KAD SE MARK Rutte preseli u svoj ured u NATO-u, neće imati puno vremena za prilagodbu. Kampanja nizozemskog premijera za poziciju glavnog tajnika završila je danas, kada je osigurao potporu sva 32 saveznika u NATO-u (Rumunjska je posljednja izrazila svoju potporu). Dosadašnji čelnik Jens Stoltenberg trebao bi odstupiti do 1. listopada.

Rutte je 14 godina vodio peto najveće gospodarstvo u Europskoj uniji i hvale ga kao učinkovitog graditelja konsenzusa koji istodobno pokazuje odlučnost u pružanju potpore Ukrajini, poput nedavnih nizozemskih napora u obučavanju ukrajinskih pilota za upravljanje lovcima F-16.

No, unatoč iskustvu, sljedeće poglavlje Rutteove političke karijere neće biti šetnja. Politico donosi pet najtežih tema s kojima će se morati nositi.

1. Mogući povratak Donalda Trumpa

Četiri tjedna nakon što Rutte započne novi posao, Amerikanci izlaze na izbore i mogli bi ponovo za predsjednika izabrati Donalda Trumpa, NATO-skeptika.

Tijekom kampanje Trump je prijetio prekidom američke pomoći Ukrajini ako se vrati u Bijelu kuću. Ako nastavi tim putem, to bi moglo zadati ozbiljan udarac vjerodostojnosti u pomaganju Ukrajini da se obrani od Rusije s obzirom na to da je SAD daleko najveći donator vojne pomoći Kijevu.

Trumpov ponovni izbor također će gotovo sigurno izbaciti iz kolosijeka NATO-ov plan da pripremi Ukrajinu za buduće članstvo, uključujući napore da se dovrši prilagodba ukrajinske vojske, izvorno sovjetskog stila, zapadnim standardima.

Članice NATO-a su prošle godine obećale da će "biti u poziciji pozvati Ukrajinu da se pridruži savezu kada se saveznici slože i kada se ispune uvjeti".

Međutim, sudeći po Trumpovoj nedavnoj karakterizaciji ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, ta predanost izgleda klimavo.

"Zelenski je možda najveći trgovac od svih političara u povijesti", rekao je Trump prošli tjedan: "Upravo je otišao sa 60 milijardi dolara [nakon potpisivanja 10-godišnjeg sigurnosnog sporazuma s predsjednikom Joeom Bidenom] i čim je došao kući, objavio je da mu treba još 60 milijardi dolara. Tome nema kraja."

2. Putinov zimski napad na Ukrajinu

Čim Rutte stupi na dužnost, Ukrajina će ga zvati u pomoć jer se približava zima. Tijekom posljednjih mjeseci Rusija je pojačala udare na ukrajinske termoelektrane i hidroelektrane - infrastrukturu za čiji potpuni popravak trebaju mjeseci, ako ne i godine.

Nije to ništa novo iz Kremlja. Tijekom prve ratne zime, između 2022. i 2023. godine, ukrajinska električna mreža bila je ozbiljno poremećena. Glavni tajnik NATO-a u odlasku Stoltenberg kaže da je rješenje u više sustava protuzračne obrane koji bi mogli zaštititi dobavljače energije, kao i osoblje za održavanje koje radi na popravku oštećenih objekata.

Zemlje NATO-a također se trude oko slanja - ili, u slučaju Rutteove domovine, izgradnje - sustava protuzračne obrane. Ali Europa ih nema dovoljno, proizvodnja u SAD-u je usporena zbog zastoja u Kongresu, a zemlje koje graniče s Rusijom nisu voljne odreći se svojih zračnih štitova u ovo opasno vrijeme.

3. Natjerati članice NATO-a da plate

NATO je ovoga tjedna proslavio rekordan broj saveznika koji su dostigli ciljano izdvajanje dva posto BDP-a za obranu - čak 23. Nizozemska je ove godine upravo prešla taj prag nakon godina neuspjeha. Ali to znači da trećina saveza još uvijek ne ostvaruje cilj unatoč tome što je to obećano prije 10 godina.

Južnoeuropske nacije su među najgorim prijestupnicima. U Italiji se prema procjenama za 2024. uočava lagani pad s ionako niskih 1.5 posto prošle godine. Španjolska će ove godine potrošiti samo 1.28 posto. Portugal je izdvojio 1.55 posto.

"Loša statistika naših mediteranskih prijatelja savršeno je oružje za Trumpa", rekao je visoki diplomat iz baltičke regije kojemu je zajamčena anonimnost kako bi slobodno govorio o raspoloženju unutar NATO-a. Baltička regija je snažan zagovornik oštrijeg pristupa Rusiji.

Međutim, bliže Trumpovom terenu stvari su jednako loše. Kanada, članica NATO-a od samog početka, 1949. godine, izdvaja samo 1.37 posto BDP-a, bilježeći rast od 0.1 posto od početka ruskog rata protiv Ukrajine.

4. Pritužbe istočnog krila

Zemlje koje graniče s Rusijom nisu Rutteovi najveći obožavatelji. Postojalo je nezadovoljstvo zbog niske nizozemske potrošnje za obranu, a posebno im je smetalo što je glavna uloga u NATO-u uvijek pripadala zapadnim ili sjevernim Europljanima, iako su zemlje istočnog krila u savezu već četvrt stoljeća.

Estonska premijerka Kaja Kallas nije ušla u utrku za vodeću dužnost u NATO-u nakon što joj je rečeno da neće dobiti potporu zemalja poput SAD-a, Francuske i Njemačke (sada je favoritkinja za voditeljicu europske diplomacije). Strahovalo se da će Moskva njezino imenovanje shvatiti kao eskalaciju neprijateljstava. Rumunjski predsjednik Klaus Iohannis, koji se ipak natjecao za dužnost, pridobio je samo podršku Mađarske, i to nakratko i samo iz taktičkih razloga.

Zemlje istočnog krila sada će vjerojatno tražiti bolju zastupljenost na sekundarnoj razini NATO-a: mjesta zamjenika glavnog tajnika (DSG) i raznih pomoćnika glavnog tajnika (ASG).

Raspodjela poslova već je neko vrijeme bolna točka istočnih zemalja. Dok je odlazeći DSG rumunjski, svih sedam ASG-a dolazi sa Zapada - dva iz SAD-a, po jedan iz Njemačke, Nizozemske, Velike Britanije, Italije i Francuske. Jedno radno mjesto ASG-a je slobodno.

Doista, jedan od Rutteovih prvih zadataka kao šefa NATO-a je imenovanje zamjenika, a bit će pritiska da imenuje nekoga iz istočnoeuropskih zemalja.

5. Europski lideri koji vole Putina

Nije samo Trump taj kojeg će Rutte morati uvjeriti da NATO drži živim i zdravim. Diljem Europe cvjetaju ekstremno desničarske stranke NATO-skeptika i fanova Putina.

Francuska je, na primjer, na pragu parlamentarnih izbora koji bi mogli donijeti veliki napredak ekstremno desnog Nacionalnog okupljanja - što je Stoltenberga nagnalo da iznese neuobičajen zahtjev Francuskoj da "održi jak NATO".

Rutte, naravno, predobro poznaje ovu priču. Na neki način, počeo je razmišljati o čelnom mjestu NATO-a kada je postalo jasno da će njegova desnocentristička Narodna stranka za slobodu i demokraciju izgubiti izbore u Nizozemskoj nauštrb ekstremno desne Stranke za slobodu Geerta Wildersa, što se i dogodilo.

Upitan prošle godine o svom viđenju ruskog čelnika Vladimira Putina, Wilders je za ruski RT rekao: "Pozdravljam ga kao što pozdravljam gospodina Trumpa, zato što su lideri koji se zauzimaju za ruski i američki narod."

Jedna stvar o kojoj Rutte ne treba brinuti: njegov novi posao neće biti dosadan.