Foto: Index, FAH

ČUDNE se stvari događaju u Hrvatskoj, možda i čudnije nego ikada. Imamo, među ostalim, pomalo neobičan Ustav, koji kod imenovanja, pa time i razrješenja šefa tajne službe (a i nekih drugih važnih imenovanja) traži dva potpisa: predsjednice Republike i predsjednika Vlade. Ostavština je to, i to možemo slobodno reći, loša ostavština ustavnih promjena 2000. godine, kada je Sabor razvlastio predsjednika, u strahu od nekog novog Tuđmana.

Zašto loša ostavština? Ta rješenja dvostrukih potpisa funkcioniraju kada su svi složni, a ne funkcioniraju kada svi nisu složni – no kada su svi složni, onda dvostruki potpis ne treba. Logički gledano – besmisleni su.

Ovako, predsjednica je potpisala razrješenje čelnika SOA-e, Dragana Lozančića, koje ne vrijedi ni papira na kojemu je napisano dok tu nema potpisa predsjednika Vlade. A predsjednik Vlade čeka, dijelom možda i zato što je čelnik Mosta, Božo Petrov, rekao da ne vidi razlog za smjenu Lozančića. Ovakvo ponašanje je nedopustivo – ostaviti čovjeka na takvom mjestu „napola“ na funkciji, formalno on jest na funkciji, ali uz napola potpisano razrješenje, nije mu sigurno svejedno. Ovo je nedopustivo normalnoj državi. Čak je nedopustivo i u napola normalnoj državi. No, kako mi nismo normalna država, pa ni napola normalna država, onda je normalno šefa tajnih službi napola razvlastiti. U iole uređenom sustavu – potpisnici, predsjednica i premijer, će se oko ovakvih imenovanja i razrješenja unaprijed dogovoriti.

Povod – Zdravko Mamić

Kako je i Index pisao (ali i mnogi drugi hrvatski mediji), navodno je razlog što Lozančić više nema povjerenje predsjednice to što nije obavijestio predsjednicu kako je u kontaktu s osobama koje su pod mjerama prisluškivanja i praćenja. Riječ je, konkretno, o Zdravu Mamiću, koji je već predmet par optužnica USKOK-a, a Kolinda je navodno kao "kolateralna žrtva" s gazdom Dinama i financijerom HDZ-a bila prisluškivana na rođendanskoj zabavi, koju joj je on priredio u svojoj vili u travnju 2015. godine. Vijest o Mamićevoj zabavi za Kolindu objavili su gotovo svi mediji, a ona nikada nije opovrgnuta.

Organizirati rođendansku zabavu za predsjednicu nije mala stvar i za pretpostaviti je da su organizator Mamić i predsjednica oko toga razgovarali. I da su te snimke negdje u obavještajnoj zajednici, jer Mamić je u to doba skoro sigurno bio praćen. I to je, čini se, predsjednicu jako iznerviralo.

No, problem je u biti drugdje – kako si je predsjednica Republike mogla uopće dopustiti ne da joj jedan Mamić organizira rođendansku proslavu, nego i da uopće komuniciraju? Mamić tada, u proljeće prošle godine, još nije imao onu ogromnu USKOK-ovu optužnicu, ali se jako dobro znalo tko je, kako se ponaša i kako se izražava Zdravko Mamić. Čovjek koji se na aerodromu skida polugol, čovjek koji se dere po tiskovnim konferencijama, čovjek koji se javno izražava kako se već izražava – je li to društvo predsjednice? Je li to osoba koja državnom poglavaru treba organizirati rođendansku zabavu, čak i da ta osoba nema nikakve ni naznake nekih nezakonitih djelatnosti?

Predsjednica je, poput Šoića iz Tesne kože, „iznenađena i uvređena“, a ravnatelj SOA-e je ovdje, čini se, u ulozi Pantića, najstarijeg mlađeg referenta. Čovjek je radio svoj posao, vjerojatno ni on osobno, nego njegovi ljudi. Optužnice protiv Mamića s današnjim danom prelaze četvrt milijarde kuna i naravno da će se takav čovjek prisluškivati.

To što je Zdravko Mamić bio prisluškivan pa je time bila prisluškivana i predsjednica – u biti je njezin problem. Zašto je uopće ona bila prisluškivana, i po čemu je iznad bilo kojeg drugog građanina?

Problem predsjednice nije SOA i njezin čelnik – problem predsjednice je što joj je Zdravko Mamić prijatelj koji joj organizira intimne zabave na kojima se druže. Jer, ako predsjednici odgovara mentalitet, šarm i nastup jednog Zdravka Mamića – to je njena stvar, ali to je nespojivo s funkcijom koju predsjednica obavlja. Činjenica je - Zdravko Mamić donirao je 10.000 kuna njenoj predsjedničkoj kampanji, a parking Dinamova stadiona služio je za čuvanje autobusa kojim je predsjednica išla u kampanju.

„S kim si – takav si!“, govori poslovica. A predsjednica je to pokazala. Ona je s Mamićem. Bahatim, prostim tipom koji ima optužnice za četvrt milijardi kuna, čovjek je to koji u DORH-u i USKOK-u ima ne fascikl, nego valjda i vlastitu sobu.

Mamić kao Karamarkov tješitelj

Iako se u cijeloj ovoj igri Karamarko namjerno drži po strani, ne treba zaboraviti da je u izbornoj noći, onoj gdje je postalo jasno da će koaliciju određivati MOST, kada su sve gotovo svi razišli, u VIP dijeli dvorane s Tomislavom Karamarkom ostao upravo – Zdravko Mamić. Čovjek je tada već imao vrlo ozbiljnu optužnicu, ali to mu nije smetalo da bude u VIP salonu HDZ-a (zlobnici bi mogli reći: kao uopće bez DORH-ove optužnice u HDZ-ov VIP salon?), i tješi neutješnog Karamarka dok zagrebačka zora nije počela ruditi.

Čudne su to stvari, ljudi koji se poput Kolinde i Karamarka kunu u neku novu Hrvatsku, na neobičan način su tako povezani s Zdravkom Mamićem, predstavnikom jedne druge Hrvatske, bahate, proste, mutne.

Mamić i Karamarko imaju još jednu poveznicu – Hrvatski nogometni savez u svom vodstvu ima HDZ-ovaca brojčano koliko valjda i Vlada Republike Hrvatske. Uz upravo taj i takav ustroj HNS-a Mamić vlada hrvatskim nogometom. Međutim, jedan tihi, no prilično metodološki potkovan splitski saborski zastupnik, HNS-ovac Srđan Gjurković elegantnom promjenom Zakona o sportu prošle godine omogućio je i promjenu odnosa u Nogometnom savezu – najkraće, politika (županije) imaju manji utjecaj, a prvoligaši veći.

Mamiću se ovakva situacija nikako i ni na koji način ne sviđa, a kako se stvari ne mogu brzo prelomiti preko Ustavnog suda, potrebno je obraditi HDZ. HDZ bi možda i vratio Zakon o sportu na staro (jer rokovi oko Nogometnog saveza ističu doslovno ovih dana), ali MOST-u se opravdano ne žuri. MOST je rekao da će se boriti protiv nepravilnosti u sportu, a izmjena koju je inicirao Gjurković ide upravo u tom smjeru.

Dakle, Mamić je nastupio kao tješitelj – no vjerujemo da nije zaboravio pitati može li se njegov problem riješiti u hitnom postupku.

Poruke USKOK-u i sudovima?

Mamić ne krije i svoje veze u pravosudnom sustavu: već je punih pet godina prošlo kako je snimljen s jednim od najutjecajnijih hrvatski sudaca Ivanom Turudićem. A uskočka sutkinja Jasna Smiljanić kaže 2013. godine: „Ja sam iz Bjelovara, kao i Zdravko. Poznajemo se čitav niz godina i uvijek imamo o čemu razgovarati. uvijek ću piti kavu s njim jer je vedra osoba, a morate priznati i da je zgodan."

Problem Zakona o sportu čini se da je natjerao Mamića i na ulazak u ustavnopravna pitanja, tako se prošle jeseni pričalo i o kontaktima s jednom sutkinjom Ustavnog suda.

Linkova koji govore o maksimalnom Mamićevom umreženju u sve pore „visokog društva“, koje osim političara uključuju i suce pa i vlasnike tiskovina – ima na tone. Nema čini se područja gdje si Mamić nije stvorio saveznike i prijatelje, s ponekim diskretnim pojavljivanjem u javnosti – dovoljno da se pokaže signal pravosudnim organima: „Ne dirajte me!“

Jer zaista, kako će se osjećati onaj obični službenik u DORH-u, USKOK-u i sličnim službama koji priprema spis, u trenutku kada vidi da jedan Mamić s prvim potpredsjednikom Vlade čeka da zarudi zora, a predsjednica Republike je radi kontakata s tim istim Mamićem spremna napraviti rusvaj u obavještajnoj zajednici! I to toliki rusvaj da već danima ne silazi s naslovnica?

Čime ih njih sve, da prostite, jedan Mamić drži za muda?

Orešković i Petrov

Onaj smiješni lik koji glumata premijera, a nije u stanju sam naručiti kutiju spajalica iz Službe za opće poslove Vlade i Sabora, Tim Orešković, danima se već uopće ne pojavljuje u javnosti, niti se oko ovako važnog pitanja, razrješenja šefa tajne službe, uopće konkretno oglašava. Kao, biti će riješeno tijekom tjedna. Istini za volju, nema ni neke druge teme o kojoj se Orešković oglašava.

Kako stvari stoje, ulogu Tima Oreškovića, za sada, uredno bi mogla obavljati ona lutkica psa koji klima glavom, a kakvog su nekada držali na poklopcu prtljažnika Renaulta 4 GTL. Gledate je iz automobila iza – klima glavom i to je to.

Božo Petrov glumi švicarsku neutralnost, pa dobivamo od njega izjavu, citiram: „Ja sam obavio razgovor s gospodinom Lozančićem jer sam se htio upoznati sa svim stvarima koje se događaju i ja u ovom trenutku ne mogu reći da sam primijetio kod gospodina Lozančića bilo koje stvari koje bi mene upućivale da postoje razlozi zbog čega on ne bi mogao biti i dalje ravnatelj SOA-e. O svemu tome bi trebao odlučiti premijer za kojeg vjerujem da ima i više informacija nego što bih ja imao i zato smatram da će on donijeti najkvalitetniju odluku sljedeći tjedan."

Dakle, Petrov je eto protiv, ali posljednja je u premijera. Opet – bježanje o odgovornosti i jasnog odgovora. Ili za smjenu jesi (pa ćeš podržati premijera) ili nisi (a u tom slučaju podsjećaš tko predstavlja saborsku većinu). Ovim ponašanjem Petrov samo pokazuje kako bi htio ostati principijelan, ali istovremeno pušta premijeru da odradi svoje, jer nije tako principijelan kako bi radi šefa SOA-e ugrozio koaliciju.

Cirkus

Uglavnom – cirkus u doba kada zbog sigurnosnog okruženja cirkusa ne bi smjelo biti. A katalizator cirkusa je čini se odnos Kitarović-Mamić, odnosno situacija koja je mogla potencijalno korumpirati predsjednicu.

No, u proljeće 2015. biti iznenađen činjenicom da je Mamić „pod obradom“, može samo vrlo naivna i vrlo neupućena osoba, a predsjednica takva ipak nije. Znači, sama je sebe dovela u potencijalno kompromitirajuću situaciju i tu joj SOA nije kriva.

Ostali – postavlja se pitanje tko je taj Mamić i zašto i kako ima toliki utjecaj i toliko utjecajnih ljudi koji ga cijene i štite? Pa procijenite po sebi – da dvaput javno nastupite onako kako Mamić nastupa, „ispucali“ biste sve kredite kod svih poznanika, prijatelja i rodbine, osim možda ponekog člana koji dane provodi po birtijama. Bili biste proglašeni neugodnom osobom.

Dakle, što je to što ima Mamić a da trenutno doslovno drma državom? Možda je to pitanje za koje svatko osobno treba sebi dati odgovor – samo nemojte ići u priču HDZ/SDP ili priču o nekom „iskonskom“ HDZ-u: u doba Tuđmana netko s Mamićevim nastupom mogao bi voditi kakvog trećeligaša.

A pitanje koje predsjednicu države treba jasno pitati je: „Plašite li se Mamića?“. Njena nervozna reakcija otkriva naime strah, a ako je strah u pozadini akcije državnog poglavara – onda je legitimno pitati kakva je to sila i tko je taj koji iz pozadine vlada Hrvatskom.