Foto: FaH/Index

JOSIP Klemm je zanimljiv lik. Taj gotovo arhetipski junak hrvatskog poraća sa svim postojećim kontradikcijama - danas uspješni poduzetnik koji praktički stvara monopol na zaštitarskom tržištu i za gušu drži zlatnu koku hrvatskog turizma, mondeni kompleks Zrće - oduvijek je raspolagao s dovoljno socijalne inteligencije kako ne bi bio samo policajac, a nedovoljno da bi se izdigao iznad osobnih ograničenja. Kontroverzni lider koji po principu jačeg sklapa poslove u hrvatskom političkom podzemlju, a zatim uz zvuke Škore nježno mlati kremšnite s odabranim štićenicima iz osiguranja.

Obožava uniforme, vojničku disciplinu, službena boja loga tvrtke mu je crna, a vuk, mač i pokoja munja se heraldički podrazumijevaju.

Rat mu je dao sve, a poraće i više od toga

No da bi shvatili podrijetlo uspjeha i kapitala kojeg predstavlja, potrebno je pretresti njegov životopis koji ga ističe kao čovjeka od povjerenja za "crne operacije" HDZ-a i kao oportunista po naravi.

Rat mu je dao sve i formirao ga kao čovjeka. Porijeklom iz folksdojčerske obitelji nedaleko Slavonskog Broda, od mukotrpne poljoprivrede, uzgoja crnih svinja i kavanskih tuča spasila ga je odluka da kao jedva punoljetan mladac pristupi specijalnim policijskim postrojbama ATJ Lučko, gdje je upoznao sve svoje poslovne i političke partnere kao što je poznati desničar Željko Sačić.

Početkom 2003., nakon umirovljenja po zdravstvenoj osnovi, bez problema oko prikupljanja početnog kapitala i po ubrzanoj administrativnoj proceduri, osniva zaštitarsku tvrtku "Klemm security" koja u kratkom roku preuzima primat na tržištu s 800 zaposlenih, 105 milijuna kuna prometa i 15,6 milijuna kuna dobiti. Uvijek sljubljen s HDZ-om, gratis im je osiguravao važnije stranačke skupove, a zauzvrat nitko nije previše propitkivao potplaćenost njegovih zaštitara i pokušaj udruživanja poradi osnivanja monopola.

Ipak, njegov pravi politički uzlet počinje s premijerkom Jadrankom Kosor koju je zadužio organizirajući kontrabraniteljske prosvjede zbog Tihomira Purde, što ga nije spriječilo da se za par godina nametne kao jedan od kolovođa braniteljskog prosvjeda, tzv. šatoraša iz Savske. Usto, mimo svake logike o nacionalnoj sigurnosti i državničkim standardima, prepušteno mu je osiguranje dočeka hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača iz Haaga, u razdoblju kad premijer Milanović još nije pohvatao konce u obavještajnim službama.

Najdraži prijatelji su mu - jamci

No kad je uspio shvatiti tko i s kim šuruje, Milanović je gadno nagazio Klemma i njegove polulegalne poslove uz prešutni blagoslov dijela policijskih struktura, a DORH ga je optužio za lihvarski zajam od 300 tisuća eura Ciboni za transfer Darija Šarića i za nelegalno izvlačenje 2,8 milijuna kuna iz tvrtke "Klemm security" putem lažnih faktura i plasman u sumnjive kredite. Sitnicu od 600 tisuća kuna neplaćenog poreza državi gotovo je drsko spominjati. Zanimljivo je da je Klemm u prvi mah optužbe DORH-a pokušao prikazati kao politički progon, a zatim skrušeno sve priznao uz čuvenu izjavu "da nije znao da krši zakon." Iako je donesen službeni nalog o uhićenju Josipa Klemma, u Domu hrvatske policije provedbu su svojim autoritetom i podrškom spriječili general Mladen Markač, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić i sveprisutna Željka Markić kojoj je pružao logističku potporu oko ustavnog referenduma za definiciju braka.
Svoj svoga pozna, a svjedoci vele da se veselje pobjede nad DORH-om proteglo dugo u noć.

Ipak, ubrzo su sve prekrili HDZ, snjegovi i šaš jer je Klemm bio potreban za opstrukciju Milanoviće Vlade i diskreditaciju putem navodnog nezadovoljstva branitelja. Najveća žrtva te sramotne farse bio je njegov prijatelj Predrag Matić – Fred, na čiji je prijedlog Klemm imenovan u Upravni odbor Fonda hrvatskih branitelja, te putem svoje braniteljske udruge ishodovao 380 tisuća kuna potpore.

