"MOGU razumjeti da se bojao, ali mi nije jasno zbog čega nije on, kada mu je policijska zaštita skinuta, angažirao Sokol Marića da ga štiti? Ili je njegova škrtost prevagnula? Zašto bi mi, porezni obveznici plaćali zaštitu svakome tko se boji? U ovoj zemlji ima jako puno prestrašenih ljudi, a on ima love, za razliku od malog Ritza. Iako pouzdano znam da se na svijetu najviše bojao svoje majke, da mu mama ne dozna sve o njemu. To mi je sam rekao", kaže o strahovima Ive Pukanića novinarka i suosnivačica Nacionala Jasna Babić, jedna od Pukijevih "kolegica" kojoj je prvi Nacional nakon ubojstva svog šefa posvetio ponajviše mjesta na svojim stranicama.

U intervjuu za Index otvoreno govori o odnosima Pukanića i predsjednika Stjepana Mesića koji "cipelari" Mirjanu Pukanić, načinu na koji su mu institucije mogle spasiti život, zašto misli da Nacional ne želi naći ubojicu i kako je Pukanić nakon intervjua s generalom Antom Gotovinom, najsvjetlijeg momenta karijere, napravio najveću glupost s novinarskog aspekta.

Jesu li joj ruke krvave?

Što je onda Nacionalu bilo u cilju? Tvrde da traže ubojicu.

"Nacional i svi ljudi koji rade u njemu ne traže ubojicu niti im je stalo da ga nađu, nego da se naprosto razračunavaju s Mirjanom Pukanić koja je potencijalna nasljednica, a to bogami radi i predsjednik države. Doslovno cipelare ženu koja ima etiketu da je luda, diskvalificirana je pa kad to nije dovoljno, ona je narkomanka, kad ni to nije dovoljno, mora biti i ubojica. Žele riješiti imovinski spor prije nego što do njega dođe. Ona je nasljednica, a tamo su krajnje neraščišćeni odnosi i nasljedna prava, jer ih je Pukanić intimno i poslovno potpuno izmiješao. Imamo dvije udovice, sestre, imamo kćer koju je odgajala jedna tuđinka, imamo neke novinare kojima je obećano da će biti dioničari ako napišu te i te tekstove, raznorazna očekivanja koja treba ispuniti. Nacional se pokušava riješiti jednog od konkurenata."

Koji je Mesićev motiv za optuživanje Mirjane Pukanić?

"Što se tiče motiva jednog šefa države da se miješa u bračne probleme dvorskog novinara i nedopustivo sugerira policiji tko je kriv - u pitanju je mentalitet vrlo popularan u Hrvatskoj . A to je da je najlakše gaziti onoga koji je na podu, a čak ni predsjednik Mesić nije pošteđen tog impulsa."

"Između sestara, odnosno najprodornije i najpoduzetnije sestre Anke i udovice. Jedne."

Kako gledate na to da se žena za koju se prije šest mjeseci govorilo da je toliko van pameti da njene riječi uopće ne treba uvažiti, danas dovodi u vezu s organizacijom jedne od najsofisticiranijih likvidacija u Hrvatskoj?

"Otprilike onako kao na optužbe da su meni krvave ruke. Vjerojatnost je nikakva. Čak se mnogi u Hrvatskoj boje da se otkrije pravi ubojica. Kad bi se otkrio pravi ubojica, otkrio bi se cijeli sustav na kojem Hrvatska počiva. A to je ovako otprilike: novinski se izdavači udvaraju političarima, a dok se oni udvaraju, nemaju dovoljno velike naklade jer publika i čitatelji osjećaju prevaru, pa onda moraju ulaziti u razne sumnjive kombinacije u kojima se 'prekombinuju', kako bi rekla braća Srbi. A onda precijene svoje snage."

"Jer ako im Mesić stoji na raspolaganju, Šostar, zdravstvene institucije, onda misle i da im poslovni partneri stoje na raspolaganju. Međutim, neki 'poslovni partneri' ne stoje na raspolaganju. U pitanju su njihove kriminalne reputacije, pa ako ih neki Pukanić zavalja oni si, između ostalog, zbog svog autoriteta, ne mogu dopustiti da to prođe nekažnjeno."

