Foto: Sandra Šimunović, Željko Mužević (Cropix)

UŠLI smo u treći dan prosvjeda seljaka koji bi lako mogli postati najveće politički neobojeno događanje u novijoj hrvatskoj povijesti, i proširiti se na cijelu državu, a od jedine stranke u hrvatskom parlamentu koja u sebi ima naziv "seljačka" ni traga ni glasa. Čini se da je Josip Friščić HSS doveo u situaciju u kojoj bi bilo puno jednostavnije da se stopi s HDZ-om i sve nas riješi muke.

Znate da je situacija bizarna kad nešto što se zove Hrvatska seljačka stranka nije rekla ni riječ o seljačkim prosvjedima. Nikakva priopćenja, nikakvi sastanci, ništa. Kao da su se čelnici HSS-a zajedno s ministrom poljoprivrede Petrom Čobankovićem odlučili praviti da se to zapravo ne događa. S druge strane, jedina stranka koja je dosad dala političku potporu prosvjedima je regionalni HDSSB. U redu, razumljiva je generalna tendencija vlasti i medija da ne doživljavaju ništa izvan prve zone ZET-a, ali ovdje prosvjeduju seljaci, onaj sloj društva za kojeg se HSS tako zdušno brinuo u svom predizbornom programu.

Gdje je nestao program?

Vrhuška HSS-a kao da je zaboravila svoj famozni program razvoja seljačke naspram farmerske poljoprivrede, u kojemu su se obvezali da će raditi sve kako bi što je moguće većem broju seljaka osigurali opstanak na tržištu. Tada su čak objasnili kako je potrebno ulagati u tržišno nekonkurentnu poljoprivredno prehrambenu industriju, jer bi model farmerske proizvodnje, u kojemu bi teret proizvodnje hrane nosio manji broj velikih farmi, bio neprimjeren hrvatskim uvjetima. U tu svrhu obećali su cijelu seriju mjera, od šest milijardi kuna godišnje, preko kontroliranja resora poljoprivrede, do toga da će biti prvi na traktorima ako se budu smanjivali poticaji.

Šest milijardi kuna godišnje ostalo je samo obećanje, od ministarstva poljoprivrede odustali su na prvi znak ozbiljnih problema i resor vratili HDZ-u, a o poticajima je suvišno pričati, kad Vlada uporno izigrava vlastitu zakonsku obavezu i to pravda proračunom. HSS u međuvremenu šuti, a od potpore seljacima, ne samo sada, nego i u prijašnjim prosvjedima, nema ništa. Kao stranka seljaka HSS se ne mora ni slagati sa zahtjevima seljaka, ali bi im morala dati barem načelnu potporu. O ZERP-u i ribarima ne moramo ni pričati, kao ni o ostatku iznevjerenih obećanja.

Zaglibili u suicidalnu simbiozu s HDZ-om

Čini se da je ta stranka, pod Friščićevim vodstvom, toliko zaglibila u simbiozu s HDZ-om da više ne smatra kako bi trebala održavati svoju bazu. Rezultate takve suicidalne politike ne možemo kvantificirati, budući da je HSS na zadnjim lokalnim izborima gotovo svugdje izašao na izbore u koaliciji s HDZ-om. Teško je procijeniti koji su im planovi za budućnost, ali ne postoji scenarij u kojemu bi se trenutna neaktivnost mogla isplatiti. Ako na parlamentarne izbore izađu u koaliciji s HDZ-om, izabrat će gubitničkog konja i početi tonuti u potpunu irelevantnost. Ako nakon pljuvanja po svojoj bazi izađu samostalno, zabilježit će puno gori rezultat nego zadnji put, pa će imati samo marginalnu ulogu pri formiranju nove vlade.

Teško je vidjeti kako budućnost može donijeti išta pozitivno HSS-u pod Friščićem, jer je ta stranka potpuno izgubila identitet i vjerodostojnost. Ne zna se što je HSS danas, ali stranka seljaka očigledno nije i ne želi biti.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje