RAST cijena u svijetu, koji je počeo još sredinom 2021., ne zaustavlja se. Dapače, cijene sve više rastu, a iz mjeseca u mjesec stopa inflacije probija višedesetljetne rekorde. U SAD-u se ovolike stope inflacije nisu vidjele 40 godina, Francuskoj 37 godina te Ujedinjenom Kraljevstvu i Njemačkoj 30 godina.

U nekim zemljama, primjerice Turskoj, Argentini, Brazilu i Rusiji, stope inflacije već su dvoznamenkaste. Čak i države koje do sada nisu imale problema s rastom cijena, poput Južne Koreje, Australije i Švicarske, polako ulaze u područje visoke inflacije.

Velika je to opasnost za rast svjetskih gospodarstava, a većina država već revidira prognoze rasta BDP-a 2022. Nekoliko je faktora koji su doveli do toga, a glavne ekonomske institucije su dugo ignorirale problem i time stvorile inflacijsku oluju povijesnih razmjera.

Sjeme inflacije je zasađeno 2020.

Treba jasno reći: inicijalna "iskra" inflacije je bio covid-19. Točnije, političke odluke provođene tijekom 2020. i 2021. s ciljem borbe protiv epidemije. Prilikom donošenja i provođenja odluka o ograničavanju širenja virusa ekonomska pitanja su se ignorirala. Točnije, zanemarivalo se da će ekonomski problemi u budućnosti imati dalekosežne posljedice po ljudsko zdravlje i kvalitetu života, a ne samo virus.

Raspravljanje o ekonomskim učincima raznih političkih odluka se u vrijeme pandemije proglašavalo nehumanim, a pitanja poput "Koliko će ljudi nastradati od ekonomskih problema koje je uzrokovao covid-19 i reakcija na njega?" su se zataškavala, često moralnim ucjenama.

>> Nije problem samo u virusu, i ekonomsku krizu plaćat ćemo ljudskim životima

Da, bilo je jasno kako će nezaposlenost strahovito narasti, ljudi manje trošiti, biti manje poreznih prihoda za javne usluge kao što je zdravstvo ili školstvo te povećati javni dug, ali se smatralo da su to samo kratkotrajni šokovi koji će se "zaliječiti" čim se pobijedi virus. Bar u bogatim državama, koje si to mogu priuštiti.

Zanemarili su se dugotrajni učinci, odjeci naglih ekonomskih šokova nastalih zbog politika kao što su lockdown, zabrana putovanja, prisilno zatvaranje poslova, otežavanje međunarodne trgovine i upumpavanje monetarno-fiskalnih stimulansa u gospodarstva da bi se ona održala na životu. Već sredinom 2021. su odluke iz prethodne godine i s početka 2021. počele dolaziti na naplatu. Ekonomska cijena je najočitija upravo kod inflacije.

Serija loših odluka i ignoriranje su pogoršali situaciju

U zamjenu za gašenje poslovanja kompanija i prestanak trošenja građana, tj. poslovni i građanski lockdown, dvije su godine davani izdašni stimulansi, kompanijama da ne rade, a građanima da ne troše. Dok je država fiskalno dijelila novac, središnje banke su upumpavale sve više i više novca u financijski sustav ekspanzivnim monetarnim politikama, poznatima kao "printanje novca".

Stope štednje stanovništva su naglo skočile jer im je praktički bilo zabranjeno trošiti novac, a zbog prisilnog zatvaranja većine poslovnih objekata nisu imali ni gdje. U travnju 2020. su građani SAD-a uštedjeli čak trećinu svog dohotka, a tek u drugoj polovici 2021. se mjesečna stopa štednje vraća na pretpandemijske razine, 7 do 8 posto. Isti fenomen se pojavio u EU, gdje su ljudi tijekom 2020. uštedjeli od 20 do 25 posto svojih prihoda.

>> Rekordna inflacija u SAD-u. Nije pitanje hoće li se preliti na Hrvatsku, nego kad

Svu tu nagomilanu štednju su ljudi počeli trošiti nakon popuštanja mjera. Točnije, potrošnja se oporavila na razine prije pandemije, čak i nešto više. Međutim, proizvodnja se nije mogla oporaviti istom brzinom, posebno zbog toga što su svjetski trgovinski pravci još uvijek bili poremećeni te su postojali veliki problemi u međunarodnom transportu roba.

ECB i FED, središnje banke EU i SAD-a, većinu 2021. uvjeravale su političare i ekonomiste da je inflacija prolazna, a kako se godina bližila kraju, bilo je sve manje razloga za vjerovanje u to. Mantra je glasila da je inflacija "prijelazna" i da će se do kraja 2021. smanjiti, što se nije dogodilo. Upravo suprotno, rasla je sve brže.

Tek krajem godine središnje banke donekle priznaju da je inflacija problem, iako su mnogi ekonomisti upozoravali na to od travnja 2021. Europska središnja banka je bila malo sporija u priznavanju tog problema pa je samo izraz "prijelazna" zamijenila izrazom "uglavnom prijelazna".

Šef američkog FED-a Jerome Powell je pak krajem studenoga javno priznao da je FED bio u krivu po pitanju inflacije te da bi je trebalo prestati opisivati kao "prijelaznu". Najnoviji trenutni podaci o povijesnom rastu cijena to potvrđuju.

Inflacija raste u većini država na svijetu, situacija je u nekima već alarmantna

Najviše stope inflacije su trenutno u Turskoj i Argentini, ali to je ipak rezultat specifičnih katastrofalnih politika tih zemalja, a ne svjetskog trenda. Trenutno je inflacija u Turskoj viša od 60 posto, dok je još u studenome 2021. iznosila 20 posto. Ta zemlja je ušla u područje galopirajuće inflacije i opasno se približava hiperinflaciji, za što je najviše odgovoran Erdogan, koji je inzistiranjem na "nekonvencionalnim" monetarnim politikama i kadroviranjem u Središnjoj banci Turske uništio gospodarstvo te zemlje.

Prema službenim podacima, inflacija u Rusiji za ožujak 2022. na godišnjoj razini iznosi 16.7 posto. Ubrzala je nakon početka invazije na Ukrajinu, ali je i prije bila jako visokih 9 posto. Očekuje se da će do kraja godine iznositi više od 25 posto.

>> Cijene rastu, plaće padaju. Kako zaustaviti inflaciju?

Inflacija u SAD-u je također ubrzala, sa 7.90 posto u veljači na 8.50 posto u ožujku. Koliko je to ozbiljno, pokazuje podatak da je rast cijena već tri mjeseca veći od rasta plaća. To znači da se, iako plaće rastu u brojčanom iznosu, njima može kupiti manje proizvoda i usluga jer su poskupjeli više nego što su narasle plaće. Inflacija je zbog toga postala glavna politička tema, a središnja banka je već podigla referentne kamatne stope s 0.25 posto na 0.5 posto i najavila još šest takvih povećanja do kraja godine.

Iako je inflacija narasla na rekordne razine diljem eurozone, Europska središnja banka (ECB) još nije reagirala i ne podiže referentne kamatne stope, premda su to napravile središnje banke u Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u.

U Hrvatskoj se inflacija u ožujku 2022. popela na 6.3 posto i nešto je manja od prosječne stope godišnje inflacije u eurozoni. U nekim državama EU je već prešla 10 posto, primjerice u Poljskoj, Rumunjskoj i baltičkim državama, pa Hrvatska stopa inflacije nije toliko alarmantna. Ali je već počela "izjedati" plaće, još u prosincu 2021. Prosječna neto plaća za prosinac 2021. je realno 0.7% manja nego prosječna realna plaća za studeni 2021. i čak za 1.4% realno manja nego za prosinac 2020.

Ne nazire se kraj rastu cijena, političari izbjegavaju borbu

Kratkovidno bi bilo proglasiti rat u Ukrajini odgovornim za inflaciju u EU, SAD-u i ostalim zemljama na svijetu. Zasigurno ju je pogoršao, ali nije njen primarni izvor. Sjeme je posađeno još 2020. lockdownima, zaustavljanjem gospodarstva, zabranjivanjem putovanja, "printanjem" novca, tj. ekspanzivnim monetarnim i fiskalnim politikama i poremećajima u svjetskoj trgovini.

Začuđuje i neaktivnost središnjih banaka SAD-a i EU oko kontroliranja inflacije, ali to se može objasniti političkim utjecajem na njihove odluke. Naime, borba protiv inflacije za sobom nosi i kratkoročno smanjivanje gospodarskog rasta, ali će štete od inflacije dugoročno naštetiti i ekonomskom rastu.

Prvi su na udaru obični ljudi koji rade za plaću te se njihove realne plaće već smanjuju. Za istu plaću se danas može kupiti manje proizvoda i dobara nego prije godinu dana, a čak i ako se uzme u obzir prosječni rast plaća, inflacija je zadnjih nekoliko mjeseci jača od toga rasta. Na gubitku su svi.

Borba protiv inflacije će biti skupa i teška, zbog čega političari i izbjegavaju problem skoro godinu dana. Ali kako cijene sve više rastu, ona će postajati sve veći problem i glasači će zahtijevati od političara da se bore protiv nje.