U razgovoru Saše Perkovića i Vladimira Zagorca, general Mesićevog savjetnika upozorava da otvara Pandorinu kutiju, koja se po njegovom izručenju, može se reći, otvorila. Zar nije najlogičnije da su Zagorčev povratak u Hrvatsku, njegov odnos s Pukanićem i Petračem, ubojstvo Ivane Hodak i ubojstvo Pukanića povezani?

"Meni je najlogičnije da je Puki nekoga zavaljao, jer je zavaljao more ljudi i svaki puta je bila veća cifra i sve krupniji kapital. Ne treba zaboraviti da je nedavno prodavao NCL grupu Vienna Capital Partneru, koji je fond iza kojega stoje krajnji vlasnici novca. Koliko znam, najvrjednije, zgradu i Zagreb News je Puki zadržao za sebe, a ovo ostalo je prodao - Nacional, Zdrav život, novinare, kompjutere i stolice. To je pričao novinarima Nacionala."

Što mislite o povezanosti pokušaja atentata u travnju s Pukanićevom likvidacijom i vjerujete li da se dogodio?

"To nema blage veze s ovim atentatom. To ne mislim ja, nego policija, čak i Nacional. Kakav je to atentator kojeg čovjek vidi da ga može opisat, da mu kaže 'Pazi, Slavko, metak'... To nema veze. Uostalom neka pronađu tog prvog atentatora, pa neka onda probaju naći ubojicu. Neće ga naći."

Kako gledate na Nacionalovo ograđivanje od dolaska sinova Hrvoja Petrača na sprovod? I njihova je majka bila ondje, Alica Petrač.

"Ogradili su se jer je to zasmetalo Mesiću. Mesiću je bilo vrlo nezgodno što se pojavio na istom pogrebu kao i sinovi čovjeka koji leži za otmicu djeteta. Već nekoliko se puta našao u gabuli zbog Pukija i izvukao se, i to samo zato što voli dvorske ljude. Njemu je dosadno tamo gore na Pantovčaku, pa njemu Puki priča anegdote, pa se pravi važan... Vjerujte mi, stvarno mu je dosadno s kružokom ljudi koji su mu tamo gore."

Ali, Nacional tvrdi da se Pukanić ogradio od Petrača kada je ovaj osuđen za otmicu.

Izjavili ste da on nije bio novinar već dugo i da je od tada radio na tome da postane politički faktor.

"Došlo je vrijeme da novinari spašavaju svoj ugled. Pokušalo se sad napraviti da se čovjek, koji je vjerojatno žrtva međusobnih tajkunskih obračuna, identificira sa svim novinarima i od nas se traži da štitimo njegov lik i djelo. Nitko od nas novinara nije tajkun, mi radimo za tajkune. I strašno bi bilo da čitatelji povjeruju da su novinari doista bogati i slavni, pogotovo mladi ljudi koji žele biti novinari. Puki nije bio novinar. On je pisao za političare, tražio je sljedbenike, ne čitatelje. Pričali su mi Nacionalovi novinari da im nije dopustio da idu na prosvjed za Miljuša."

Kako gledate na opravdanje da je Pukanić kao dobar novinar morao razvijati kontakte sa sumnjivim ličnostima?

"To sam i ja razvijala. Ali kada su oni došli na vlast, on ih je nastavio obigravati, a ja sam se udaljila. Razlika je u ambicijama, moja je bila biti novinar, pisati priče i protiv njih. On je htio biti politički faktor. Novinari prokazuju političare, on im je htio služiti."

