IAKO je primopredaja prvog Rafala CRO obavljena još 2. listopada prošle godine te je do sada MORH preuzeo šest aviona, tek njihovim slijetanjem na Pleso hrvatska javnost u punini je spoznala važnost tog događaja – Hrvatsko ratno zrakoplovstvo ušlo je u 21. stoljeće (premda je formalno Rafale avion iz prošlog stoljeća).

Kakav je Rafale točno avion?

Razvoj Rafalea započeo je 1984. godine nakon što se Francuska povukla iz programa europskog lovačkog aviona (koji će na kraju rezultirati Eurofighterom Typhoon II) i pokrenula razvoj novog višenamjenskog borbenog aviona. Za razliku od Miragea 2000, za koji su radili razne inačice, Rafale je pravi višenamjenski borbeni avion. Toliko je višenamjenski da može djelovati i s nosača aviona.

No što točno znači često spominjana fraza "višenamjenski borbeni avion"? To znači da je podjednako sposoban uništavati ciljeve u zraku, na zemlji i površini mora pod uvjetom da su piloti uvježbani i da ste kupili sve ili barem veći dio dostupnog naoružanja.

Trenutno se najviše priča o projektilima zrak-zrak. Od početka se znalo da će Rafalei doći s projektilima MICA. Punog naziva Missile d'Interception, de Combat et d'Auto-défense (Francuzi obožavaju komplicirana imena i oznake oružja), namijenjen je borbi na srednjim udaljenostima. Proizvođač MBDA ne otkriva domet, no neslužbeno iznosi 80 kilometara.

Da bi se neprijatelju dodatno otežao život, razvijene su dvije varijante. MICA EM ima aktivni radarski sustav samonavođenja, a MICA IR infracrveni sustav samonavođenja. MBDA je za 2026. godinu najavio početak serijske proizvodnje naprednijeg MICA-NG s poboljšanim sustavima samonavođenja te povećanim dometom od 160 kilometara, što je još uvijek manje od 200 kilometara, koliko ima projektil Meteor.

Naravno, jedini način da se ostvari uspješno navođenje na tako velikoj udaljenosti je ugradnja aktivnog sustava radarskog samonavođenja. Kombinacija Meteora i vrlo naprednog AESA radara RBE2-AA čini Rafale vrlo opasnim protivnikom u zračnoj borbi, tako da bi zaštita hrvatskog zračnog prostora bila zagarantirana.

Mogu podjednako dobro uništavati ciljeve na moru i kopnu

Međutim, koristiti Rafale samo za zaštitu zračnog prostora bilo bi neracionalno i krajnje neodgovorno. Naime, ovi avioni mogu podjednako dobro uništavati ciljeve na moru i kopnu. Ako se nađe novca za kupnju protubrodskih vođenih projektila Exocet AM39, Rafalei mogu potpuno preuzeti zadaće ratne mornarice, posebice jer je Jadran malo more kojim dominira talijanska ratna mornarica. Uz to, duž naše obale raspoređen je velik broj zračnih luka s kojih Rafalei mogu djelovati. Kombinacija Rafale – Exocet sasvim sigurno će odvratiti sve potencijalne agresore.

Još važnija odlika Rafalea je njihova mogućnost djelovanja na ciljeve na zemlji. Rafalei mogu nositi sve laserski navođene bombe NATO članica. Francuski Rafalei naoružani su vođenim bombama AASM HAMMER. Zapravo se radi o proizvodu tvrtke Safran, koji omogućava da se od gravitacijskih bombi naprave vođene, i to od 125 pa sve do 1000 kilograma.

Za korisnika je najvažnije da je domet, ovisno o visini i brzini djelovanja, od 15 pa sve do 70 kilometara. Ovisno o vrsti cilja mogu se birati tri načina navođenja – inercijalni/GPS, inercijalni/GPS/laserski (omogućava gađanje pokretnih ciljeva) te inercijalni/GPS/infracrveni. Ovaj zadnji ne samo da omogućava uništavanje pokretnih ciljeva već i način djelovanja "ispali i zaboravi", što značajno povećava sigurnost aviona i posade.

Nije sve oko Rafalea idilično

Rafalei su naoružani i često spominjanim krstarećim projektilima SCALP. Francusko ratno zrakoplovstvo i ratna mornarica koriste izvedenicu SCALP-EG (Système de Croisière Autonome à Longue Portée – Emploi Général). Za razliku od izvozne varijante SCALP-a, koja ima službeni domet od 250 km (stvaran je 290 km), SCALP-EG ima domet od 550 km.

No nama bi bio sasvim dovoljan i izvozni SCALP jer bi on od naših Rafalea napravio strateško oružje odvraćanja. Da imamo nekoliko desetaka SCALP-ova, koji su svoju ubojitost višestruko dokazali u Ukrajini, nitko se od naših susjeda ne bi olako odlučio nešto pokušati. Uostalom, zato smo i dali više od milijardu eura – da dugoročno osiguramo svoju obranu.

Nije sve oko Rafalea idilično. Milijardu eura, koliko su koštali, nije ni polovina od ukupnih troškova uvođenja u operativnu upotrebu. Pred pilotima su godine obuke, što na simulatoru, što u zraku, prije nego što Rafalei postanu potpuno operativni. Troškovi održavanja bit će nekoliko puta veći od troškova održavanja MiG-ova, pogotovo zato što obuka zahtijeva velik broj sati naleta, što povećava opterećenje aviona i poskupljuje održavanje.

Tu je i pitanje kupnje oružja jer Rafalei bez oružja ne znače ništa. Samo s projektilima zrak-zrak osigurat će sigurnost neba i ništa više. S druge strane, zapadno oružje je jako skupo. Pojedinačna cijena protubrodskog projektila Exocet veća je od četiri milijuna eura. Ovisno o izvoru, cijena krstarećeg projektila SCALP kreće se od milijun sve do 1.8 milijuna eura. A tu su i troškovi opremanja tehničkih radionica ne samo za održavanje Rafalea već i ovog oružja.

Naravno, ne može se sve potrošiti na zrakoplovstvo. Značajan dio novca morat će ubrzo otići na opremanje kopnene vojske, čije su naoružanje i oprema u vrlo lošem stanju i uglavnom zastarjeli. Pritom će dolazak borbenih vozila pješaštva Bradley nešto poboljšati situaciju, ali ne značajno.