Foto: Dado Ruvić / Cropix

ZBOG čega se ne smije optuživati Josipa Manolića i Josipa Boljkovca? Zašto se njihova imena ne smiju spominjati u kontekstu zločina nakon Drugog svjetskog rata? Zašto se novinari ne bi pozivali na izvore iz policije koji tvrde da su protiv ove dvojice bivših partizana prikupljeni dokazi za (po)ratne zločine? Samo zato što tako kaže Ivo Josipović?

Može se raspravljati o motivima koji su Tomislava Karamarka natjerali da u predizbornoj godini otvori pitanje komunističkih zločina. Može se govoriti o njihovu politiziranju. Može se polemizirati o broju grobnica, opsegu smaknuća, vjerodostojnosti svjedoka i utemeljenosti dokaza. Može se čak i povesti rasprava o ustašama i partizanima. Ali zašto se Manolić i Boljkovac ne bi smiju javno dovoditi u vezu s tim zločinima?

"Posebno ne Manolića i Boljkovca..."

"Nitko u ovoj državi ne smije biti optužen i suđen bez odgovarajućih pravosudnih odluka", izjavio je predsjednik Josipović u intervjuu Jutarnjem listu i naglasio kako to "posebno ne smiju biti osobe poput Manolića i Boljkovca". Kakve su oni osobe?

"Oni nisu samo istaknuti antifašisti", tumači Josipović, "nego i važne figure uspostave samostalne i suverene Hrvatske, osnivači vladajuće Hrvatske demokratske zajednice, premijer i ministar s početka naše državnosti i obrane Hrvatske".

Pa gdje piše da se takve osobe ne smije suditi za zločin? Gdje stoji da su osnivači HDZ-a izuzeti od kaznenog progona, pa čak i od javnog dovođenja u sumnju za zločine? Zar "važnim figurama uspostave samostalne i suverene Hrvatske" trebaju biti oprošteni zločini počinjeni prije 65 godina?

Tko je osnivao HDZ i vodio Hrvatsku?

Možda Ivo Josipović nije toga svjestan, ali što više bude Manolića i Boljkovca isticao kao osobe zaslužne za osnivanje HDZ-a i uspostavu samostalne Hrvatske, to će više otvarati pitanje tko je zapravo osnivao tu stranku i državu. I radio na njezinu upropaštavanju.

Pored argumenata, začuđuje i žestina kojom je Josipović stao u obranu dvojice istaknutih pripadnika komunističkog represivnog aparata. Iznenađuje njegovo rezolutno protivljenje da se Manolića i Boljkovca uopće spominje u kontekstu zločina nad domobranima, ustašama i civilima nakon Drugog svjetskog rata. Otkud sad to?

Nije baš jasno štiti li Josipović njih dvojicu kao osnivače HDZ-a ili pak kao ključne kotačiće komunističkog represivnog aparata. Teško je točno otkriti želi li sakriti njihovu komunističku prošlost ili iskoristiti njihovu ulogu u osamostaljenju Hrvatske kao olakšavajuću okolnost.

Nije štitio Tuđmana i Sanadera, zašto štiti Manolića?

Ako je već izrazio žaljenje zbog Tuđmanove politike prema BiH i ako se nije jednako žestoko usprotivio činjenici da se Ivu Sanadera proglašava krivim prije nego što je osuđen, onda bi mogao dopustiti i da se i Manolića i Boljkovca sumnjiči za egzekucije po raznim lugovima i šumacima.

Nećemo se valjda praviti da ne znamo što su njih dvojica radili prije nego što su osnivali HDZ i zauzimali čelne funkcije u novoj  hrvatskoj vlasti. Nisu trebali sudjelovati u egzekucijama da bi se shvatilo kako nije baš pohvalno da udbaši, oznaši i komunistički policajci s mrljama na biografiji stvaraju i vode demokratsku Hrvatsku. A to što su je ipak osnivali i vodili govori nešto i o toj vlasti i tom režimu i toj državi. Bili su to ljudi koji su Tuđmanu trebali.

Tako je to kad nema lustracije

Ali tako je to kad nije obavljena lustracija. Kad je HDZ pod krinkom svehrvatske pomirbe u svoje redove infiltrirao udbaše i komuniste, ekstremiste i nacionaliste, zataškavao bivše zločine i tolerirao nove. Da nije bilo tako, ne bi Josipović sada morao optužbe protiv Manolića i Boljkovca povezivati sa stvaranjem hrvatske države. I ne bi istragu protiv njih dvojice stavljao u kontekst zasluga za hrvatsku državnost. Kakva državnost, takvi oni koji su je kreirali.

Josipović je u jednome u pravu: Domovinski rat ne smije se izjednačavati sa srpskom agresijom, baš kao što se antifašiste i partizane ne smije stavljati u isti koš s ustašama i četnicima. Ali baš zato što su bili na pravoj strani, nisu se smjeli ponašati kao oni protiv kojih su se borili: nisu smjeli paliti, mučiti i ubijati bez suđenja.

Čiji su to kurvini sinovi

Još manje su se njihovi zločini smjeli skrivati pod plašt antifašizma, hrvatstva i osnivanja HDZ-a. A najmanje nam je od svega potrebna njihova amnestija s Pantovčaka. Jer, da parafraziramo F.D. Roosevelta, ako su i bili "kurvini sinovi", ne trebaju nužno biti "naši kurvini sinovi".

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje