Foto: Index/Saša Cvetojević

JEDAN Rimac, čini se, previše podsjeća lijenog i neukog Malog Hrvatskog Čovjeka kako životni uspjeh nije u ispijanju piva pred dućanom i komentiranjem na Fejsu, nego u teškom i napornom radu i inovacijama kojima se divi svijet. Dok automobilistički svijet slavi uspjehe jednog Rimca i njegova novog automobila, na hrvatskim portalima čitamo tisuće ogorčenih komentara. Stotine su tu neukih i dosadnih ljudi koji u poluanonimnosti svoje sobe, dok im se lice crveni i žile izbijaju na vratu, pogađaju č i ć u svojim jalnim i jadnim komentarima.

>> VIDEO Rimac predstavio električnu zvijer u Ženevi

>> Zašto Rimac ne radi jeftine aute za obične ljude?

>> Rimac je napravio auto od 1914 konja. Ok, ali čemu to služi?

Hrvatski lijeni, neradnički i neuki polusvijet, ljude koji znaju sve o svemu bez da su jednu knjigu pročitali, a kamoli napisali, ljude koji ujutro mrze svoj posao a popodne cijeli svijet – ništa ne uznemirava više nego tuđi uspjeh. A Rimac je uspio. U zemlji koja je zadnje automobile formalno proizvodila prije skoro 40 godina i to zahvaljujući zagrebačkoj podružnici kragujevačke Zastave (sklapanje Fiata 132), razvio je nešto nevjerojatno – znanje i pogon koji su u svjetskom vrhu. Nešto o čemu se priča i ovih dana će se pričati u svim relevantnim svjetskim krugovima koji se bave suvremenim automobilima. Promocija C_Two probila se do naslovnica, što uopće nije lako u jednoj Ženevi (ako ne vjerujete – probajte!) i osigurala Rimcu nove razgovore, nove partnere, nove poslovne ugovore.

Električna energija ima stotinu prednosti i jednu veliku manu – ne može se izravno skladištiti. Morate je pretvoriti u kemijsku energiju kroz bateriju kako biste kada treba tu kemijsku energiju ponovno pretvorili u električnu i onda u mehaničku koja će dati ubrzanje kakvo nemaju ni avioni. I tu je jedan Rimac najbolji na svijetu. Njegove patente već koriste mnogi, a koristit će se još i više.

Rimac je ušao u igru s najvećima

Umjesto pohvala, u Hrvatskoj – hrpa pljuvačkih komentara svjetine koja ne zna išta osim izricanja svog glupavog mišljenja iza poluanonimnosti koju nudi Fejs. Umjesto da je cijela zemlja ponosna jer je netko ovdje napravio nešto što nije napravio nitko prije, što je ušao u igru s najvećima koji imaju i 100 puta više novca, a u razvojnim labosima doktora znanosti koliko Rimac ima zaposlenih. Umjesto pohvala što je napokon Rimac pokrenuo u Hrvatskoj nešto što se zove proizvodnja (da, ovo što radi je industrija ovog stoljeća) – pljucanje i vrijeđanje i omalovažavanje. Čak ga i na srpskim forumima više hvale.

Od koga to dolazi? Ponajviše od onih koji su u životu napravili – ništa. Imaju diplome s kojima danas ne mogu ništa pametno jer se nisu potrudili steći ni znanja niti zanata. Kod Rimca i sličnih ne mogu nikada doći raditi jer nemaju pojma o onome što se danas traži, što nije problem godina, već činjenice da knjigu nakon diplome nisu pročitali, a eto, netko ih je u familiji naučio kako su najpametniji na svijetu. A oni tako pametni i prepametni zapeli na glupim poslovima koje mrze, sve za sitnu plaću. Umjesto da se pokrenu i uđu u ovo stoljeće  – mrze. Mrze sve uspješnije, mrze sve bolje, mrze sve što ne shvaćaju. Mrze i one s većom plaćom i one kojima nije bitno ni radno vrijeme jer svoj posao rade sa strašću i guštom.

