KOMENTAR Koliko je zapravo siguran Franjo Tuđman?
Foto: Borna Filić/Pixsell
NAKON skandaloznog odbijanja slijetanja A320 iz Dubrovnika prije mjesec dana nisam ni u ludilu vjerovao da ću tako skoro pisati o propustima Zračne luke Zagreb. Bio sam uvjeren da će rukovodstvo Zračne luke Zagreb i te kako paziti da ne bude ponovo na naslovnicama svih medija. No, dogodila su se još tri slučaja koja su punila novinske članke.
Podsjetimo, Croatijin A320 na letu za Dubrovnik nije mogao sletjeti zbog bure i oko ponoći je operativni centar kompanije kontaktirao Zračnu luku Zagreb jer je kompanija željela avion vratiti u bazu. Zračna luka Zagreb je objavila izjavu da je operativnom centru rekla da avion može sletjeti, da je Zračna luka otvorena, ali da je Croatia ipak odlučila sletjeti u Rimu te da Zračna luka Zagreb ne može utjecati na odluke kompanije. Istog dana navečer Zračna luka je objavila novo priopćenje i korjenito promijenila stav, tj. ipak je priznala da nije govorila istinu, te da nije Croatiji odobrila slijetanje. Problem je, što tijekom noći Zračna luka Zagreb nema dovoljno vatrogasaca za RFFS kategoriju 6 (koje su kategorije avioni Croatije i Trade Aira baziranih u Zagrebu), pa spušta kategoriju na 4, tj. avione do 24 metra dužine, što nije ni jedan avion koji se upotrebljava u redovnom prometu (Croatijin najkraći avion Q400 ima 32,8 metara). No, problem nisu samo vatrogasci nego i nedovoljan broj ljudi u hendlingu koji ne mogu opslužiti takav avion. Javnost i mediji su se digli na zadnje noge, ministar je hitno reagirao te poslao CCAA u nadzor.
CCAA je u dva dana ustanovila da je Zračna luka Zagreb kriva te ju kaznila s 50.000,00 kuna (oko 6.667 EUR). Da nije smiješno bilo bi tragično. Hrvatska je inače poznata po rigoroznim kaznama poduzećima i moja tvrtka bi ovoliko platila da nema izvješeno radno vrijeme, označen vatrogasni aparat ili policu za odlaganje ženskih torbica u wc-u. 50.000 kn za par desetaka tisuća EUR gubitka Croatia Airlinesa, za 125 putnika koji su kasnili u Dubrovnik 16 sati, za djecu njihove roditelje koji su morali spavati na stolicama međunarodne zone rimskog aerodroma i prati se u javnom wc-u jer nisu imali dokumente pošto su bili na domaćem letu, za sramotu koju je izazvalo pisanje stranih medija o ovom slučaju? Skandalozno!
Naime, na ovaj način Zračna luka Zagreb je motivirana da i dalje bude zatvorena. Ušteda na plaćama je nekoliko puta veća i ako Zračna luka Zagreb i plati ovu smiješnu kaznicu par puta godišnje uštedjet će desetak puta više na skupim troškovima noćnog rada.
"Štovani putnici ne možemo poletjeti jer nema tko utovariti avion"
Ali ne štedi Zračna luka na broju djelatnika samo noću. Ona to čini i danju. Avion Croatia Airlinesa 5.7. na letu OU 622 i opet za Dubrovnik kasnio je s polijetanjem čak 39 minuta. Tako je umjesto u 14:00 sati, poletio tek u 14:39. Da stvar bude gora, to nije neko nevrijeme kada su na stajanci tek dva-tri aviona, pa bi se još i moglo opravdati smanjenje broja djelatnika. Govorimo o valu u kojem iz Zagreba polijeće 15 aviona. Pilot je, očito isfrustriran situacijom, jer ovo je prema izjavi pilota redovna pojava u Zagrebu, odlučio obznaniti putnicima da greška nije na kompaniji, pa je rekao "Zbog manjka zemaljskog osoblja na aerodromu Zagreb, ne možemo poletjeti jer vaša prtljaga nije ukrcana i nema je tko ukrcati". Zračna luka se opravdala time da je zbog udara groma izvanredno sletio avion druge kompanije, pa istovremeno nisu bili u mogućnosti ukrcati prtljagu Croatijinog aviona. I to je izgovor aerodroma? Kojeg, Ohrida, Mostara, Brača ili Maribora? Kako je moguće da na Zračnoj luci koja će ove godine imati više od 3 milijuna putnika netko može i pomisliti dati ovakav izgovor? Sramota!
