NJEMAČKI javni radio Deutschlandfunk je objavio veliki prilog o društveno-političkoj situaciji u Hrvatskoj, koju opisuje kao zemlju “koja sve više ide udesno” i u kojoj “vlada radikalni politički diskurs u kojem su ključne riječi neprijatelj, domovina, narod i izdaja”. “Ulazak u Europsku uniju nije ništa promijenio, u zemlji vlada klima mržnje i zastrašivanja”, konstatira se u prilogu njemačkog javnog radija.

 

Hrvatska je zarobljena u povijesti s kojom se odbija suočiti, a najnoviji primjer toga su bile reakcije na samoubojstvo osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka. “Premijer Andrej Plenković govorio je o dubokoj moralnoj nepravdi, ne misleći pritom na logore i stalnu paljbu po stambenim područjima, za što je između ostaloga general osuđen. Nepravednom je premijer smatrao hašku presudu”, navodi Deutschlandfunk te napominje i da je u presudi i prvi predsjednik Franjo Tuđman naveden kao sudionik udruženog zločinačkog pothvata.

 

Citira se socijalna psihologinja Dinka Čorkalo-Biruški iz Zagreba, koja kaže da je ključni problem što Hrvatska nakon kraja rata nije nastavila svoj život nego je započelo “glorificiranje i obožavanje rata” i “narativ u kojemu nije bilo mjesta za ništa više nego našu pobjedu, naše žrtve i naše patnje”, a na “temelju toga se nije mogao izgraditi pozitivan identitet u javnosti”. 

 

 

Govoriti o stanju u hrvatskom društvu zvuči kao citiranje iz povijesti bolesti nekog duševnog bolesnika, pa ne čudi što je javni razgovor sve žešći i pun retrogradnih pojmova, javlja Deutschlandfunk. “Nismo našli način kako bismo svoj nacionalni identitet utemeljili na nečemu pozitivnom”, kaže psihologinja Čorkalo-Biruški.

 

Situacija se pogoršala nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, kada je “završila faza opuštanja i reformi koju je orkestrirala velika nacionalna stranka HDZ”. U današnjoj Hrvatskoj pojmovi poput “Europe”, “demokracije”, “gospodarstva” i “izgradnje” zvuče nestvarno, o njima se govori s cinizmom i “cijeli je javni diskurs tužan”, izvještava njemački radio.

 

U Hrvatskoj više nema poleta ni oduševljenja, a zapravo nije bilo ni masovnog zgražanja Praljkovom presudom, s obzirom na to da je jako mali ljudi došao na njegovu komemoraciju; “rezervirana mjesta za autobuse su ostala prazna, došlo ih je samo tri iz provincije”. 

 

 

U prilogu govori i nakladnik i esejist Nenad Popović, koji primjećuje da se stvara umjetno zgražanje nad ratom i žrtvama, te da takvo raspoloženje potpiruju udruge veterana, koje “navodno predstavljaju interese 500 tisuća ljudi, što je u zemlji s četiri milijuna stanovnika nevjerojatno pretjeran broj”. Veterani se “po novohrvatskom nazivaju braniteljima i pažljivo bdiju nad time da se očuvaju njihove privilegije, slava i slike neprijatelja”. Njima se samo rijetki u javnosti usude proturječiti, a priča o “slavnoj pobjedi” u ratu je strogo nadgledana, čega je primjer i saborska Deklaracija o Domovinskom ratu. U međuvremenu se ta “potvrda o nevinosti” odnosi i na miješanje Hrvatske u rat u BiH, navodi Deutschlandfunk.

 

Socijalna psihologinja Dinka Čorkalo-Biruški kaže da u Hrvatska vlada nelagoda kada je riječ o tome da netko propituje privilegije branitelja, a da se svakoga tko kaže nešto što se njima ne sviđa odmah pita gdje je bio 1991. godine. Mnoge ljude proglašava se antihrvatski nastrojenima, a to se u međuvremenu događa i na javnoj televiziji i radiju HRT. Riječ je o “moralnoj ucjeni” preko koje vladajuća nacionalistička stranka unatoč katastrofalnoj ekonomskoj situaciji i općoj depresiji osigurava podršku većine glasača, smatra njemački radio. Politolog Dejan Jović pak kaže da su opozicijski socijaldemokrati sami sebi krivi što se tome ne znaju suprotstaviti, naročito kada je riječ o nacionalnim mitovima iz devedesetih.

 

Umjesto da Hrvatska vodi debate o stagnirajućem gospodarstvu, izostanku perspektive za mlade i masovnom iseljavanju, to se gura u drugi plan pred raspravama o ratu i teorijama kako srpska manjina ugrožava Hrvate. U hrvatskoj provinciji, poput gradića Gline, danas vlada veće beznađe nego tijekom rata, nema više radnih mjesta, ali su se proširile kladionice. Tamo više ne žele ostati ni izbjeglice iz Bosne koje su dovedene da napune područja koja su napustili Srbi, objašnjava za Deutschlandfunk spisateljica Slađana Bukovac. “Komično je da taj teritorij za koji se ratovalo danas više nikome ne treba”, kaže Bukovac.

 

 

HDZ se opisuje kao stranka koja je proizvela niz velikih korupcijskih skandala, a njen aktualni predsjednik Andrej Plenković je “zarobljenik stranačke desnice”. Ipak, zasad nema opasnosti da se hrvatski ustav promijeni u autoritarnom pravcu kao u Mađarskoj i Poljskoj, jer je značajan dio naroda protiv toga, pa i dijelovi HDZ-a koji gledaju prema Njemačkoj kao uzoru. 

 

“U narativu nacionalnog junaštva za Srbe je rezervirana uloga neprijatelja, osim ako odustanu od svog identiteta i deklariraju se Hrvatima”, navodi Deutschlandfunk. Spominje se i kako je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović lideru Srba Miloradu Popovcu odgovorila da je sam kriv za uvrede koje doživljava. Sljedeća faza hrvatskog nacionalizma je rehabilitacija ustaškog režima, smatra njemački radio, te dodaje kako se to u dijelu naroda potiho već dogodilo, pa već postoje “čisto neonacističke teze” o tome da u konc-logoru Jasenovcu nitko nije nastradao tijekom Drugog svjetskog rata.

 

Taj radikalni revizionizam podržava Katolička crkva u Hrvatskoj, koja nema mnogo veze s politikom pape Franje. Stvara se stav da svaki Hrvat mora biti katolik, a ako nije, onda zapravo ne pripada naciji. Navodi se primjer smrti Slavka Goldsteina, čiji je sprovod cijeli državni vrh bojkotirao, unatoč njegovih zaslugama za hrvatsku demokraciju i kulturu. Katolički teolozi su u Jugoslaviji bili smatrani uglednim intelektualcima, koje se poštovalo i u BiH i u Srbiji, a danas hrvatski katolički svećenici drže mise za zločinca Antu Pavelića (“hrvatskog Hitlera”) i na društvenim mrežama raduju se smrti jednog Židova. Sve to je posljedica okamenjenja mita o Domovinskom ratu, zaključuje Deutschlandfunk.