Imamo i hrpu genijalaca koji se eto bune jer Rimac nije napravio "narodni automobil", nešto valjda tipa dva broja manjeg Golfa koji ide na plavi dizel iz babina traktora, a vlasnik se može hvaliti kako troši samo 2,79 litara vozeći tri vreće cementa. Rimca ne zanimaju takvi automobili – jer s time ne radite show u Ženevi i drugdje, a i za takve automobile postoje proizvođači. Rimčev automobil je, ne treba zaboraviti, prvenstveno platforma i prezentacija znanja o električnim automobilima. A takva platforma nije "narodni automobil", kao što ni Formula 1 koja dijelom služi u iste svrhe, nije "narodni automobil".

Ako nemate novca za taj automobil – ne znači da nije dobar

Ima i onih koji se eto groze cijene automobila i kome je to namijenjeno – pa očigledno nije vama ako ne možete platiti. Ima tko hoće, ako vi nemate – to je vaš problem, a ne proizvođača. Nemaju ni Britanci, čak ni dobrostojeći, love za Morgan Motor Company, ali se zato ponose što se najljepši retro automobili na svijetu proizvode na njihovu otoku. I ne, ne gade ispod tekstova Morgane zašto su skupi. Skupi su jer vrijede. Nisu za svakoga. Ako ga želite – iskažite svoju pamet na tržištu i zaradite. Isto je i s Ferrarijem – ne voze ga ni dobrostojeći Talijani. Ali je simbol dobrog vozila i Talijani se njime rado hvale. Tako bismo i mi trebali s Rimčevim modelima. Osim naravno sitnih, beznačajnih duša.

Imamo i onih koji se eto pitaju "Što ja imam od toga?", kao da nešto neposredno imaju od ne znam, uspjeha nogometaša, pa se to pitanje ne postavlja. Ako ne možete pohvatati stvari, evo: Rimac u Hrvatsku dovodi i razvija visoku tehnologiju, stvari kojima se danas bavi najrazvijeniji svijet, dovodi industriju (da, tvornice koje Hrvati toliko vole), daje mogućnost mnogim našim mladim stručnjacima da rade najaktualnije i najzanimljivije poslove u današnjem inženjerstvu – i sve to ovdje, u Hrvatskoj. Gdje je sjedište firme, gdje se radi i gdje se u konačnici plaća porez. Što biste htjeli više? Od svake ovakve tvornice bolje je cijeloj Hrvatskoj, kamo sreće da imamo 10 ili 100 Rimaca i da svaki zaposli tolike ljude.

Ljudi poput Rimca čine svijet boljim

Rimac i drugi njemu slični stvaraju 21. stoljeće. Stvaraju sa svojim timovima novi svijet. Ljudi u takvim timovima rade sa strašću i ljubavlju. Ne gledaju na sat kada će pauza ili kraj radnog vremena da bi pobjegli kući i trošili vrijeme na reality emisije – već rade ono što vole, koliko i kako treba, usavršavajući pritom i sebe, učeći nove stvari i čineći svijet drugačijim i boljim. Svatko dobronamjeran će to pozdraviti, biti sretan radi njihova uspjeha i ponosan jer dolaze iz male Hrvatske. A ovi hejteri i mrzitelji, ljudi koji nikada neće naučiti što znači raditi posao koji se voli, u biti su mali i tužni. I potpuno nebitni.

Rimac je mlad. A već je osigurao svoje mjesto u leksikonima ovog stoljeća. Tehnologije koje razvija, patenti koje stvara pogonit će komercijalna velikoserijska vozila kroz pet, deset ili dvadeset godina. Današnjih hejtera se tada nitko neće sjećati. Radit će loše poslove jer hejtere nitko ne voli, živjeti beznačajne živote i voziti krntije zabranjene u zapadnim zemljama te prebirati po novčaniku imaju li za još jednom isprobati sreću u kladionici. No svakome je slobodno birati svoje mjesto u životu. Nekome je ta sloboda osnova za stvaranje, nekome za hejtanje, a u biti samosažaljenje nad vlastitom nesposobnošću.

Što se nas tiče – bravo Mate! Pokazao si da Hrvati i mogu i znaju!

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala