Foto: Index

"A što je bio HRT nego borbeni sektor".

ANTUN VRDOLJAK, bivši ravnatelj Hrvatske radiotelevizije koji u Registru branitelja bilježi čak 880 dana borbenog sektora, potpuno je u pravu. Prisavlje je doista bio borbeni sektor, prva linija bojišnice, poprište teških bitaka i polje afirmacije mnogih ratnih veterana.

Na tom medijskom bojištu bilo je doista svega: čistki novinara, zabrane pristupa nepoćudnima, javnog linčovanja nepodobnih, bilo je izvještaja o lažnom granatiranju gradova, govorilo se o paljenju korova, a ne srpskih kuća, ispraćalo se logoraše tamo odakle se nisu nikad vratili, diktirala su se u kameru imena pobunjenih Srba, vozilo se na tenkovima i družilo s generalima, progonilo se unutarnje i vanjske neprijatelje, slijedila se državna politika, hodočastilo na Pantovčak...

Ako išta, bilo je borbeno. Sve je frcalo od laži, mržnje, huškanja, propagande. A za sve to dobivali su se vojni činovi, odlikovanja i braniteljski staž..

Propagandisti ili novinari

Oni koji su bili plaćeni da se bave novinarstvom, bavili su se ratnom propagandom. Oni koji su trebali raditi za javnost, gledatelje, za profesiju i istinu, zapravo su radili za državu, vlast, vojsku, policiju, tajne službe, za generale, za zločince...

I dok se urednike Ferala mobiliziralo kao oblik kazne zbog toga to su se u ratno vrijeme bavili novinarstvom, novinare HRT-a slalo se u opasne rovove ratne propagande.

Istina ustrijeljena u čelo

Obično se kaže da "kad rat provali na vrata, istina bježi kroz prozor". Na Hrvatskoj televiziji pod vodstvom zapovjednika Vrdoljaka istina je bila protokolarno izvedena pred zid i ustrijeljena u čelo. Što je naknadno, u osvit ratne pobjede, iskorišteno kao potvrda velike medijske pobjede u ratu.

Zato se Vrdoljak u izjavi za Večernji list mirne duše poziva na "izjavu Carringtona koji je kao predstavnik Europske unije u Hrvatskoj rekao Slobodanu Miloševiću u Beogradu da rat nisu mogli dobiti, a izgubili su ga u medijskom ratu s HRT-om".

Jedni su tako ratovali topovima, drugi propagandom. A posmrtni ostaci novinarstva zakopani su u neobilježenu masovnu grobnicu.

Činovi, braniteljski statusi, odlikovanja

Naravno, bilo je onih koji su se na tom HRT-u doista bavili ratnim novinarstvom. Koji su u tom ratu čak i ginuli dok su nastojali publici prenijeti istinu. Ali najbolje su ipak prošli oni koji su novinarstvo koristili kao izliku za vođenje rata. Takvi su zaradili braniteljske statuse, vojne činove, poslove i povlastice, stanove i karijere. Za njih je to doista bio borbeni sektor - krvava borba za karijeru.

Gledatelji su mislili da im javna televizija servira vijesti, informacije i pravu istinu, a dobivali su ratnu i političku propagandu.

Ali bila je to samo topnička priprema za ono što je uslijedilo kasnije.

Nastavak borbenih djelovanja

Medijski bojovnici nastavili su s borbenim djelovanjem dugo nakon što su borbe prestale. Oni koji su prvo lagali ili šutjeli za Hrvatsku, nastavili su lagati i šutjeti za nekog drugog. Za drugu vlast, drugu stranku, drugog predsjednika ili premijera, drugog policajca ili špijuna, za nekog drugog gospodara Hrvatske.

Njihovo borbeno djelovanje po istom je principu bilo usmjereno protiv javnosti, gledatelja, profesije, istine, javnog interesa, protiv novinarstva. Ali ponovno potkrijepljeno karijerama, plaćama i privilegijama, stanovima i statusima. Izostali su jedino činovi.

Nema rata, nema ni novinarstva

Tončija Vrdoljaka dugo već nema na Hrvatskoj televiziji, kao što dugo već nema onih koji su mu izdavali zapovjedi. Pa nekako nemamo dojam da je javna televizija izrasla iz ratnih ruševina u respektabilnu medijsku organizaciju. Nije to postala čak ni za vrijeme vlasti premijera koji se javno odrekao Tuđmana, ni pod vodstvom ravnatelja kojem je upravo Vrdoljak tih dugih, mračnih devededetih zabranio ulazak na Prisavlje.

Dogodilo se samo to da su oni pravi ratni reporteri na koncu polako nestajali s prisavskog bojišta, a na njemu se zadržali samo medijski bojovnici. I njima uz bok se regrutirali novi.

Novinarstvo je na HRT-u pretvoreno u nastavak rata drugim sredstvima.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje