Foto: Ilustracija

ALARMANTNI naslovi o zabrinjavajućem postotku Hrvata nezainteresiranih za pisanu riječ jučer su preplavili naslovnice domaćih medija i ponovno nas natjerali da se zapitamo gdje to živimo, što to znači u većoj slici i kako to da je tome tako jer ako je tome tako nije dobro da je tome tako. Ta i brojna druga pitanja kopkala su ovih dana ljubopitljive čitatelje.

Naravno, bilo je tu i onih koji su zaključili da su knjige nepotrebne: "Jel sve štamije ikad trebalo na svjetu moču nač na televizoru ili na Guglu", ali i onih koji su ih opomenuli jednim strogim: "LOL…..treba se čitat………. da ne budeš nepismen…….:-) <3 O_o ROFL".

Knjige su "out", alarmantne statistike o nenačitanosti "in"

Između ostalog, doznali smo i da 51% Hrvata nikada ne bi kupilo knjigu jer u tome ne vide smisao. I prije nego kriknete u užasu i padnete ničice proklinjući ljudsku glupost, nemojte zaboraviti da u ovakvoj ekonomskoj situaciji to baš i nije čudo neviđeno. Baš kao ni činjenica da ljudi ne čitaju. Naravno, ne treba pretjerivati jer nitko još nije morao podići nenamjenski kredit da bi se učlanio u knjižnicu. Mnogi knjige ne kupuju samo zato jer ih mogu posuditi, a nezanemariv je i postotak onih koji knjige kupuju samo zato jer nemaju čime popuniti police pa ih pretrpavaju gomilom knjižurina koje nikada neće pročitati. Istina, izgledaju lijepo i oni koji vas ne poznaju mogli bi steći dojam da ste načitani, ali opskrbiti se gomilom knjiga iz čisto estetskih razloga isto je što i nositi naočale bez dioptrije - izgledate pametnije, ali samo onima koji vjeruju da se naočale izdaju na temelju testa inteligencije.

No, podatak da 44% Hrvata u posljednjih godinu dana nije pročitalo nijednu knjigu, u prvu ruku djeluje zabrinjavajuće. Razmislite li malo bolje, 44% i ne djeluje tako skandalozno ako u obzir uzmete i to da se među "načitanima" nalaze i oni koji su zaboravili da je od posljednje knjige prošlo više od godine dana, oni koji su tijekom ljeta na plaži započeli čitati knjigu, ali nikada je nisu dovršili i oni koji jednostavno lažu. Isto tako, pročitati samo jednu knjigu u 365 dana nije daleko od poražavajućeg pa ako se osjećate nadmoćno samo zato jer ste u periodu od tri mjeseca prolistali knjižicu obavljajući pritom veliku nuždu – prestanite se tako osjećati jer niste u boljoj poziciji.

Ovo je poziv na uzbu… Gle, sise!

Činjenica je da ne čitamo i da bi, ako je to ikako moguće, trebali čitati više, ali upustimo li se u iščuđavanje nad nenačitanom nacijom ili snishodljivost prema onima koji čitaju nešto što tobože "ne hrani duh" i "ne širi vidike", nikome nećemo učiniti preveliku uslugu. Čitanje ne bi trebalo biti posao ili teško ostvariva novogodišnja odluka već užitak pa ako netko uistinu uživa čitajući o ljubavnim avanturama bogatih i dokonih, genijalno. U svakom slučaju čita više od onog koji sere po ljubićima, a posljednju je knjigu pročitao kada su ljudi svijetom hodali noseći discman. Nadalje, možda je zaista odzvonilo onima koji nikada nisu stekli naviku buljenja u mrske mrlje teksta bez slika, ali ovi "znakovi za uzbunu" situaciju zasigurno neće promijeniti nabolje. Bombardiranje statistikama u najboljem će slučaju šokirati dio onih koji već vjeruju u "moć knjige", a još više one koji se obožavaju snebivati nad "alarmantnim stanjem u državi". Ostale nije briga.

Da bi "preobratili" čitanju nesklonu i zaposlenu odraslu osobu,  uz šokantne naslove ("Preminuo od kronične nenačitanosti", "Pogledajte kakve samo obline ima ova seksi knjiga" ili "Željko Kerum pročitao knjigu") trebat će vam i dobar plan, konjski živci, bič i malo vilinskog praha jer ako u ovih tridesetak godina nisu razvili naviku, teško je da će nakon napornog radnog dana sjesti u fotelju i pročitati Krležu samo zato jer im je netko rekao da su nepismeni čobani ako to ne učine. Nije riječ o nemogućoj misiji, ali kada vidite da se kultura na svim portalima nalazi ispod tračeva, sisa i tri reda vijesti o guzicama koje su promijenile svijet, a reklame knjiga prolaze nezapaženo kao vijest o nevjerojatnim prednostima stirodura  - nije teško izgubiti nadu.

Djeco, knjige su otkvačene!

Dakle, preostaju nam klinci. No, krenemo li s forsiranjem i uobičajenim tiradama o korisnim stranama čitanja, završit ćemo tamo gdje su završili svi oni koji su pokušali uvjeriti prosječno dekoncentrirano dijete da je knjiga zanimljivija od Facebooka, Transformersa ili Modern Warfarea. To ste vrijeme mogli provesti kvalitetnije jer čim izgovorite: "Bolje ti je da uzmeš knjigu nego da visiš na tom Fejsu", izgubili ste bitku. Kao prvo, spomenuli ste Fejs, a kao drugo, knjigu ste predstavili kao nešto suprotno od zabave. U sličnoj su se situaciji našli i oni koji su izgovorili sljedeće: "Bolje ti je da štihaš vrt nego da izlaziš u te klubove", "bolje ti je da babi masiraš tabane nego da pušiš tu marihuanu" i "bolje ti je da album kupiš nego da ga besplatno skineš s interneta". 

Sve dok se knjiga predstavlja kao manje zabavna opcija, budite sigurni da ih nećete natjerati da čitaju. Možete im govoriti da je knjiga "portal u čarobni svijet mašte" ili da je čitanje "cool" (drugim riječima, bilo što iz repertoara starih dosadnjakovića koji smatraju da je dovoljno reći "cool" da se mlađarija pomami), ali sve dok ne promijenimo stav da je čitanje nešto što se "mora", mukotrpna gnjavaža koju zapostavljate istog trena kada u ormar strpate diplomu, alarmantni će postoci rasti, baš kao i broj polupismenih statusa i komentara koji će iz godine u godinu šokirati sve manji broj ljudi.