NIKOLAJ Gluškov. Boris Berezovski. Arkadij Badri Patarkatsišvili. Dvojica Rusa i jedan Gruzijac. Sva trojica bili su utjecajni poduzetnici, odnosno oligarsi, u Rusiji devedesetih, dio unutarnjeg kruga predsjednika Borisa Jeljcina. Sva trojica su se zamjerili novom predsjedniku Vladimiru Putinu 2000. i na kraju pobjegli pred pravosudnim progonom iz zemlje. Sva trojica su dobila politički azil u Velikoj Britaniji. Sva trojica su danas mrtvi.

>> Putinov kritičar pronađen mrtav u Londonu

 

Na gornjoj fotografiji nepoznatog datuma (kraj devedesetih ili početak dvijetisućitih godina), ova trojica su zagrljeni i nasmiješeni. Upravo to sliku čini toliko jezivom. Prvi koji je umro je Badri, 2008., samo dvije godine nakon zloglasnog ubojstva bivšeg ruskog agenta FSB-a Aleksandra Litvinenka, koji je pobjegao u UK i tamo dobio politički azil nakon što je optužio svoje nadređene da su naredili atentat na Berezovskog.

 

Litvinenko je, opće je poznato, otrovan radioaktivnim polonijem-210 koji su mu, prema nalazima britanske istrage, u čaj ubacili agenti FSB-a Dimitrij Kovtun i Andrej Lugovoj. Njih dvojicu Rusija nikad nije pristala izručiti, budući da se to protivi njenom ustavu, a Lugovoj je od Putina dobio državno odlikovanje i postao zastupnik u Dumi. Britanske vlasti utvrdile su da je Putin ''vjerojatno'' osobno naredio atentat. Moskva, naravno, poriče ikakvu vezu s ubojstvom.

 

 

No vratimo se na Badrija. Ovaj Gruzijac se basnoslovno obogatio u ruskoj privatizaciji devedesetih, kao i Berezovski s kojim je aktivno pomogao Putinu da dođe na vlast. Vidjeli su ga kao bolju alternativu za Jeljcinovog nasljednika od tadašnjeg premijera Jevgenija Primakova. Ali kad je Berezovski preko svoje i Badrijeve televizije ORT i novina Kommersant 2000. otvoreno prozvao Putina za neuspjeh u spašavanju mornara s potopljene podmornice Kursk i za promjene ustava koje predstavljaju ''prijetnju ruskom teritorijalnom integritetu i demokraciji'' (Putin je zahvaljujući njima mogao osobno smjenjivati guvernere pokrajina), odjednom su se našli na meti ruskog pravosuđa. 

 

Nakon što je Gluškov, njihov bliski poslovni partner, uhićen i zatvoren zbog navodne pronevjere u ruskom avioprijevozniku Aeroflot, za Badrija, koji je u međuvremenu pobjegao u Gruziju, izdan je uhidbeni nalog zato što je navodno pokušao organizirati Gluškovljev bijeg iz zatvora. 2002. je optužen i za pronevjeru u automobilskoj tvrtki koja proizvodi čuvenu Ladu, AvtoVaz. Ali politički azil u Gruziji spasio ga je od izručenja Rusiji. Nakon neuspješnog političkog angažmana u domovini, emigrirao je u Veliku Britaniju. On, Berezovski, Gluškov, Litvinenko i drugi ruski emigranti poput Aleksa Goldfarba bili su poznati kao "londonski krug".

 

Badri je umro iznenada, u 52. godini, srušivši se u svojoj vili u Leatherheadu, u Surreyju u Engleskoj, 12. veljače 2008. Na dan svoje smrti našao se s Berezovskim, Gluškovim, još jednim ruskim emigrantom i svojim odvjetnikom. 

 

 

Iako je obdukcijom kao uzrok smrti utvrđen srčani infarkt, od kojeg je i njegov otac umro u 48. godini, mnogo je toga oko njegove smrti sumnjivo. Kako je Boris Karpičov, bivši agent KGB_a koji je prebjegao u UK devedesetih, objasnio za Guardian, ruske tajne službe imaju na raspolaganju otrove koji mogu simulirati infarkt u dovoljno velikim dozama, poput natrijevog florida. "Supstanca je bezbojna i bez mirisa. Može se aplicirati na osobne predmete - kemijsku olovku, mobitel ili ručku vrata - ili na mjesta gdje će je meta udahnuti. Rastapa se u tijelu 'mete'. Ne može se detektirati ni u kakvoj autopsiji", naglasio je Karpičov.

 

Badri, gruzijski tajkun s bogatstvom od šest milijardi funti imao je čak 120 tjelohranitelja i bio je uvjeren da ga njegovi politički neprijatelji iz Kremlja žele mrtvog. Čak je, kako piše Daily Mail, izjavio da je četveročlani tim plaćenih ubojica poslan iz Rusije da ga likvidira. Usto, Badri i Berezovski bili su bliski s Lugovojem, osumnjičenim i nikad osuđenim ubojicom Litvinenka. Ovaj je čak bio šef privatnog osiguranja Berezovskom u Rusiji devedesetih. No nakon što je i sam završio u zatvoru zbog navodnog pokušaja izvlačenja Gluškova iz zatvora, Lugovoj je, za razliku od njih, ostao u Rusiji i, kako se čini, promijenio stranu. 

 

Sljedeći Putinov neprijatelj koji je umro bio je Berezovski, koji je pronađen zadavljen vlastitim šalom, u svojoj luksuznoj vili u Ascotu 2013. Berezovski je, kako piše britanski Mirror, preživio nekoliko prethodnih pokušaja atentata, a u jednom od njih bomba je doslovno dekapitirala njegovog vozača. Berezovski je otvoreno govorio da želi svrgnuti Putinov režim "revolucijom bez krvi", a osnovao je i Međunarodnu zakladu za građanske slobode s ciljem "podrške zlostavljanjima i ranjivima u društvu - zatvorenicima, manjinama i poslovnim ljudima" u Rusiji. 

 

Policija je smrt Berezovskog proglasila samoubojstvom, ali njegov prijatelj i suradnik Gluškov nikad nije povjerovao u tu verziju događaja. U razgovoru za The Guardian iste godine ustvrdio je da je "siguran da je Boris (Berezovski) ubijen", pozivajući se na "informacije koje nisu objavljene u medijima". 

 

 

Posebno jezivo - i proročanski - zvuči ono što je također rekao u tom intervjuu. Gluškov je bio uvjeren da su on, Berezovski, Litvinenko i Patarkatsišvili bili na ''listi za odstrel'' Putinovog režima. ''Ne vidim nikoga tko je ostao na toj listi osim mene'', zaključio je. Gluškov je jučer pronađen mrtav u svojoj kući. Iako je prema izjavama britanske policije uzrok smrti zasad nepoznat, već spomenute ruske novine Kommersant javljaju da su ''na njegovom vratu pronađeni tragovi davljenja'', prema izjavi njegove kćeri Natalie koja ga je pronašla.

 

A Gluškov je, podsjetimo, umro tjedan dana nakon što je još jedan ''izdajnik'' Rusije, bivši dvostruki britanski špijun Sergej Skripal, pronađen u nesvijesti na klupi pred trgovačkim centrom u Salisburyju. Britanske vlasti utvrdile su da je Skripal otrovan nervnim otrovom Novichok i da iza napada ''vrlo vjerojatno'' stoji Rusija. Ne možemo znati jesu li trojica ljudi na gornjoj fotografiji umrli kao žrtve Putinove odmazde ili je sve nevjerojatan splet slučajnosti. Ali uzorak je zaista teško ignorirati. Uostalom, pogledajte kako je desničarska ruska stranica Fort Russ prokomentirala Gluškovljevu smrt: "Umro je još jedan ruski izdajnik."