Zračna luka Zagreb se snalazila u projektima kada joj je dnevni promet povećan nekoliko puta (npr. 2. Svjetske vojne igre), rješavala je avione u razno-raznim izvanrednim situacijama, primala je avione u nuždi i prije, no to nije bio razlog da nema dovoljno radnika za hendlanje ostalih aviona. Kako je to onda moguće danas kada raspolažu daleko modernijim aerodromom i sofisticiranom opremom?
I kao i kod prvog slučaja i ovdje se radi o nastojanju da se smanje troškovi i poveća prihod. Što samo po sebi nije problem, ako pritom isto ne stvara velike gubitke kompanijama, a poglavito Croatia Airlinesu. Zračna luka Zagreb je s novim terminalom povećala kašnjenja za enormnih 200 posto. Ima dana kada baš svi avioni kasne, a brojni i više od sat vremena. Navečer 6.7. (iza 21 sat), svi avioni su kasnili, a pritom je od 6 aviona, Pula kasnila skoro dva sata, Split sat i 20, Skopje dva sata i 25 minuta, Tel Aviv 45 minuta. Prema izjavama koje sam dobio od velikog broja pilota Croatie, problemi s hendlanjem aviona radi nedostatka radnika su redovna pojava.
Ovo stvara loš image Zagreba, sigurno ne čini prijevoznike i putnike zadovoljnim te ih demotivira za korištenje Zagreba, a odbijat će i potencijalne prijevoznike. Croatia kojoj je Zagreb baza time gubi ogroman novac. I ovdje nije problem novi terminal i njegovi nedostaci, o kojima sam nedavno pisao, nego pretjerana štednja koncesionara radi što većeg profita, koja dovodi u pitanje normalno funkcioniranje Zračne luke Zagreb i prvenstveno Croatie Airlines.
Dva ozbiljna sigurnosna incidenta
Ova dva gornja primjera su rezultirala ozbiljnim gubitkom novaca Croatije te sramotom za Zagreb. Ali nisu bili sigurnosna prijetnja. No, dva druga primjera u posljednjih mjesec dana trebaju nas ozbiljno zabrinuti i postaviti pitanje - je li Zračna luka Zagreb sigurna?
U prvom je slučaju putnik kasnio na let za Zurich. I odlučio je otvoriti vrata već zatvorenog gatea pomoću tipke za slučaj opasnosti. Ne samo da je u tome uspio, nego dok je nesmetano bauljao stajankom, prepoznao je svoj kofer na traktoru, pa je zamolio vozača da kofer i njega odbaci do aviona. Ovaj je to i učinio, a hendling agent i kapetan aviona su mu dozvolili ukrcaj na let. I sad se postavlja nekoliko pitanja. Kako je moguće da je putnik izašao na stajanku, a da ga sigurnost Zračne luke u kratko vrijeme nije presrela? Zbog nenaviknutosti za kretanje po stajanci mogao je upasti u motor aviona ili pasti pod avion ili neko drugo aerodromsko vozilo, poginuti, napraviti enormnu materijalnu štetu. Kako je moguće da takva osoba minutama putuje po stajanci i pritom prođe više od kilometra. Na stranu vozač traktora koji ga je "odbacio" i time prekršio niz pravila. Na stranu i kapetan te agent koji su ga trebali prijaviti policiji. Ovdje je pitanje sigurnosti i koliko je zagrebačka zračna luka sigurna ako običan priprost putnik uspije odšetati do aviona. Ovo je ozbiljno sigurnosno pitanje.
