Foto: FaH/Index

DA HRVATSKA malo ulaže u znanost znaju već, kako se to obično kaže, i vrapci na grani. Tu mantru već godinama svi ponavljaju, no stvari se ipak ne mijenjaju, barem ne nabolje.

Hrvatska je po izdvajanjima za obrazovanje i znanost na začelju EU-a. Primjerice, za istraživanja i razvoj izdvajamo oko 0,85% BDP-a, prosjek u EU-u je 2,03%, a najrazvijenije zemlje u koje se volimo ugledati, poput Finske, izdvajaju preko 3%.

Mnogi čelni ljudi naših znanstvenih i obrazovnih institucija rado se pozivaju na tu činjenicu. Osobito kada se nekoliko puta godišnje objave svjetske rang liste sveučilišta pa se pokaže da kontinuirano padamo tako da nas više nema ni na jednoj od relevantnijih, barem ne među prvih 500. Drugim riječima, rado se poteže onaj argument – koliko para toliko muzike.

Proizvodimo manje nego što ulažemo

No činjenice pokazuju da baš i nije tako. Zapravo su naši rezultati značajno lošiji od ulaganja koja su, kako smo već rekli - jadna. Naime, podaci o znanstvenoj učinkovitosti u EU-u iz 2015. pokazuju da je Hrvatska posljednja kada se gledaju rezultati u odnosu na uloženo (grafikon dolje).
 

Evo i nekoliko brojki za ilustraciju.

Udio znanstvenih publikacija u 10% najcitiranijih u svijetu u Hrvatskoj se kreće oko 4,5%. U odnosu na javna ulaganja taj bi pokazatelj trebao biti oko 6,5%, dok je prosjek članica EU-a oko 10,5%. Istovremeno, čak 31,4% posto hrvatskih autora nije citirano u 3 godine nakon objave publikacije (prosjek EU-a je 20%), a čak 23,7% autora nije citirano ni 13 godina nakon objave (prosjek EU-a je 14,4%). Podsjetimo pritom da su citati glavna valuta u znanstvenom svijetu.

Hrvatska je zadnja u EU-u i po broju patenata. Mi imamo oko pet patenata na milijun stanovnika, Finska 350, dok je prosjek EU-a 110.

Ako želimo biti precizni, mogli bismo reći da hrvatska znanost po kvantiteti producira onoliko koliko ulaže, možda čak i malo više, no da je kvaliteta značajno ispod očekivanja.

Previše ulaganja u humanističke znanosti

Usto, podaci EUROSTAT-a pokazuju to da u humanističke znanosti ulažemo izrazito nesrazmjernih 20,4% raspoloživih sredstava. To je ne samo najviši postotak ulaganja u humanističke znanosti u Europi (iduća zemlja u Europi koja najviše ulaže u humanističke znanosti jest Slovenija s 11,8%) nego i više nego dvostruko od prosjeka izdvajanja u zemljama EU-a koji je na razini od 9,8%.

Malo stvarno dobrih

Molekularni biolog Kristian Vlahoviček s PMF-a u Zagrebu, autor interaktivne karte, kaže da važnost i prepoznatljivost nekog znanstvenog otkrića ovisi uglavnom o dvama faktorima – dosegu i odjeku.

„Doseg nekog otkrića je veći što su njegovi rezultati dostupniji i iskoristiviji većem broju kolega znanstvenika. Stoga je svim znanstvenicima u primarnom interesu da svoje rezultate učine dostupnima što širem krugu kolega, kako bi oni mogli upotrijebiti njihove spoznaje, ali i provjeriti ih i kritički sagledati da ih opovrgnu ili potvrde, čime im daju veću vrijednost. To se postiže objavljivanjem u međunarodnim znanstvenim časopisima, na jeziku koji treba biti razumljiv što širem krugu ljudi. Odjek nekog otkrića ovisi o dosegu, ali i o tome koliko je velika ili duboka objavljena spoznaja te koliko velike posljedice ima za čovječanstvo. Ako neko otkriće 'zazvoni' u znanstvenoj zajednici, na njegovim temeljima mnogo znanstvenika dalje će graditi svoje spoznaje, a to znači da će takvi znanstveni radovi biti više spominjani, odnosno citirani. Znanost jasno stavlja kvalitetu prije kvantitete, a za društvo je mnogo važnije koliko ste kolega dosegnuli svojim radovima i time proizveli odjeka, nego koliko ste ukupno radova objavili, pogotovo ako ih nitko nigdje ne spominje“, tumači Vlahoviček za Index.

Naš sustav pogoduje lošima

Naša slaba učinkovitost, ističe, posljedica je sustava koji je uređen tako da ne nagrađuje inicijativu i uspješne, nego pogoduje mediokritetima koji često stavljaju kvantitetu prije kvalitete. Nažalost, kaže, bez obzira na politički predznak, nijedna vlast do danas nije uspjela kvalitetno urediti sustav znanosti i obrazovanja i to prvenstveno zbog otpora unutar same akademske zajednice koji je posljedica dugogodišnje negativne selekcije.