"S jednih je skidao pozlatu, nekima je stavljao. Puki je bio dječak, i užasno je volio moćne i bogate ljude. Pozlatio je apsolutno sve moćne ljude koji su na njega obraćali pažnju. Neven Barač je mogao ispljunuti najveću glupost, a Puki bi tvrdio da je to najpametnija stvar na svijetu, no to je možda stvar kojom bi se psiholozi trebali pozabaviti. Bio je fasciniran uvijek jačom stranom, pobjednicima, i uvijek tražio način kako da postane njihov štićenik. Tražio je da ga nekako potapšaju da toga malo padne i na njega."

Ako je bio takav čovjek, zašto ste toliko dugo radili s njim?

"Do Gotovine je bio jedan čovjek, poslije njega drugi čovjek."

Kako ga je izmijenio taj intervju?

"Gotovina je bio za njega bog koji ga je izabrao. Tvrdio je da će on i Mesić spasiti Gotovinu od optužnice, što je naravno bilo sumanuto, jer je optužnica bila pravomoćna i nikakve igre i pregovori Mesića s Carlom del Ponte ne bi upalili. Intervju s Gotovinom je velika i divna stvar, ali to je bilo nemoguće. Pitao me 'Zar ti misliš da sam ja glup?!'. Rekla sam mu da ne mislim, jer nisam ništa pametnija od njega, ali da nazove Čedu Prodanovića ili Nobila koji se bave Haškim sudom, neka mu oni objasne. Ali on mi je rekao da je razgovarao sa Željkom Bagićem (Mesićevim savjetnikom, op.a.), i onda sam shvatila da mu je to samo isprika, da je njegova misija spašavanje nacionalnih heroja i političara i da ima druge ambicije. To je postalo potpuno jasno nakon što je htio doći na čelo Hrvatskog nogometnog saveza, palo mi je napamet da on ima ambiciju postati predsjednikom države i konačno direktorom svemira."

Mediji, kažete, pogrešno potpisuju Pukanića kao osnivača Nacionala.

"Denis Kuljiš je osnivač Nacionala, a Pukanić i ja i ostali smo otišli za njim. Na Trgovačkom sudu jasno piše tko su osnivači."

Koje su njegove vrline?

Ženama se pokazivao pred dečkima?

"Apsolutno. Kad je bio mlađi strašno je volio starije žene, a kako je počeo ulaziti u muški klimaks, koji se ne priznaje, ali prepoznaje, manijakalno je jurcao za mladim curama pa čak i preko Facebooka. To znam jer se jednoj mojoj mladoj prijateljici obratio. Da je iskoristio talente, umro bi prirodnom smrću i Nacional bi ostao. Ali on je to postavio - ja sam Nacional i poslije mene je potop, kao Titova Jugoslavija. Tuđman je to napravio Hrvatskoj, zato mi ni nemamo institucije nego samo neke nakupine ljudi koje simboliziraju, npr. policiju, ali to ništa nije operativno. Puki je utoliko dijete svog doba, i nije od Nacionala napravio brend nego od sebe. I zato su svi koji su ostali nakon njega isprepadani, ogorčeni, imaju puno krivo usmjerenog gnjeva".

Oni koji su ga štitili su, dakle, po vama odgovorni za njegovu smrt.

"I redakcija Nacionala, trebali bi biti na sebe ogorčeni, jer ga nisu na vrijeme urazumili. Možda bi mu spasili život, ali prije svega krive su raznorazne institucije. Da su pogledale njegovo poslovanje, priču o kokainu, da su ozbiljno pogledale priču s njegovim atentatom. Primjerice, meni je ponudio crnu lovu, koju sam odbila, a nikada me policija nije pitala o tome. Ako ćemo realno gledat, krivci su po meni zaista institucije koje su svašta znale o Pukiju i stimulirale su to njegovo ponašanje, umjesto da su ga opomenule, kaznile. On bi danas bio živ."

Zašto su ga štitili?

"Previše su usluga napravili Pukaniću, a on je zauzvrat pisao panegirike o njima. I mislili su da ima više moći nego što je stvarno imao. Nisu kužili da je realna njegova moć nikakva i da je tolika koliko su mu oni stajali na raspolaganju."

Ana Benačić
Foto: Vlatka Hren, Index, screenshot Nacional.hr, AFP