Foto: Marko Prpić, Jurica Galoić/Pixsell

PREDIZBORNI igrokaz oko premetačine odaja dinastije Mamić te njihovih maksimirskih i hiltonskih dvoraca, prilično zanimljivo izveden dok su oni na ladanju u Sloveniji, može obradovati tek one koji zaboravljaju u kako "uređenoj" državi živimo.

Paradna država glumi pravnu svake četiri izborne godine

Onima koji su toga svjesni, cijela ova antimamićevska graja paradne države koja istekom olimpijskog ciklusa na par mjeseci u predizborno vrijeme zaglumi pravnu, samo će po tko zna koji put okrenuti već ionako dobro iscentrifugiran želudac.

SDP nakon tuđmanizacije Plesa, HDZ-u uzima još jedan pobjednički potez: Rušenje Mamića

Neki će konačan početak rješavanja Mamićevog pitanja nazvati "političkom voljom" aktualne Vlade i u njoj najjače stranke, ali neopisivo je točnije reći kako i ovom prilikom obje stranke koje vladaju Hrvatskom iznova pokazuju kako su s njihovom štetnosti, nesposobnošću, neradom, korumpiranošću i uhljebništvom, mjerljive jedino beskrupuloznost i nemilosrdno odbacivanje dojučerašnjih saveznika i maskota, u ovom konkretnom slučaju donatora, motivatora i čuvara parkinga ili iz perspektive vladajućih, obračun s onim kojeg trpe od početka pa sve do kraja mandata, kada konačno pokažu da, kako je glasio stari partijski slogan, "misle ozbiljno".

To je sada najbolje osjetio Mamić, tako što je od nedodirljivog moćnika kojem su "svi nešto dužni jer je sa svima premrežen", postao moneta za predizborno potkusurivanje između dvije stranke koje su pokazale da za manje od mjesec dana mogu poljuljati njegovo desetljeće i pol stvarano i desecima milijuna optočeno carstvo.

Za sada je u ovom loptanju Mamićem SDP za kratko vrijeme uzeo još jedan simbolički poen HDZ-u, jer nakon što su Karamarkovi turopoljski jurišnici ispali teški diletanti i servirali SDP-u da sam prije izbora napravi ono što bi oni trebali kada od njega preuzmu vlast - zagrebačkom aerodromu dade Vrhovnikovo ime, sada su im njihovi "lijevi" parnjaci uzeli još jedan dokaz kako nam slijedi novi HDZ - kreću u obračun s Mamićem, a upravo to su povratkom na vlast spremali Karamarkovi reformisti, svjesni da im daljnje povezivanje s jednim od najomraženijih ljudi u državi više nije "politički oportuno".

SDP na Mamića nije krenuo kada mu je ministra zvao "Hrvatomrscem i Srbinom kojem se s očnjaka cijedi hrvatska krv", a HDZ im ga je bacio na volej nakon što je poslužio kao stranački i Kolindin donator, motivator, maskota i čuvar parkinga

Veliki meštar hrvatskog nogometa konačno je naišao na malo jače igrače nego što je on sam, a to je udružena crveno-crna ekipa sa susjednih trgova u centru Zagreba, koja je samo tražila pravi trenutak da se na pravi način riješi onog koji im je zbog različitih razloga postao preveliki balast. Krenimo od vladajućih; Mamić je vrhunac svoje moći u Dinamu i svevlasti u hrvatskom nogometu doživio upravo u mandatu Milanovićeve vlade.

Nakon što je velike riječi iz predizborne bitke zamijenila pragmatičnost stupanja na funkciju, ništa se nije promijenio antagonizam između onog koji je hrvatski nogomet nazvao močvarom, ali je nije kao što je obećavao i očistio i onog koji je močvarom carevao, pa je prije dvije godine Mamić prešao granicu polemike nečim što je čak i za njegove kriterije bilo nisko i nevjerojatno šovinistički izvrijeđao Jovanovića. Pravne posljedice po njega? Nije ih bilo jer sudac ga je oslobodio, pa se najveći krokodil nastavio baškariti u močvari, dok je Jovanović ubrzo i smijenjen. Nije imao sreće, jer Mamić je na njega nasrnuo posred mandata, a ne u predizborno vrijeme.