Vlahoviček ističe da oko 10 posto najboljih znanstvenika iz prirodnih i biomedicinskih znanosti radi znanost koja je po kvaliteti u rangu sa svjetskom. Udio kvalitetnih u društvenim i humanističkim znanostima značajno je manji.

Kako se mjeri kvaliteta?

Predstavljanje znanstvenih rezultata nije jednostavno. Podatke treba izvlačiti iz vjerodostojnih izvora najprimjerenijih određenom znanstvenom polju. Neki podaci nekih baza, primjerice Web of Science (WoS), bolje će prikazivati rezultate prirodnih znanosti. Drugi, primjerice Google Scholar, bit će relevantniji za društvene i humanističke znanosti.

Kako ne bismo previše zakomplicirali stvari, a kako bismo ipak dali neku ilustraciju (ne)učinkovitosti naših znanstvenika, ovdje vam predstavljamo dvije vrste vizualnih kazala. Prvo je vrlo obuhvatna interaktivna karta na kojoj možete vidjeti rezultate cijelog mnoštva hrvatskih znanstvenika, nositelja državno financiranih projekata, u svim područjima znanosti (sasvim dolje). Radi se o karti koja se temelji na WoS-u. Dakle, bolje opisuje prirodne i biomedicinske znanosti.

Filozofi ne bi smjeli biti ministri sljedeće tisućljeće

Budući da WoS ne daje reprezentativne podatke o dosegu i odjeku znanstvenika u humanističkom području, odlučili smo provjeriti odjek naših znanstvenika filozofa uz pomoć Google Scholara. To je osobito zanimljivo jer nijedno polje nije dalo toliko ministara znanosti u Hrvatskoj. Ako uzmemo u obzir to da na našim sveučilištima postoji 60 polja, od kojih je filozofija tek jedno, te da smo dosad imali čak četiri filozofa-ministra, svakog na po četiri godine mandata, možemo izračunati da ih od sada na dalje ne bismo smjeli imati gotovo 1000 godina kako bi se svi ostali, iz ostalih polja, stigli izmijeniti u istom udjelu.

U ovom prikazu možete vidjeti po tri filozofa s najvećim odjekom na svakom od šest sveučilišnih odsjeka za filozofiju u Hrvatskoj. Prikazan je broj njihovih citata (isključeni su citati prijevoda i priređenih izdanja drugih autora) i njihove godine života unutar kojih su ostvarili odjek.
 

Primijetit ćete da na gornjem grafikonu nema svih četvero ministara koji su došli iz redova filozofa. To je zbog toga što nisu svi među troje najboljih na svojim institucijama. Osim toga, nisu ni svi aktivni. Primjerice, Gvozden Flego je u mirovini. Stoga smo vam pripremili drugi grafikon da ih usporedite međusobno i s njihovim kolegama na gornjem grafikonu. Naši filozofi s najvećim odjekom u svijetu su Nenad Miščević (66 god.), s 473 citata i Neven Sesardić (67 god.) s 447 citata.

Iz svega navedenog mogli bismo zaključiti da nije osobito čudno da se humanističke znanosti u Hrvatskoj financiraju dvostruko više nego u zemljama EU-a, da je MZOS na čelu s Čovićem i Barišićem najviše izdvojio upravo za filozofske časopise i skupove, da u akademskoj zajednici postoji trend negativne selekcije te da se ona već desetljećima opire svim promjenama koje bi je trebale više meritokratski urediti.

Kako radi i što pokazuje interaktivna karta?

Interaktivnu kartu (sasvim dolje) možete pretraživati pokretanjem miša po obojenim krugovima čija veličina ilustrira uspješnost, a različite boje polja znanosti i institucije. Tražilicu možete ukloniti ili aktivirati klikanjem na polje Pretraga. Kada mišem uđete u kartu, možete je povećati skrolanjem na mišu - tako će se pojaviti i imena svih znanstvenika. Ako kliknete mišem i vučete, možete pomicati kartu.
 
Uz raznovrsne podatke kako pojedini projekti stoje prema citiranosti radova i ugledu časopisa u kojima su objavljivani, također možete vidjeti i koliko su pojedini projekti pod sobom imali suradnika i dodijeljenih doktoranada, što je važna stavka u trošenju državnog proračuna. Nažalost, podaci pokazuju da je čest slučaj da naši najslabiji znanstvenici imaju najviše doktoranada, što znači da dobivaju najviše sredstava. Projekti su bojom razvrstani u institucije, no moguće je odabirom vrste prikaza, grupirati ih i bojati prema području znanosti, geografskoj lokaciji ili vrsti ustanove.