Foto: Ministarstvo kulture

DEVETI studenoga 1880. godine počeo je u Zagrebu kao bilo koji kasnojesenski dan. Grad je bio obavijen jutarnjom maglom, sipila je rijetka kišica, a temperatura je bila oko 10 stupnjeva. U sedam sati, 33 minute i 52 sekunde sve se promijenilo, jer je grad na deset sekundi zatresao potres jačine osam stupnjeva na Merkalijevoj, odnosno 6,3 stupnja po Richterovoj ljestvici, jedan od najjačih ikad zabilježenih potresa u Hrvatskoj.

U iznimno kratkom vremenu nakon samog potresa, ali i u manjim popratnim podrhtavanjima tla koja su uslijedila u nadolazećim mjesecima, grad je pretrpio stravično razaranje. Ne samo da je stradao centar i da su uništene najznačajnije građevine, groblja i crkve, nego je teška šteta počinjena i u prigradskim naseljima poput Šestina, Vrapča, Kustošije, Stenjevca, Bistre, Brdovca, Samobora, Kerestinca, Stupnika, Remeta, Granešine, Čučerja, Resnika, Prozorja, Sesveta, Vugrovca, Kašine, Sv. Helene.    

Stravično razaranje i obnova

Jedna je osoba poginula, a 29 ozlijeđeno, čime je Zagreb izbjegao sudbinu Dubrovnika, koji je potres 1667. godine praktički sravnio sa zemljom i odnio 3000 života. Bogatiji Zagrepčani mogli su si priuštiti odlazak u druge dijelove Austrougarske dok se grad nije ponovno izgradio, ali siromašni su morali ostati u gradu i pomagati pri sanaciji.

Stradanje grada svojim fotoaparatom zabilježio je Ivan Standl, koji je iste godine izdao album naslova "Slike zagrebačkog potresa od 9. studenog 1880". Dio tih fotografija ostao je u fonoteci Ministarstva kulture, koje ih je objavilo 2010. godine nakon jednog zagrebačkog potresa.

Ministarstvo navodi kako je veliki potres iz 1880. imao i dobru stranu, potakao je obnovu i modernizaciju grada. Veliki utjecaj pri ponovnoj izgradnji imao je Herman Bolle, austrijski arhitekt koji je, osim u Zagrebu, radio i u Karlovcu, Našicama, Osijeku, Đakovu ili Turopolju.