KOMPLEKS Crocus City u sjeverozapadnoj Moskvi nekoć je bio blistavi svjetionik obećanja predsjednika Vladimira Putina o ugodnosti i stabilnosti. Blistavi trgovački i zabavni kompleks koji je sagradio milijarder Aras Agalarov bio je mjesto održavanja izbora za Miss Universe Donalda Trumpa 2013. godine.

Danas je spaljeni kostur koncertne dvorane tinjajući dokaz ekstremizma inspiriranog iz inozemstva i svjesne domaće neukosti. Najgori teroristički napad u Rusiji u dva desetljeća uhvatio je Putina na pola puta u postizbornom pobjedničkom krugu njegovog života, piše Politico.

Od ovacija Putinu do pokolja i šutnje duge 19 sati

Danima prije toga klicala mu je publika koja je mahala zastavama na Crvenom trgu i dobio je ovacije društvene elite u raskošnoj Dvorani svetog Andrije u Kremlju. Njegova poruka različitim skupinama bila je ista: da Rusija vodi povijesni rat protiv Ukrajine i da je za pobjedu ključno potpuno jedinstvo.

Takvo je bilo i shvaćanje neprijatelja; u govoru ruskoj Federalnoj sigurnosnoj službi (FSB), Putin je odbacio upozorenje SAD-a o neizbježnom terorističkom napadu kao “direktnu ucjenu i namjeru zastrašivanja i destabiliziranja društva”, poručivši svojim duhovima da se pozabave pronalaženjem “izdajnika”.

Trebalo je 19 sati nakon što su naoružani napadači ušli u Crocus, ubivši najmanje 140 ljudi, da Putin održi televizijsko obraćanje. Do tada je Islamska država već preuzela odgovornost za napad, pružajući jezive snimke iz prve ruke kao dokaz.

Putin, međutim, u svom govoru nije imenovao ovu skupinu. Govorio je općenito o međunarodnom terorizmu. Rekao je da su četiri osumnjičenika uhvaćena dok su pokušavala pobjeći u Ukrajinu, usporedio ih s nacistima i obećao osvetu onima koji su ih vodili.

“Naša je zajednička dužnost sada, suborci, svi građani ove zemlje, da budemo u jedinstvenoj formaciji”, rekao je Putin.

Napad koji je mogao poslužiti kao poziv Rusiji na buđenje

U drugoj galaksiji, jezivi napad mogao je poslužiti kao poziv Rusiji na buđenje iz njezine trenutne destruktivne orbite. Ali svi dokazi upućuju na to da će Putin umjesto toga oblikovati priču o zločinu koja bi odgovarala njegovim planovima da se nametne kao prvi autokrat u modernoj ruskoj povijesti.

Otkako je Putin došao na vlast prije četvrt stoljeća, svaki su se izbori smatrali manje slobodnim i poštenim od onih prethodnih. Ali ovo glasanje u ožujku, koje je nezavisni promatrač izbora Golos osudio kao čistu imitaciju, bilo je kvalitativni skok u ruskom putu prema autokraciji.

Nekoliko mjeseci prije događaja različiti nezavisni mediji izvijestili su da je predsjednička administracija naložila regionalnim dužnosnicima da osiguraju da Putin dobije oko 80 posto glasova. Taj bi broj nadmašio njegov posljednji rezultat u 2018. godini i potkrijepio njegovu tvrdnju da velika većina Rusa podržava njegovu potpunu invaziju na Ukrajinu.

"Rusija je Putin"

U svjetlu neujednačenih, ali ustrajnih prosvjeda posljednjih mjeseci, vjerodostojnost bi također bila nategnuta do pucanja. Ali umjesto da ti prosvjedi djeluju kao prirodna kočnica namještanju izbora - tisuće Rusa koji su izašli na ulice unatoč cenzuri ukazuju da nema konsenzusa - čini se da je Putinov državni aparat isporučio očekivano, dajući mu 87 posto.

Izborni ishod koji dolazi mjesec dana nakon iznenadne smrti Putinova neprijatelja broj jedan, Alekseja Navalnog, ne komunicira samo odsutnost bilo kakvog značajnog protivljenja, kao što se činilo da je bio početni cilj. Rezultat ukazuje na odsutnost bilo kakvog protivljenja.

Kao što to sugerira naslovnica prokremaljskog tabloida Moskovski Komsomolec, za one čitatelje koji nisu instinktivno shvatili dogmu iza brojke: “Rusija je Putin.” “Sada je potvrđeno i službeno dokazano da predsjedniku ne može postojati nikakva oporba (pa čak ni naznaka nje)”, navodi se u članku.

Raskid s erom u kojoj je Kremlj glumio demokraciju

To također označava definitivan raskid s erom tijekom koje je Kremlj nastojao održati pažljivo uređenu fasadu demokracije umjesto očiglednog prikazivanja Putinove moći.

Za Temura Umarova, koji je razgovarao za Politico iz Taškenta u Uzbekistanu, nije to nikakvo iznenađenje. Stručnjak za središnju Aziju i suradnik u Carnegie Russia Eurasia Centeru usporedio je na Telegramu Putinov odličan rezultat s rezultatima autokratskih vođa u raznim bivšim sovjetskim zemljama.

