Ilustracija: Shutterstock

SPORNI Pravilnik o normi, kojeg je uveo bivši ministar obrazovanja Željko Jovanović, ponovno je predmet burnih rasprava među nastavnicima. Naime, prema izmjenama pravilnika koje se pripremaju u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta pod palicom novog ministra Vedrana Mornara, nastavnicima predmeta koji imaju mali broj sati redovne nastave tjedno (primjerice likovni, glazbeni i tjelesni odgoj) priznat će se u redovno radno vrijeme i neki drugi poslovi. To je razljutilo nastavnike "ozbiljnijih" predmeta koji se za nastavu itekako moraju pripremiti, odraditi je, a potom posao čak i nositi kući da bi ispravili testove, zadaćnice...

"Novi Pravilnik ministra Mornara samo ulizivanje učiteljima kao biračima"

"Nedavno ukinuti Pravilnik o normama koji je donio ministar Jovanović, bio je pokušaj da se barem malo ispravi nepravda u školama. Pitam vas je li isto predavati 3 sata hrvatskog jezika ili u holu škole postaviti jednom u 2 tjedna ili 1 u mjesec dana učeničke radove, a za to učitelji likovnog u nekim školama dobivaju i po 2-3 sata tjedno za estetsko uređenje škole.

Dok učitelj hrvatskog kod kuće još mora ispravljati lektire i zadaće i pripremati se za nastavu, dobiva istu plaću kao i učitelj likovnog koji dio norme odrađuje postavljajući učeničke radove po školi. Treba li taj rad isto plaćati. Ili drugi primjer. Dok neki odrađuju nastavu, neki učitelji tjednu normu dopunjavaju s 2 sata sindikalnog rada (baš me zanima što rade?). Isti ti uglavnom još imaju i 1 sat kao povjerenici sigurnosti na radu (što tu rade?), a po 1 sat tjedno dobiva se i kao predsjednik zaposleničkog vijeća (voljela bih da mi netko objasni što se tek tu radi?).

Smatram da je novi Pravilnik ministra Mornara samo ulizivanje učiteljima kao biračima, a ne potreba koja se opravdava stjecanjem praktičnih vještina. Više će djeca imati praktičnog rada tj. crtati ukoliko se uvede sat više likovnog (a ne samo sat tjedno kao sada), ili ukoliko se u školi oformi likovna grupa. Estetsko uređenje isključivo ima svrhu upotpunjavanja nečije satnice. (Nije da je ono u školama nepotrebno, no upitno je vrijedi li to 2-3 sata tjedno kao što se to u nekim školama normira. Učitelji razredne nastave to npr. rade besplatno - uređujući panoe u svojim razredima.)

Ovaj Mornarov pravilnik korak je unatrag na ionako velike nepravde što se tiče plaća, jer istu plaću u školama dobivaju svi, i oni koji su doista pravi učitelji. Takvi se pripremaju za nastavu, kreativni su i vode različite projekte i aktivnosti, te s djecom postižu rezultate na natjecanjima, i oni koji se uopće ne pripremaju za nastavu, već iz godine u godinu rade po istoj shemi i koriste se gotovim pripremama nakladničkih kuća. Takvima radni dan doista traje samo 4 ili 5 sati koliko su u školi na nastavi, a praznici po 2,5 mjeseca. (I više kad se ubroje zimski i proljetni praznici.)

Izjava Željka Stipića, predsjednika Školskog sindikata Preporod, da bi učitelji odgojnih predmeta mogli zbog nezadovoljstva starim (Jovanovićevim) Pravilnikom o normama masovnije odlaziti u penziju samo je izmišljanje i plašenje javnosti. Svojim istupima Stipić ustvari opravdava postojanje svog sindikata. Bilo bi mu bolje da se bori za drugačiju školu tj. za školu u kojoj će djeca naučiti više i postizati bolje rezultate nego što ih postižu sada (kao što to npr. pokazuju PISA testovi) i za školu u kojoj će se valorizirati rad i uspjeh. U ovakvoj školi kakva je danas, a kakvu očito podupire Stipić, velik dio učitelja šverca se uz one vrijedne i kreativne učitelje, koji su nažalost u manjini.

Zašto bi iz škole želio otići učitelj tjelesnog, koji odradi svojih nekoliko sati u školi, za nastavu se ne mora pripremati, plaća je sigurna svaki mjesec, a popodne si plaću upotpunjava honorarom u nekom sportskom klubu (znam za dosta takvih). U školi ne mora postići rezultat, kao u klubu i zbog toga neće dobiti otkaz. Prilično je ležerno u školi raditi i likovni i tjelesni, a i mnogi drugi učitelji iz drugih predmeta koji svoj posao ne rade kreativno, u školi vrlo ležerno zarađuju prilično solidnu plaću za današnja vremena", navodi Ivanka Filipović, učiteljica u mirovini.