Foto: Dragan Matić/Cropix

DOK LINIĆEVI porezni jurišnici cirkusiraju duž jadranske obale, bježe iz slastičarnica s nefiskaliziranim kuglicama sladoleda te se pripremaju za nadolazeću ofenzivu na tržnice i ribarnice, u Moskvi se održava summit zemalja članica skupine G-20.

Za one koji ne znaju, G-20 je neformalni forum ministara financija najrazvijenijih zemalja svijeta, Linićevih razvijenijih kolega.

Glavna tema summita nije fiskalizacija tržnica diljem svijeta i borba protiv sladoledara s kriminalnim sklonostima, već problem poreznih utaja i izbjegavanja poreza najvećih svjetskih korporacija. Naime najveće svjetske korporacije koriste vrlo sofisticirane metode za izbjegavanje poreza, kroz financijske transakcije među povezanim društvima, u raznim državama, s različitim poreznim sustavima. Na taj način silne milijarde ne stižu do državnih proračuna, već, kako Linićeva TV kampanja kaže "završavaju u privatnim džepovima, pa neće biti novca za zdravstvo, školstvo...".

Jedan od često spominjanih primjera korporativnog izbjegavanja poreza je kompanija Starbucks. Radi se o multinacionalnoj kompaniji koja se bavi prodajom kave "za van" te bi tako bila idealna za Linićeve inspektore jer bi lako mogli zbrisati s kavom bez računa. Starbucks izdaje račune, ali unatoč tome, prošle godine uspješno je izbjegao plaćanje korporativnog poreza u Velikoj Britaniji, a ostvario je prihod od 400 milijuna funti kroz svojih 700 kafića u toj zemlji. Druga ogromna kompanija koja se često spominje u ovom kontekstu je Apple, koji je najprofitabilnija tehnološka kompanija, a uspjela je izbjeći milijarde dolara poreza u SAD-u.

Naš ministar financija svoj imidž strogog, ali pravednog njeguje na placevima

Zbog takve prakse velikih kompanija koja je za sada legalna, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) razvija plan za suzbijanje izbjegavanja plaćanja poreza velikih kompanija koji bi trebali primijeniti ministri financija zemalja G-20. Cilj je da se porezno opterećenje ravnomjerno raspodijeli jer u ovakvoj situaciji punjenje proračuna pada na leđa malih poreznih obveznika i poduzeća, dok ogromne korporacije koje "vrte" milijarde ostaju neoporezovane.

Naš ministar financija očito ne razmišlja na taj način i svoj imidž "strogog, ali pravednog" njeguje na placevima. Slijedom navedenog nameće se logično pitanje kada naš strog, ali pravedan "tigar od papira" planira zakucati na vrata najvećih hrvatskih kompanija i pročešljati načine na koji one "optimiziraju" poreze, da se fino izrazimo.

Zar je moguće da najveća svjetska imena izbjegavaju poreze na sve moguće načine, a naši pobjednici imovinskog rata iz devedesetih nemaju nikakvih "poreznih problema"?

Zar je moguće da najveća svjetska imena izbjegavaju poreze na sve moguće načine, a naši pobjednici imovinskog rata iz devedesetih, poput Todorića, Tedeschija, Vlahovića, Mudrinića, Vidoševića, Ergovića i njima sličnih nemaju nikakvih "poreznih problema"? Ne mora se raditi o kršenju zakona, kao što se ni u ranije spomenutim, globalnim slučajevima ne radi, već o nekoj praksi koja smanjuje proračunske prihode.

Zar je moguće da u zemlji u kojoj se Linić hvali da je promet u ugostiteljstvu porastao 60 posto nakon uvođenja fiskalnih blagajni, na porezu varaju samo sladoledari i kumice na placu? Na to pitanje nećemo dobiti odgovor jer Linić i njegova porezna uprava nemaju hrabrosti upustiti se u inspekciju, na primjer, 10 najvećih hrvatskih kompanija.