"NE HVALIM se da sve znam, nisam bezgrešan i ne poznajem sve propise, moji kapaciteti su ograničeni", upozorio je Luka Bebić domaću javnost, sjedajući prije godinu dana u laskavu fotelju predsjednika Hrvatskog sabora.

Upozorenje je iznimno korisno. Pomoglo je u nastojanjima da se nakon serije skandala, afera i verbalnih ispada u kojima se predsjednik Sabora našao u proteklih godinu dana, napokon otkrije što s Lukom Bebićem nije u redu: je li samo bahat i bezobrazan, je li možda bezobziran, zbunjen i neinformiran ili je jednostavno "ograničenih kapaciteta".

I doista, ne može se pobjeći od zaključka kako se u nekim stvarima doista radi o "ograničenim kapacitetima". Recimo, u onom omalovažavanju saborskih izvjestitelja i svođenja njihova cjelodnevnog rada na "tri minute posla". Ili u komentiranju ubojstava Ivane Hodak i Ive Pukanića, kad je ustvrdio da "sve ono što se događa u Hrvatskoj, može se preliti i u druge zemlje". I to pravilom osmoze: "Hrvatska ima dugačke granice, pa kriminalci mogu brzo doći na granicu i nestati".

Promućurni Bebić

Nemušta su bila i Bebićeva obrazloženja kako se plaće hrvatskih zastupnika neće smanjivati dok se ne analizira situacija u drugim europskim parlamentima, kao i to da su pogrešni podaci o plaćama nastali kao posljedica "dinamike života u kojoj ima i propusta". Ili onaj apel novinarima: "Ja vas molim da me ne izlažete tu nekim pitanjima i da ja vama tu odgovaram, kad to za sat vremena može biti netočno". I to može nekome biti duhovito.

Ali u nekim stvarima taj isti Luka Bebić pokazao se itekako promućurnim. Recimo, njegovoj vikendici u Komarni udeseterostručit će se vrijednost nakon što se izgradi Pelješki most za koji se on i njegov premijer žestoko zalažu. I od kojeg ne odustaju ni u osvit najveće gospodarske krize.

Ali za nasušno potreban (Bebićev) stan ipak se skucalo

Pokazao se i spretnim u mešetarenju stanovima. Tako je još 1994. godine stan od 76 kvadrata u Metkoviću uz malu doplatu zamijenio za MORH-ov stan od 93 kvadrata u Zagrebu. Onda je već iduće godine taj stan u neuglednom Borovju zamijenio za ugledniji stan u Petrinjskoj ulici. Koji je ove godine - i sad dolazimo do prave vještine - prodao tvrtki "Obšivač" iz Metkovića za 310 tisuća eura.

U čemu je vještina? U tome što je vlasnik tvrtke dobar Bebićev prijatelj, pa su si oni izašli u susret: Bebiću je trebalo točno 310 tisuća eura za otplatu elitnog stana na Ružičnjaku, a Zoranu Obšivaču upravo takav stan u Zagrebu. Dozlogrdilo mu je plaćati hotel pri poslovnim putovanjima u Zagreb, s druge strane prejeftino mu je bilo kupiti jeftiniji stan, pa je stoga uzeo onaj najskuplji i prvi kojeg se na brzinu preko svog zemljaka mogao dočepati. I da, važno je napomenuti da je Obšivaču isto tako "dozlogrdilo" redovito plaćati svoje zaposlenike, budući da muku muči s naplatom potraživanja. Ali za nasušno potreban (Bebićev) stan ipak se skucalo.

I tako dolazimo do glavne nedoumice. Je li Luka Bebić bahat kad tvrdi kako je njegovo prijateljstvo s Obšivačem potpuno nevažno i da kupoprodaja stana nema veze s pogodovanjem u građevinskim poslovima? Je li naivan kad nas pokušava uvjeriti kako je sve to obavljeno potpuno čisto i s dobrim namjerama? Ili je pak blesav kad misli da će javnost u sve to povjerovati?

Bebić uopće nije blesav

Slična nedoumica javila se i prije samo nekoliko dana kad je objavljeno pismo Ivana Medaka, direktora u HŽ-u, upućeno Luki Bebiću. U njemu ovaj "zemljak s Neretve" podsjeća utjecajnog HDZ-ovca da mu nije sredio obećani posao u javnom poduzeću, pa se morao snaći na drugoj strani. Razočaran, optužio je svog zemljaka da ga je zaboravio. Bebić opet izlazi s briljantnim obrazloženjem: "Ne znam u čemu je problem. Kao da je Medak jedini zaposlen po nečijoj preporuci".

S obzirom da se na primjeru nekretnina pokazalo da Bebić uopće nije blesav, preostaje samo upitati je li toliko bahat da vjeruje kako u ovoj državi može nekažnjeno raditi što hoće ili opet naivan kad nas nastoji uvjeriti da je zapošljavanje članova HDZ-a u javnim poduzećima preko veze nešto svim normalno. I da ovaj nesretni Medak nije jedini.

Ali opet, budući da nikoga nije uvjerio kako je stranačko instaliranje Medaka u HŽ-u, Velimira Lovrića u HEP-u, Jurice Prskala u HAC-u i još desetina drugih zemljaka i članova sasvim normalno, preostaje samo zaključak kako je kod Bebića najvjerojatnije riječ o bahatosti. On je vlast i iskreno vjeruje da ništa od toga što radi nije - i ne smije biti - sporno.

Možda je to zato što, kako je sam priznao, "ne poznaje sve propise". Možda i zato što naprosto "nije bezgrešan". Ali sigurno je jedno: čovjek koji je u komunizmu bio bog i batina neretvanskog kraja, dobro zna o čemu govori kad kaže da ovo nije komunizam. I da ne možemo svi ići na isti kazan. No i sada, baš kao i tada, Bebić opet vodi glavnu riječ, razmješta ljude, dodjeljuje poslove... Čudi se i vrijeđa što ovoga puta - za razliku od perioda prije tridesetak godina - javnost ipak postavlja neka pitanja. Međutim, jednako tako zna da - na njegovu sreću i našu žalost - za njega nikakvih posljedica neće biti. Danas, baš kao i u mračnom komunizmu.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Index