Putinova izborna pobjeda bila je malo manje uvjerljiva nego čelnika Azerbajdžana (92.12 posto) i Tadžikistana (90.92), ali je bio ispred Bjelorusa Aleksandra Lukašenka (80.20). Umarov je rekao da ga Putin danas najviše podsjeća na uzbekistanskog moćnika Islama Karimova (90.39 posto u 2015.) koji se držao vlasti gotovo tri desetljeća centralizirajući svu kontrolu i nemilosrdno progoneći neistomišljenike.

Putinovo samozavaravanje

Međutim, to je također rezultiralo time da je patio od “obmanjujućih uvjerenja” o stanju stvari u svojoj zemlji budući da su se podređeni bojali dijeliti bilo kakve informacije koje bi se mogle smatrati negativnima, objasnio je Umarov.

Dodao je da, iako postoje jasne paralele između autokracija u srednjoazijskim zemljama i današnje Rusije, postoji i važna razlika. Govoreći nekoliko dana prije terorističkog napada na Crocus, Umarov je rekao da ove zemlje nisu objavile tako visoke rezultate nakon pokušaja puča, smrti vrlo popularnog oporbenog čelnika u zatvoru, ljudi koji su izašli na prosvjede ili rata zbog kojeg se zemlja našla pod pritiskom.

“Umjesto da to bude odraz stvarne konsolidacije, čini se kao da Putin pokušava prekomjerno kompenzirati destabiliziranu situaciju u svojoj zemlji”, rekao je Umarov.

Bez dokaza povezao "radikalne islamiste" i "neonacistički kijevski režim"

Dva dana nakon napada na televiziji se ponovo pojavio samouvjereniji Putin. Ovaj put je bez dokaza govorio o “radikalnim islamistima” koji su djelovali po naputku “neonacističkog kijevskog režima”. Do tada su njegovi propagandisti već našli krivce u Ukrajini, Velikoj Britaniji i SAD-u, koji su radikalne islamiste očito iskoristili da prikriju tragove.

“Duboko u sebi kolektivni Zapad uvijek nas je prezirao i osjećao mržnju koja je graničila sa željom za smrću”, napisala je istaknuta televizijska voditeljica Tina Kandelaki.

Komentator na ruskoj državnoj televiziji opisao je da napad nosi “potpis europskog nacizma”. Drugi je kolumnist optužio “strane agente”, izraz koji se koristi za stigmatiziranje Rusa koji su kritični prema Kremlju, da stoje iza incidenta.

Oni koji su trebali pratiti teroriste bavili su se progonom Putinovih protivnika 

To se uklapa u trend prema kojem se protivnici Kremlja ili oni s alternativnim životnim stilom označavaju kao teroristi i ekstremisti; kombinacija izraza koji su, mnogi sada tvrde, mogli olakšati napad na Crocus odvraćajući pozornost sigurnosnih službi.

“Isti ljudi koji su trebali pratiti potencijalne teroriste također su se bavili slučajevima ljudi koji su optuženi za opravdavanje terorizma zato što su podržavali Ukrajinu ili progonom pripadnika određenih vjerskih manjina. Kapaciteti službi su ograničeni”, rekao je Aleksandar Verhovski iz Istraživačkog centra SOVA za ekstremizam.

Igru okrivljavanja pratila je neskrivena žeđ za osvetom. Snimke osumnjičenih napadača na kojima se vidi kako ih muče oni koji su izgledali kao osvetnici širile su vodeće medijske osobe u Kremlju. Jednom od osumnjičenika odsječeno je uho i potom ugurano u usta. Jedan je bloger zatim stavio okrvavljeni nož na aukciju. Čini se da drugom osumnjičeniku nedostaje oko i doveden je na sud jedva pri svijesti u invalidskim kolicima.

Čini se da je sve to osmišljeno da odvrati pažnju od bilo kakve javne rasprave o stvarnoj odgovornosti za propuste koji su, izgleda, pridonijeli zločinu i njegovom opsegu - uključujući obavještajne pogreške, sporu reakciju policije i zaključana vrata zbog kojih posjetitelji koncerta nisu mogli pobjeći.

Napad koji je razotkrio Putina

Poriv za kontrolom narativa ide daleko. U nekim su mjestima lokalne vlasti naložile državnim službenicima da polože cvijeće i posjete improvizirana spomen-obilježja, baš kao što su im naredile da glasaju na nedavnim izborima, unatoč velikom (i spontanom) izljevu solidarnosti diljem zemlje, zbog čega je to vjerojatno bilo nepotrebno.

Ali napad razotkriva Putina, čije je obećanje od pokretanja totalne invazije na Ukrajinu bilo održavanje normalnosti. Umjesto da se pozabavi stvarnim ranjivostima Rusije, njegov je državni aparat još više nego prije motiviran pokazati svoju potpunu kontrolu.

Obični Rusi, a da ne spominjemo susjede zemlje, platit će cijenu.

U međuvremenu, čini se da Putinove pristaše nisu žalosne zbog napuštanja demokracije. “Podržavam poštene izbore kad god su relevantni”, rekla je za Politico 22-godišnja Sofija Nekrasova, koja je glasala za Putina: “Ali u vrijeme kada se borimo protiv zapadnog oružja i plaćenika, nama kao zemlji ne treba demokracija.”