MEĐU sve alarmantnijim vijestima iz Irana, gdje masovni prosvjedi traju od prošlog četvrtka a policija i Revolucionarna garda otvaraju vatru na prosvjednike, pojavila se fotografija koja zaista govori više od milijun riječi o onome što se događa u jednoj od najvećih zemalja na Bliskom istoku.

 

Ta fotografija prikazuje mladu prosvjednicu u Teheranu koja skida svoj hidžab i veže ga na štap, penje se na platformu i prkosno njime maše kao zastavom. Iako prizor podsjeća na mahanje bijelom zastavom, u znak predaje, simbolika postaje upravo suprotna kad se sjetimo da se ovo događa u zemlji u kojoj je nošenje hidžaba, islamskog pokrivala za glavu kojim žena čuva svoju “skromnost”, zakonom obvezno. 

 

Nije, naravno, uvijek bilo tako - Iranke su se slobodno odijevale “zapadnjački”, odnosno “neskromno”, u vrijeme autoritarnog, ali sekularnog šaha Reze Pahlavija, no nakon Islamske revolucije 1979. i dolaska islamističkog režima koji ima elemente demokracije, ali i islamske klerike kao vrhovnu vlast i “čuvare revolucije”, zakonom su nametnuti mnogi propisi iz islamskog šerijatskog prava. Kao što je dobro poznato, Islamska republika Iran ima vjersku ili “moralnu policiju” koja patrolira ulicama i opominje, naplaćuje kazne ili uhićuje žene koje, prema njihovoj ocjeni, nisu dovoljno pokrivene. 

 

 

 

Nepoznata djevojka koja je skinula svoj hidžab zasigurno je znala kakve posljedice ovaj izraz odbacivanja islamističkog patrijarhata može imati. Armin Navabi, iranski reporter koji je prvi objavio snimku iz koje je slika preuzeta, kasnije je na Twitteru izvijestio da je žena uhićena i pritvorena. “Mjesto gdje je stajala u Teheranu sada je prekriveno cvijećem”, dodao je. Kako je za CNN objasnio Alireza Nader iz RAND korporacije u Washingtonu, vrlo bitan aspekt aktualnih prosvjeda su upravo ženska prava: “Žene u Iranu su visoko obrazovane. Uključene su na tržište radne snage, vjerojatno više nego u ijednoj drugoj zemlji na Bliskom istoku, ali kontinuirano su ugnjetavane. Ovo je dio njihove borbe za njihovu slobodu i prava.”

 

Prosvjednica, čija slika je u vrlo kratkom roku postala viralna i koju mnogi u Iranu i u svijetu već nazivaju herojem, samo je jedna od stotina prosvjednika koje su iranske vlasti uhitile. Još više zabrinjavaju informacije o 21 ubijenom u sukobima - pet pripadnika sigurnosnih snaga i 16 prosvjednika u samo nekoliko dana, što ukazuje na to da je režim u kojem predsjednik Hasan Rohani ima ograničenu, a ajatolah Ali Hamnei vrhovnu vlast, odlučio ugušiti prosvjede ne birajući sredstva.

 

 

Prosvjedi koji su zahvatili Iran najveći su od onih koje je pokrenuo “Zeleni pokret” 2009. protiv navodno namještene pobjede tadašnjeg predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada. Tada su, nakon nekoliko mjeseci, prosvjedi također ugušeni u krvi - 36 ljudi je ubijeno, a na stotine je ozlijeđeno, zatvoreno i mučeno. No u nekim aspektima aktualni prosvjedi nadmašuju i tadašnje - dok ih je tada predvodila urbana srednja klasa iz Teherana i umjerena struja režima, danas je razočarenje “umjerenim” Rohanijem - koji se brzo pokazao kao umiveni konzervativac koji i da hoće, ne može ništa konkretno promijeniti - radikaliziralo zahtjeve prosvjednika. 

 

Tako su se nakon početnih zahtjeva za “smrću Rohaniju” i rješavanjem problema korupcije, siromaštva i nejednakosti, vrlo brzo počeli oriti i pokliči “smrt Hamneiju” i “smrt diktatoru” te se kidaju i pale njegove fotografije. Nasilnost dijela prosvjednika, sukobi s policijom i napadi na državne zgrade također pokazuju da su spremni na sve i da ih neće zadovoljiti ništa manje od onoga što su “arapski proljećari” 2011. tražili: “Narod zahtijeva pad režima”. S obzirom na to da režim zasigurno ne namjerava odstupiti i da je Hamnei krivnju za nemire predvidljivo svalio na “neprijatelje Islamske Republike” koji “se koriste  svojim sredstvima, novcem, oružjem, politikom i sigurnosnim službama kako bi stvorili probleme islamskoj vlasti", izgleda da će se krvoproliće nastaviti.