A da Dinamo promijeni ime u Uskok? Pod njegovom istragom izvršni su i počasni predsjednik, a klub je danas posjetilo više istražitelja nego ove sezone gledatelja s plaćenom ulaznicom

O simbiozi Mamića, njegovog kluba i saveza s HDZ-om pisali smo opširno i više puta još od prije osam godina naovamo, kada je Dinamov gazda promijenio stranku i iz Bandićevog utrčao u HDZ-ov zagrljaj. Jasno, legitimno je reći "kao da postoji razlika između Bandića i HDZ-a", ali ne zaboravimo što smo rekli na početku, promjene su i ovom prilikom tek paradne, čak ne kozmetičke, jer puder barem nakratko prekrije gnojni čir, čak i poput onog na izmrcvarenoj tjelesini hrvatskog nogometa, dok se ovdje radi samo o privremenom i povremenom oblačenju dresa koji više ili manje efektno odigra ulogu carevog novog ruha.

Ali, Bandiću i Mamiću opet su se spojili putevi u novoj ekipi, onoj koja igra u prugastoj opremi i nakon svega za što se tereti Bandića: pritvora i istrage USKOK-a, on je i dalje gradonačelnik Zagreba, pa zašto onda Mamić ne bi povratkom iz Slovenije postao kako naviješta "predsjednik ili premijer države"? Ne bi bio jedini velikan kojem bi to uspjelo zaobilaznim putem.

HDZ se vjernog Zdravka odrekao u Saboru i tako SDP-u otvorio put za Lex Mamić

Tako da je HDZ njihova obilježja, koja je Mamić ponosito godinama nosio, s njega strgao na mjestu gdje je kažnjivo pojaviti se bez odgovarajućeg pokrivala; prije tri tjedna na saborskom odboru za zakonodavstvo jednoglasno su podržane izmjene Zakona o sportu koje su predložili Hajduk i Udruga "Naš Hajduk", gdje je Mamića gologuzim i nezaštićenim učinio upravo njegov HDZ, čiji članovi odbora se nisu niti pojavili na sastanku i tako "udbašima iz prethodnog režima" (to su u stvarnom životu naravno HDZ-ovci, ali shvaćate zašto citiramo Mamića) omogućili da na korak do sabornice i izglasavanja pošalju "Zakon o zabrani Zdravka Mamića u hrvatskom nogometu".

Kao što smo prije nekoliko mjeseci pisali, HDZ u slučaju povratka na vlast prema Mamiću može odabrati jedan od dva puta: pustiti ga da radi kao i do sada i tako postane jači nego ikad ili ga se riješiti, ali puno grublje nego što je prosvjednike iz šatora primirio sinekurama poput one udijeljene Deuru ili još ranije vukovarskom stožeru, kojem ćirilica ne smeta otkad je vlast u gradu preuzeo HDZ (koji je ćirilicu tamo i postavio), a prvi čovjek Stožera postao predsjednik gradskog Savjeta za branitelje.

Dođe li do suda, ne može se nadati milosti intimusa Turudića, koji je bio nemilosrdan i prema ranijem pokrovitelju Sanaderu

Reći da je Mamić bio pokriven na obje strane bipolarizirane političke scene bilo bi netočno, jer kao što nam njegov slučaj pokazuje, nema tu različitih strana ni različitosti, kao što se ne treba bojati da će sve pasti tamo gdje u Hrvatskoj najčešće pada - na sudu, naravno pod uvjetom da slučaj uopće završi u sudnici. Podsjetimo, predsjednik zagrebačkog Županijskog suda Mamićev je intimus Ivan Turudić, pa nisu rijetki oni koji misle kako će mu zato na Zrinjevcu biti skloni, posebno ako optužnica bude traljavo sastavljena. Ali, ne zaboravimo kako je Turudić uživao u ponižavanju Ive Sanadera dok mu je vodio suđenje, bez obzira što ga je osramoćeni kancelar na vrhuncu moći postavio na čelo suda. Jer palac je okrenut prema dolje.

Kreće medijsko okretanje kaputa: Sjetimo se kako su Sanaderovi medijski zaštitnici prvi krenuli cipelariti ga kada je pao, sada istu firmu drži jedan od Mamićevih pravnih stručnjaka

Razne su alternativne teorije zavjere i naklapanja zašto je krenuo napad na Mamića, kojeg su do sada štitili političari, policija i suci, ali koji god bili razlozi, jedno je sigurno; posebno će biti zanimljivo pratiti radikalne mijene koje će sljedećih dana proživljavati istaknuti zaštitnici Mamićevog lika i nedjela u medijima, ne samo novinarski, nego urednički i korporativni. Jer prateći posljednjih tjedana kako su se u novinskoj kući u vlasništvu odvjetnika koji daje legitimitet nakaradnom Mamićevom Dinamu okrenuli protiv gazdinog Brandona Šukera, bilo je očito da neće još dugo.

Razmislite, sjetite se, na jednak način je Mamić preko medija i njemu bliskih novinara pokretao progon trenera koje više nije htio u Dinamu. Oni "hrabriji", krenut će u jedan od poslovično zakašnjelih juriša protiv "nogometne mafije". Publika će im pljeskati ne primjećujući da ove novinarske "pravednike među zahodima" plaća odvjetnik velikog šefa.

Mamićeve novinarske kujice i "pravednici među zahodima" koje plaća odvjetnik velikog šefa

Novinari su uz političke "elite" najzaslužniji za Mamića, njegov uspon i vladavinu i jednako je degutantno slušati, gledati i čitati one koji mu drže stranu (bolje reći, koji su mu "držali" stranu), one koji su šutke gledali u pod dok im je pred cijelim svijetom jebavao sve po spisku, brojeći za to vrijeme u sebi lovu koju će za uvredu dobiti na sudu, zatim one koji su vrijeđanje kolega i posebno kolegica jednako šutljivo slušali, sve one koji su u Mamićevom Dinamu bili samo zapisničari i nijemi svjedoci a ne novinari, ali posebno one koji su se borbi priključili "u proljeće '45" ili "nakon Oluje", pa zadnjih godinu, dvije (a sada će pogotovo) glume prvoborce i dragovoljce.

Iz kojeg god kuta gledali početak Mamićevog pada, nema katarze, razloga za zadovoljstvo, još manje za likovanje zbog toga kako je, kada i zašto do toga došlo, jer nakon njegove dekade ostaje spaljena zemlja, jedan veliki klub sveden na razinu obiteljske zabave koji u milijunskom gradu ne zanima više od par tisuća ljudi, ali s ulaznicom poklonjenom uz pivo, dok je od reprezentacije napravljen prodajni izlog s unaprijed utvrđenim igračkim kvotama, a savez je u Mamićevoj eri galerija kriminalaca i HDZ-ovaca.

Sve oko Mamića, od uspona do tempiranog pada ostavlja tako hrvatski okus u ustima

Kao netko tko se itekako profesionalno i privatno napatio zbog Mamića i kao navijač Dinama ogorčen onim u što je klub pretvorio, ne osjećam nikakvu sreću, olakšanje ili profesionalnu satisfakciju što je onaj koji me zvao mafijašem, sada progonjen poput kriminalca. Sve oko Mamića, od njegovog nastanka, uspona, vrhunca i tempiranog pada, ostavlja odvratan i tako hrvatski okus u ustima.