Kao što veli jedan Klemmov poznanik, "ipak su njemu najdraži prijatelji jamci".

Klemm - državni čovjek od povjerenja

Dolaskom HDZ-a na vlast i padom političkog zaštitnika Tomislava Karamarka, poduzetnik Klemm se posvetio onom što najviše voli, naplati starih usluga i brojanju novaca. Još u Milanovićevo doba počeo je širiti paletu svojih poslovnih interesa i djelatnosti, prije svega koncentrirajući se na turizam. Tako je u Opatiji, u suradnji s Mladenom Kranjčecom, vlasnikom tvrtke "OFC" i pod političkim pokroviteljstvom gradonačelnika Ive Dujmića, opatijskog Bandića u malom, organizirao nekoliko estradnih i borilačkih događaja, uz dugogodišnji i lukrativan ugovor o osiguranju opatijske sportske dvorane. Partneri su se posvađali oko novca i raskinuli suradnju, ali Klemm je vidio gdje stvarno "leže pare" bez svih političkih rizika i iritantne medijske pažnje.

Usto je, bez obzira na to što je u tijeku proces pred zagrebačkim Županijskim sudom zbog spomenute utaje poreza i nezakonitog poslovanja uz pomoć prijavljenog pomagača i osuđivanog Radoslava Štetića, ostvario ugovore o osiguranju na HRT-u, Ministarstvu branitelja i Ministarstvu socijale i obitelji. Uglavnom, država ga je procijenila kao pouzdanog i poštenog poslovnog partnera.

Lako zaduži, grubo podsjeti i dobro naplati

No poslovni modus operandi Josipa Klemma, "lako zaduži, grubo podsjeti i dobro naplati", najbolje se iščitava iz osvajanja koncesije na pomorskom dobru, mondenoj plaži Zrće i pripadajućim objektima, putem tvrtke "Cocomo", što Županijsko vijeće Ličko senjske treba još samo formalno odobriti. Iako se samo formalno pojavljuje kao jedan od šest vlasnika, jasno je da glavnu riječ vodi Klemm kao paravan za financijski interes novljanskog HDZ-a u kojem konce vuče Darko Milinović, a o čemu je za javnost progovorio i predsjednik lokalnog HSLS-a Marijan Šuljić.

De facto, Klemm je kao donedavni obični zaštitar triju noćnih klubova, uz nesumnjive političke veze i smiješno mali početni kapital od 1,3 milijuna kuna za dvadesetogodišnju koncesiju, s lakoćom iz posla izgurao tajkuna Todorića, dosadašnje vlasnike koji još uvijek imaju važeći jednogodišnji najam, Ministarstvo pomorstva i lokalnu zajednicu koja se"rukama i nogama" borila za pravo da samostalno upravlja svojom imovinom. Tek tako, k'o da pucneš prstima.

Zna se tko je pukovnik, a tko pokojnik

Naravno, postavljaju se mnogobrojna pitanja, a osnovno je - kako je takvo što moguće? Tko mu je širom otvorio vrata lukrativnih državnih i poslovnih natječaja te čiji je kapital u igri? U takve poslove se ne ulazi bez čvrstih garancija i osiguranih prihoda, a samo je jedan "capo di tutti capi" koji može odobriti HDZ-ovom štićeniku i njegovim mentorima posebna zakonska i građanska prava kao što je kršenje Zakona o pomorskom dobru ili izvlaštenje postojećih koncesionara. Premijer Andrej Plenković.

Ne može reći da nije znao, budući da ima više savjetnika nego Beyonce šminkera. Ne može se pokriti frazom "neka institucije rade svoj posao" jer su ga već odradile. I ne može reći da je riječ o "hrvatskom poduzetničkom snu" jer običan smrtnik ne samo da bi davno zbog dosadašnjih Klemmovih grijeha gulio noktima zidove u Lepoglavi, nego nikad ne bi došao u poziciju da u nepunih godinu dana osvoji ugovore vrijedne nekoliko desetaka milijuna kuna.

I što je najgore, Plenković će jednog dana otići, a Klemm ostati. Ipak se zna tko je tu pukovnik, a tko pokojnik.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala