OTVORILI su lijes jedne nedjelje krajem ožujka, vidjevši Asfana Mohammeda prvi put otkako je četiri mjeseca ranije otišao iz Indije u Rusiju. Bio je bolje odjeven nego kad je otišao - crno odijelo, bijela košulja, kravata i cipele zamijenili su ležernu odjeću koju je nosio kad su ga obitelj i prijatelji ispraćali.

Morao je biti pokopan u skladu sa svojim muslimanskim uvjerenjima, tako da je njegovo tijelo trebalo pripremiti. Odjeća je uklonjena. Tada je Imran Mohammad (41) vidio što se zapravo dogodilo njegovom 31-godišnjem bratu dok se borio za ruske oružane snage u invaziji na Ukrajinu, piše CNN.

“Vidio sam mu rupe na stražnjoj strani ramena, rebrima i sve do donjeg dijela leđa. Bilo je šest do sedam rupa uzrokovanih napadom drona. Tijelo mu je bilo proparano. Bilo je unutarnjih ozljeda. Slomljena su mu dva zuba”, rekao je Imran.

Obitelj je slomljena

A sada je i ova usko povezana obitelj u Hyderabadu, u južnoj Indiji, također slomljena. Otišao je njihov muž, otac i hranitelj.

Imranov posao također je bio pogođen, propadao je zbog zanemarivanja dok je svu svoju energiju usmjeravao na to da sazna što se dogodilo njegovom bratu na bojnom polju najkrvavijeg sukoba u Europi od Drugog svjetskog rata.

Imran je zabilježio vrijeme: “Otvorio sam lijes u nedjelju u 11 sati. Kad sam prvi put vidio njegovo tijelo, sinulo mi je da ga više nema. Moji napori da pronađem brata, moja dvomjesečna borba za brata, došli su do bolnog kraja. Htio sam reagirati gledajući njegov leš, ali jednostavno nisam mogao. Totalno sam otupio.”

Nevjerojatna sudbina voditelja trgovine

Asfan je doživio pomalo nevjerojatnu sudbinu, kakvu njegova obitelj nije mogla ni zamisliti kada je Putin naredio ruskim snagama da uđu u Ukrajinu u veljači 2022. godine. U to je vrijeme ovaj otac dvoje djece vodio trgovinu odjećom, jednu od gotovo 300 širom Indije u lancu Allen Solly, u kojem se prodavala odjeća za gotovo sve prilike i uzraste.

“Tamo je radio osam godina”, rekao je njegov brat. Nije to bio loš posao, ali Asfan je želio više za svoju ženu i dvoje djece od 2 i 8 mjeseci. I sanjao je da ih odvede iz Hyderabada. “Htio je raditi u Australiji, gdje je živjela njegova šogorica i njezina obitelj. Pozvali su njega i njegovu obitelj”, rekao je Imran.

Ali to je značilo da Asfanu treba visoka ocjena na Međunarodnom sustavu testiranja engleskog jezika (IELTS), koji vrednuje znanje govornika kojima to nije materinji jezik. “Napisao je IELTS test, ali nije dobro prošao. Osjećao se demotivirano. Pokušao je ponovno. Nije upalilo”, ispričao je Imran.

Privukla ga ponuda za posao zaštitara u Rusiji

Objave na YouTubeu o prilikama za posao u Rusiji dali su Asfanu novu nadu i on je kontaktirao agenciju za zapošljavanje.

“Htio je raditi kao taksist ili dostavljač u Rusiji, taj proces je bio u tijeku. Onda su mu nekoliko dana kasnije agenti rekli da ima slobodnih radnih mjesta za pomoćnike i zaštitare u ruskoj vojsci. Agenti su ga uvjeravali da je to najbolji posao. Rekli su da u roku od godinu dana može dobiti rusku putovnicu i nacionalnu iskaznicu, pomoću kojih se može kretati po susjednim zemljama”, rekao je Imran.

Asfan je pomislio da bi to mogla biti odskočna daska do života iz snova njegove obitelji u Australiji. Umjesto toga, njegov izbor odveo ga je u hladan krajolik Ukrajine.

Asfan je tajio svoje planove od obitelji i prijatelja sve dok nije bilo prekasno da se vrati, ističe Imran i kaže da je saznao da mu brat odlazi tek tri dana prije nego što je krenuo u Rusiju 9. studenog prošle godine. Do tada je Asfan platio više od 1800 dolara agentima koji su ga zamolili da nikome, čak ni svojoj obitelji, ne govori o svojoj namjeri putovanja.

"Isprali su mu mozak"

“Toliko su mu isprali mozak. Upozorili su ga da bi mogao biti deportiran iz Rusije, odmah s aerodroma. Dao sam sve od sebe da ga zaustavim”, govori Imran.

Nakon putovanja s više zaustavljanja kroz druge indijske gradove i Ujedinjene Arapske Emirate, Asfan je stigao u Moskvu 12. studenog. Dan kasnije potpisao je dokumente na ruskom, koji nije razumio, obvezavši se na posao.

“Previše je vjerovao agentima”, rekao je Imran za CNN.

Za Rusiju se bore tisuće stranaca

Prema nekim procjenama, Rusija je poslala tisuće stranaca da se bore u Ukrajini otkako je Putin naredio invaziju. Mnogi od njih su mladi ljudi iz Južne Azije, privučeni perspektivom stalnog zaposlenja i viših plaća u Rusiji.

Istaknuti oporbeni zastupnik i bivši nepalski ministar vanjskih poslova Bimala Rai Paudyal rekao je parlamentu početkom ove godine da se između 14.000 i 15.000 Nepalaca borilo na prvim crtama, pozivajući se na svjedočanstva muškaraca koji su se vratili iz Ukrajine.

Ruska vlada je prošle godine najavila unosan paket za strane borce, uključujući mjesečnu plaću od najmanje 2000 dolara i ubrzano ishođenje ruskog državljanstva, ali Kremlj nije rekao koliko je stranaca unovačeno.

Snažne veze Indije i Rusije

New Delhi ima jake veze s Moskvom još iz Hladnog rata i uglavnom se klonio izravne osude invazije Rusije, koja je i dalje najveći dobavljač oružja Indiji.

Indija je također postala glavni kupac ruske energije, plativši rekordnih 37 milijardi dolara za sirovu naftu samo prošle godine i osiguravši Rusiji vitalni prihod usred sankcija koje su pogodile njeno gospodarstvo.

Indija nema zakon koji sprječava njene državljane da služe u stranim vojskama i priznala je da se određeni broj njezinih državljana borio za Rusiju u Ukrajini. Indijsko ministarstvo vanjskih poslova objavilo je u veljači kako je prijevremeno otpuštanje tih Indijaca iz ruske vojske glavni prioritet. Ministarstvo je za CNN potvrdilo da je u stalnom kontaktu s ruskim vlastima kako bi se to dogodilo.

Indijci umiru za Putina

No za neke su ti napori došli prekasno. Glasnogovornik ministarstva rekao je za CNN da su najmanje dva Indijanca poginula u sukobu.

Početkom ožujka indijski Središnji istražni ured (CBI) priopćio je da je razbio velike mreže krijumčarenja ljudi koje su na prevaru angažirale muškarce za poslove u ruskoj vojsci, identificiravši 35 takvih slučajeva.

“Indijski državljani obučavani su za borbene uloge i raspoređeni u baze u rusko-ukrajinskoj ratnoj zoni protivno njihovim željama”, stoji u priopćenju CBI-ja. Asfan nije rekao svom bratu kada će biti poslan u Ukrajinu, ali je stupio s njim u kontakt 1. prosinca, baš kada je krenuo na ratište.

"Prevarili su ih"

“Asfan je tražio izlaz. Tražio je od mene da razgovaram s agentima. Obećao sam mu da ću dati sve od sebe”, rekao je Imran. Bio je to posljednji put da su razgovarali. “Vojno osoblje nije bilo u kontaktu s tim agentima. Ti mešetari su prevarili momke i doveli im živote u opasnost”, objasnio je Imran, misleći na Asfana i druge Indijce poslane u rat.

Imran je 23. siječnja primio glasovnu poruku od jednog od Indijaca unovačenih zajedno s Asfanom. Muškarac, ozlijeđen u borbi, rekao je Imranu da je pronašao Asfana, koji je također bio ranjen, u jednoj kući u Ukrajini dan ranije.

Imran kaže kako mu je spomenuti čovjek rekao da ne može spasiti njegovog brata “zbog dronova oko njih”, ali je prenio vijest o Asfanovom stanju ruskom medicinskom timu.

Molbe vladi ostale bez odgovora

Ukrajinske snage koristile su prepravljene komercijalne bespilotne letjelice s razornim učinkom na bojišnici, bilo ispuštanjem granata odozgo ili korištenjem poput bombe na daljinsko upravljanje.

Dva dana kasnije Imran je posjetio jednog parlamentarnog zastupnika kako bi pokušao pridobiti indijske dužnosnike da pomognu njegovu ozlijeđenom bratu. Ali molbe upućene vladi ostale su bez odgovora. Indijsko veleposlanstvo u Moskvi na kraju je odgovorilo da ispituje slučaj.

Prilikom posjeta parlamentarnom zastupniku 6. ožujka, Imran je dobio vijest koje se pribojavao: “Nazvali smo broj za hitne slučajeve u indijskom veleposlanstvu u Moskvi. Čim sam spomenuo Asfanovo ime, rekli su mi da je mrtav. Nisam imao snage dalje razgovarati s njima. Nisam želio vjerovati u ono što govore.”

"Nemam više osobnog života"

Još uvijek nije imao vizualni dokaz Asfanove smrti, ali morao je prenijeti vijest ostatku obitelji. “Asfanova supruga bila je u nesvijesti tri sata. Plakala je cijelu noć”, rekao je Imran. 

Obitelj je pokopala njegovo tijelo, ali svima ostaju ožiljci od dalekog rata. Imran kaže da ga boli gledati bratovu malu djecu, koja nikada neće upoznati svog oca. I kaže da je njegova budućnost neizvjesna: “Ovo traje četiri mjeseca, 24 sata dnevno. Nemam više osobnog života. Nema više prijatelja. Samo brinem o svojoj obitelji.”

A jedan od njih, njegov brat, zauvijek je otišao.