U ZAGREBU su dozvoljene malverzacije zemljištem, poslovanje sa sumnjivim tvrtkama, pogodovanje na natječajima ili dodjeljivanje poslova mimo natječaja, dozvoljeno je beskrajno zaduživanje građana i netransparentno trošenje novca, pa čak i premlaćivanje direktora gradskih tvrtki.

Samo jedno nije dozvoljeno; "Propust koji se dogodio objavom materijala na web stranicama". Dakle, nisu dozvoljene "budalaštine i nepodopštine". Dobro je to znati.

Dobro je znati dvije stvari: da postoji barem jedan razlog zbog kojeg bi Milan Bandić smjenjivao bliske suradnike (pa makar bili potaknuti "medijsko-političkim pritiscima", kako je napisao Kikaš u ostavci), ali i to da središnjica SDP-a ipak može prisiliti Bandića na barem na neki ustupak.

Krojači i mafijaši

Naravno, Bandić nije smijenio Ljubičića. Bože sačuvaj, nije on zato ovdje. Ponudio mu je mogućnost da napiše ostavku i preuzme grijeh na sebe. "Nikoga ja ne smijenjujem, svatko kroji svoju sudbinu", rekao je Bandić. Mesićevim rječnikom, svatko je svoj kadrovik. Svatko može raditi što hoće i podnijeti ostavku kad mora. Kako "sanaderovski". Mafijaškim rječnikom, ostavio mu je pištolj da sam riješi dilemu.

Eto, ako smo se već morali zadovoljiti činjenicom da je Miomir Žužul otišao zbog predizborne kampanje Jadranke Kosor, a ne zbog utaje poreza, lobiranja i korupcije, morat ćemo se zadovoljiti time što Slobodan Ljubičić Kikaš odlazi zbog "propusta na web stranici", a ne zbog Krašograda ili (navodne) umiješanosti u premlaćivanje Igora Rađenovića. I još desetak drugih razloga.

Možemo se samo nadati da će Kikaš, ako već nije Žužul, dobiti priliku pred pravosudnim tijelima objasniti svoju ulogu u gomili kriminalno-mafijaških afera s kojima ga se povezuje. Bandić se može nadati da je time skinuo jedan predizborni teret s grbače, a SDP se može nadati kako je odlazak prvog čovjeka Zagrebačkog holdinga oslabio šefa najvećeg stranačkog ogranka i najsnažnijeg oponenta Zorana Milanovića. Uglavnom, u nadi je spas.

Prvi "pobjeda" SDP-a nad Bandićem

To što sličan uspjeh nisu postigli kad je Bandić sa svojom ekipom radio (i još uvijek radi) totalni nered u gradu, što ga se povezivalo s mafijom i batinašima, što sramoti grad i ruši sve ono za što se stranka zalaže, što USKOK i policija češljaju gradske službe, nije im pretjerano važno.

Najbitnije im je bilo što su pretučenog Rađenovića osramotili objavom anonimnog pisma na webu Holdinga. A to što su ga pretukli, nije uopće bitno.

Zoran Milanović imao je plemenitu namjeru obračunati se s Bandićem, ali nije znao kako. Ni sad zapravo ne zna, a ovo mu je palo u ruke kao poklon s neba. Bio je to blef, "ili Kikaš ili ti", a imao je sreću da je Bandić ocijenio kako je puno elegantnije riješiti se čovjeka koji zapravo neće biti previše nesretan što mora otići iz Holdinga. Štakori, uostalom, prvi bježe s broda koji tone.

Dakle, Milanović i njegovi pajdaši ponosit će se svojom prvom pobjedom nad Bandićem, ne shvaćajući kako su puno više morali napraviti mnogo ranije. Kad su se godinama redali povodi, jedan za drugim. Ako je propust na web stranici razlog za smjenu šefa Holdinga, što su onda tek optužbe za kriminal? Ili, ako se već ne žele petljati u crnu kroniku, što je onda koncert Thompsona na Trgu bana Jelačića?

Riba smrdi od glave

Zar je moguće da bi sve to - kriminal, afere, zaduženje, mutne poslove, premlaćivanje - tolerirali, da jedan član SDP-a (čak i ne pretjerano omiljen na Iblerovu trgu) nije osramoćen na web stranici Holdinga? Ili bi i to tolerirali, da nije riječ o čovjeku koji je prethodno pretučen, i to (opet navodno) po nalogu šefa Holdinga? Zašto im tada nije bilo važno tko je nalogodavac?

Uglavnom, Bandić se riješio svoga "consiglierea", ali nije sebe i nas riješio briga. Koliko god željeli u to povjerovati, teško je zamisliti da će odlaskom Kikaša nestati sve zlo u Zagrebu. Riba obično smrdi od glave ili repa, ali nikada od desne peraje. Osim ako Bandićev Zagreb ne ruši i ta pravila.