Drugi događaj je još gori. Vozač Ubera, Damir M. (51 godina) je 23.6. u 21:58 sati, krivo skrenuo, bez problema prošao kroz tehničku rampu za servisna vozila zračne luke, ušao na stajanku, okrenuo se i pokušao izaći. Policija i zaštitari su ga presreli kod te iste rampe u povratku. Ustanovilo se da je vozač imao čak 1,1 promila alkohola u krvi. E sad, pobogu, kako je ovo moguće? Pa na toj rampi se sva vozila detaljno pregledavaju, čak i cisterne koje tu ulaze više desetaka puta svaki dan. Kako je moguće da vozilo neovlašteno uđe na stajanku? Tehnička zaštita mora biti takva da se ovo ne može desiti. Tu ljudski faktor ne smije imati utjecaja. Vozilo je ušlo u strogo štićen prostor, i to s pijanim vozačem. Pijani vozač koji je mogao napraviti ogromnu štetu, zabiti se u cisternu, avion, ne daj bože izjuriti na pistu dok avion slijeće i polijeće te ubiti 150 ljudi, ili čak 350 da se radi o Emiratesu. Kako je ovo moguće? Ako to može neuki pijani vozač, onda to može i klinac koji se odluči provesti, frustrirani nezaposleni bundžija koji želi svoj problem bombastično prezentirati javnosti, zeleni da spriječe zračni promet, anarhisti koje žele napraviti kaos, slučajni vozač koji se nije snašao. Svi oni mogu napraviti ogromnu štetu ili nesvjesno ubiti stotine ljudi.
A ako to mogu obični neuki ljudi, što onda može visokotrenirani terorist. Zagreb je jedan od glavnih gradova Europske unije, organizacije koja je posljednjih godina na meti terorističkih skupina. Te skupine uspijevaju tamo gdje je osiguranje na ogromnom nivou, gdje se pazi svaka sitnica. Kakvu poruku oni dobivaju ako na našoj zračnoj luci putnici mogu odšetati do udaljenog aviona i još ih kao stopere primi traktor za prijevoz prtljage. Ako kroz rampu koja bi se morala ekstremno kontrolirati na više sigurnosnih nivoa može proći cijelo jedno vozilo. Koje umjesto pijanog vozača može biti prepuno eksploziva.
Pretjerujem? O ne. Ovo je toliko ozbiljan sigurnosni problem da bi, ako bi se desio u Parizu ili nekom drugom gradu padale glave. Ovako nešto nije samo neprihvatljivo, ovako nešto zadire u najviše državne sigurnosne prijetnje, rizike koji su bitno iznad Zračne luke Zagreb.
Oba incidenta dogodila su se prije više dana. Što je CCAA napravila povodom njih? Nadam se da Zračna luka Zagreb neće za ova dva incidenta i ponovo biti kažnjena sa smiješnih 50.000 kuna, jer ovdje su problemi daleko ozbiljniji, nego da će CCAA učiniti sve da se ovako nešto ni slučajno više ne dogodi, kako kažnjavanjem, tako i ozbiljnijim nadzorom, zahtjevima, obveznim instrukcijama i ozbiljnim pritiskom na Zračnu luku Zagreb. I ne samo CCAA, ovdje posla ima i za bitno ozbiljnije institucije koje se bave sigurnošću države.
Na kraju ovdje i ponovo treba postaviti pitanje kako to koncesionar upravlja Zračnom lukom, zašto se država nije zaštitila koncesijskim ugovorom, tko je odgovoran za ovakvo stanje i kako je kažnjen. I to ne samo sa strane Zračne luke Zagreb nego i onih koji su dozvolili ovakvo neprimjereno ponašanje koncesionara. Još bitnije je što država mora napraviti, i to hitno, da se ovakve stvari u budućnosti ne ponove. Četiri velike sramote, dva ozbiljna sigurnosna upada. Mislim da je stvarno dosta! Puno previše!
Alen Šćuric/Tango Six
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala