Foto: Twitter

GLOBALNI rast populizma predstavlja opasnu prijetnju ljudskim pravima - koja postoje da bi zaštitila ljude od vlada. Ali današnja generacija populista preokreće tu ulogu, piše Kenneth Roth, direktor Human Rights Watcha za Foreign Policy.

Tvrdeći da govore "za ljude", populisti tretiraju ljudska prava kao nepotrebnu prepreku volji većine i obrani nacije od opasnosti. Ustvari, njihovo uvjeravanje ljudi da im prava neće trebati kao brana od nametljive vlasti opasno je samo po sebi.

Ljudska prava ne koriste samo teroristima i azilantima

Privlačnost populista proizlazi iz nezadovoljstva naroda statusom quo. Tehnološke promjene, globalizacija, sve veća nejednakost, kao i etnička i religijska raznolikost te terorizam, sve su to izvori tjeskobe i straha. Ljudima se čini da elite i vlasti jednostavno ignoriraju njihove brige.

Određena vrsta političara rado prikazuje ljudska prava kao nešto što koristi samo osumnjičenim teroristima ili tražiteljima azila, nauštrb sigurnosti, ekonomske dobrobiti i kulturnih preferencija većine. Nativizam, ksenofobija i rasizam sve su jači.

Ali ako glasovi nesnošljivosti prevladaju, svijet bi mogao ući u mračnu eru. Ne smijemo podcijeniti demagoge koji ukidaju tuđa prava u naše ime, samo da bi dokinuli i naša prava sutra kad se njihov stvarni prioritet - ostanak na vlasti - nađe ugrožen.

Izborna kampanja novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa živopisan je primjer. Demonizacijom imigranata i izbjeglica, ruganjem hendikepiranom novinaru, ignoriranjem optužbi za seksualno napastovanje i obećanjem da će ograničiti žensko pravo na izbor, Trump je uporno kršio osnovne principe dostojanstva i jednakosti.

Na vlastiti rizik zaboravljamo demagogiju fašista i komunista

Slično korištenje imigranata, izbjeglica i muslimanske manjine kao žrtvenih jaraca na djelu je u Europi. Marine Le Pen u Francuskoj, Geert Wilders u Nizozemskoj, predvodnici kampanje za Brexit u Velikoj Britaniji, Viktor Orban u Mađarskoj, Jaroslaw Kaczynski u Poljskoj, kao i AfD u Njemačkoj, prizivaju idealizirano prošlo doba etničke čistoće i ignoriraju produktivne imigrantske pripadnike društva.

Na vlastiti rizik zaboravljamo jučerašnje demagoge - fašiste, komuniste i njima slične koji su tvrdili da imaju jedinstven uvid u interese većine, da bi na kraju zdrobili pojedinca. Samo je pitanje vremena kad će se i populisti okrenuti protiv onih koji se ne slažu s njihovim planovima. Stoga je nesputano nametanje navodne volje većine i dokidanje institucionalnih ograničenja vlasti najveća opasnost za budućnost demokracije.

Primjer vladavine Recepa Tayyipa Erdogana u Turskoj, koja sve više prelazi u diktaturu, također ilustrira opasnost gaženja prava u ime većine. Izvanredno stanje koje je proglasio nakon propalog puča iskoristio je za obračun s disidentima, nezavisnim medijima i aktivistima.

Drugi primjer je vladavina Abdel Fatah al-Sisija u Egiptu, koji je sam došao na vlast vojnim pučem koji je srušio demokratski izabrano Muslimansko bratstvo. Al-Sisijev režim nadmašio je čak i Mubarakov po represivnosti, pri čemu se nije ograničio samo na islamiste.

Protuotrov populizmu je politika temeljena na istini

Populizam ima paralelu u zaljubljenosti u moćnike koji vladaju "čvrstom rukom" u ime većine, pokoravajući sve koji mu se opiru. Ali autokracija ima dugoročne negativne posljedice za društvo. Rusija je tako pod Vladimirom Putinom izmučena slabim gospodarstvom i masivnom korupcijom i klijentelizmom. kao i drakonskim ograničenjima slobode okupljanja i izražavanja.

Najbolji način odbijanja ovog populističkog trenda je energična obrana ljudskih prava. Vlasti koje ih poštuju lakše će izbjeći korupciju, samo-veličanje i samovolju koja odlikuje autokracije. Također ih je puno lakše smijeniti kad je narod njima nezadovoljan.

Odgovornost je na kraju ipak na javnosti. Demagozi stječu podršku raspačavajući lažna objašnjenja i jeftina rješenja. Najbolji protuotrov je da javnost zahtijeva politiku koja se temelji na istini i demokraciji koja poštuje ljudska prava.

Laži ne postaju istina samo zato što ih propagira legija internet-trolova i apologeta. Svi mi imamo dužnost isticati istinu nasuprot onima koji preferiraju post-činjenično doba, zaključuje Roth.