KRAJEM veljače 2019. Hrvatsku je potresao slučaj s Paga kad je s prvog kata, s visine od šest metara, otac bacio svoje četvero djece u dobi od 3, 5, 7 i 8 godina. Dvije su djevojčice i jedan dječak zadobili teške ozljede, a jedna djevojčica je lakše ozlijeđena. Otac je lani jednoglasnom odlukom proglašen krivim za četiri kaznena djela ubojstva u pokušaju. Za svako djelo dobio je osam godina zatvora, a jedinstvenom je kaznom osuđen na 30 godina zatvora.

I djeca s Paga, kao i ona iz Nove Gradiške, živjela su u lošim uvjetima i bila su pod nadzorom CZSS-a

Uvjeti u kojima su živjela djeca su, najblaže rečeno, bili katastrofalni (Index je tad objavio snimke iz kuće), a, u isto vrijeme, iz Centra za socijalnu skrb Zadar Indexu su rekli da su djelatnici centra odlazili u nadzor u njihovu kuću i da je sve bilo u redu.

>> Pogledajte kako su živjela djeca na Pagu

Ovih dana novi je slučaj zaprepastio Hrvatsku. 2.5-godišnja curica iz Nove Gradiške preminula je od posljedica premlaćivanja, koje joj je, kako se sumnja, nanijela majka.

Majka djevojčice javila se centru za socijalnu skrb još u rujnu 2018. godine, malo nakon poroda. Zbog nasilnog partnera zatražila je smještaj u sigurnoj kući, koju je ubrzo napustila i vratila se partneru. U studenome 2018. godine otišla je majci, a nesretnu djevojčicu ostavila ocu. Otac se javio centru, a i on i majka su se usuglasili da se malena smjesti u udomiteljsku obitelj. Centar je to proveo. Naredne dvije godine biološki će roditelji povremeno posjećivati malenu kod udomitelja. Odnosi im se poboljšavaju, dobivaju dvoje djece, u centru kažu da žele da im se vrati kći smještena kod udomitelja. Stručnjaci centra zaključuju da je "povratak djeteta u biološku obitelj umjereno rizičan" te predlažu povratak "uz intenzivni nadzor i stručnu pomoć roditeljima".

Sena Puhovski napisala tekst nakon tragedije s Paga, a koji vrijedi i danas

Psihologinja Sena Puhovski je na stranicama Zagrebačkog psihološkog društva, u čijem je upravnom odboru, ubrzo nakon slučaja s Paga objavila tekst s konkretnim problemima u kompletnom sustavu, koji se ne odnosi samo na sustav socijalne skrbi već i na pravosuđe i školstvo.

Razgovarali smo danas sa Senom Puhovski, koja nam je rekla da se, nažalost, ništa puno nije promijenilo od slučaja s Paga što se tiče kompletnog nefunkcioniranja u sustavu.

"Koliko sam informirana o svemu, stvari se nisu promijenile, danas smo uputili i apel javnosti. Odgovornost ne može biti kolektivna, ona leži (ako se tako dokaže) na pojedincima, a ona najveća na vladama koje kontinuirano, svjesno i različito zanemaruju djecu i njihovu dobrobit", rekla nam je Puhovski.

Ove stvari se hitno trebaju mijenjati

Mi smo izdvojili konkretne primjere koje je navela u svom tekstu:

"Postupak za kaznena djela na štetu djece pred općinskim sudovima u prosjeku traje 469 dana, dok na županijskom sudu postupak u prosjeku traje 478 dana.

U prosjeku od prestanka zajedničkog života pa do postupka vještačenja o roditeljskoj skrbi prođe 3.1 godina.

Prošle je godine (op.a. misli se na 2018.) u Dječjem domu Zagreb smještaj izvan obitelji (radi njihove zaštite) bio potreban za 210 djece, no bilo je moguće osigurati ga samo za njih 98.

U 2016. godini za počinjenje kaznenog djela bludnih radnji nad djetetom u 50% slučajeva počiniteljima je izrečena uvjetna osuda.

Stručnjak koji provodi mjeru stručne pomoći i potpore obitelji u ostvarivanju skrbi o djetetu plaćen je 400 kn mjesečno za odlaske u obitelj jednom tjedno, kao i za suradnju s vrtićima, školama, eventualno uključenim drugim ustanovama te za pisanje izvješća.

U sustavu zdravstva na pregled (kada je u pitanju mentalno zdravlje) dijete čeka minimalno nekoliko mjeseci, a ponegdje i šest mjeseci do godinu dana.

Kada smo (ispred ZPD-a) upitali koliko stručnih suradnika radi u školskom sustavu, odgovor nadležnog ministarstva bio je: "Postupajući po zahtjevu, Ministarstvo znanosti i obrazovanja ne posjeduje tražene informacije te nema saznanja gdje se te informacije nalaze" (Iz Dopisa upućenog ZPD-u od strane Ministarstva).

Kazneni i obiteljski sudovi nisu povezani, što znači da je moguće da sutkinja/sudac koji donosi, primjerice, odluku o oduzimanju prava na život s djetetom ne mora znati ako su istovremeno roditelji kazneno nepravomoćno osuđeni zbog zlostavljanja ili zanemarivanje djeteta", napisala je Puhovski u ožujku 2019.

Apel: Pozivamo i na ravnopravniju uključenost drugih službi za preuzimanje odgovornosti za brigu o djeci

Danas je Zagrebačko psihološko društvo objavilo novi tekst u kojem navode da ih rastužuje to što nova tragedija pokazuje da naše društvo ništa nije naučilo iz svih onih prethodnih.

"Znamo da nas ovakve tragedije čine ljutitima, očajnima i bespomoćnima te da bude u nama potrebu da nađemo krivca i, koliko god je to razumljivo, nažalost, nije učinkovito. Dapače, može biti i kontraproduktivno, pa i opasno. Nekritično kolektivno prozivanje bilo kojih stručnjaka može dovesti do novih tragedija jer potpiruje nezadovoljstvo i daje dodatan vjetar u leđa ljudima sklonima preuzimanju pravde u vlastite ruke. Sjećamo se slučaja od prije dvije godine (koji je bio povod nastanku teksta koji dijelimo), a nakon kojeg je slijedilo ubojstvo dva djelatnika jednog centra za socijalnu skrb", stoji u tekstu.

Dok u javnosti zaborav nakon ovakvih tragedija nastupa brzo i ne rezultira nužnim promjenama, oni koji nastavljaju raditi s obiteljima u riziku su, a, između ostalih, to su upravo djelatnici i djelatnice centara za socijalnu skrb.

"Nije nam danas namjera procjenjivati (ne)postojanje propusta, jer znamo da to ne možemo iz novinskih članaka i bombastičnih naslova izvučenih iz konteksta. Ono što nam jest namjera je podsjetiti da odgovornost ne može biti kolektivna, ona leži (ako se tako dokaže) na pojedincima, a ona najveća na vladama koje kontinuirano, svjesno i različito zanemaruju djecu i njihovu dobrobit. Ovim putem zato pozivamo na to da, umjesto jednostranih optužbi, ova vlast napokon počne jačati kapacitete sustava socijalne skrbi s dovoljno stručnih radnika i radnica, dovoljno supervizije i drugih oblika podrške za njihov rad, dovoljno mjesta u domovima i udomiteljskim obiteljima. Pozivamo i na ravnopravniju uključenost drugih službi za preuzimanje odgovornosti za brigu o djeci - pravosuđa, policije, obrazovanja i zdravstva", ističu u Zagrebačkom psihološkom društvu.

"Djeca su odgovornost svih nas"

Pozivaju i na više građanske odgovornosti svih koji i koje su ikada svjedočile nasilju i neprimjerenim odgojnim postupcima nad djecom, a nisu reagirali. Pozivaju i medije da svoj posao rade u skladu s etičkim kodeksom struke, kloneći se senzacionalizma i intervjuiranja direktno pogođenih, traumatiziranih i tugujućih ljudi koji su izuzetno ranjivi i osjetljivi. Medijska izloženost, navode, doprinosi riziku dodatne traumatizacije kroz iznošenje neprimjerenih informacija o privatnim i vrlo osobnim temama.

"Na kraju pozivamo hrvatsku vladu (vlada Republike Hrvatske) da, s obzirom na to da se radi o temama koje zahtijevaju široko poznavanje struke, prakse kao i multidisciplinarnost, barem jednak prostor koji za razgovor nudi različitim građanskim inicijativama omogući i strukovnim udruženjima. Djeca su odgovornost svih nas. Mi smo to selo koje ih odgaja.

Mi smo ti koji biraju one koji odlučuju o politikama, o postotku proračuna koji se ulaže u različite oblike brige o djeci, mi smo odgovorni za vlastito ponašanje u situacijama u kojima svjedočimo nasilju i, na kraju, mi smo odgovorni i za govor mržnje i poticanje na nasilje u komentarima na društvenim mrežama i ispod tekstova na raznim portalima.

Nadamo se da ćemo zajedničkim snagama, stručnošću i kontinuiranim angažmanom krenuti u stvaranje boljeg sutra za svu djecu za koju danas nije prekasno. Uz duboku sućut onima bliskima preminuloj djevojčici", stoji na kraju u apelu Zagrebačkog psihološkog društva.