Foto: Hina, Dalibor Urukalović/ Pixsell

POSLJEDNJIH dana na mala vrata, preko uhapšene žene, na medijske naslovnice nakratko se vratio Zlatko Canjuga.

Njegova supruga Piruška Canjuga, dugogodišnja bivša članica Uprave Agrokora i Todorićeva desna ruka, nasmiješena je ušla u automobil s policijskim istražiteljima.

Tako se u novinske naslove ponovo vratilo prezime Canjuga koje je, puno prije nego će Piruška biti uhapšena, proslavio njen suprug Zlatko.

Zlatko Canjuga je utjelovljenje HDZ-a devedesetih

Priča o Zlatku priča je o HDZ-u devedesetih. Priča je to o skromnom predratnom profesoru koji će se hitro poput mačke uspinjati na društvenoj ljestvici devedesetih, a koji će, što i nije baš slučaj kod HDZ-ovaca, početkom novog milenija jednostavno ispariti i nestati. Doduše, samo iz medija, kako ćemo pojasniti kasnije.

Već godinama o Zlatku Canjugi praktički ne čujemo ništa. Nema ga u javnosti, ne komentira nikakva aktualna događanja, ne vodi blog niti je aktivan na društvenim mrežama. Canjuga je nestao u prevratima i dinastijskim borbama u HDZ-u nakon Tuđmanove smrti i praktički mu se preko noći zameo svaki trag.

No, hapšenje njegove supruge dobra je prilika da podsjetimo o kome se radi.

Zlatko je rođen 1962. godine u Ivancu nedaleko od Varaždina gdje će se, nakon završenog Filozofskog fakulteta, zaposliti kao referent za kulturu. Uskoro dobiva posao u varaždinskoj gimnaziji.

Canjugin pravi uspon započet je u prvoj polovici devedesetih godina. Tako će ovaj profesor i društvenjak 1994. godine postati član Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti RH. Sljedeće, 1995. godine, postaje saborski zastupnik te član raznoraznih odbora kao što je Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i Odbor za vanjsku politiku.

Vrtoglavi uspon nastavlja se i sljedeće, 1996. godine. Tada Zlatko Canjuga postaje čelni čovjek zagrebačkog HDZ-a.

Omraženi šef Croatije

No, vjerojatno bi Canjuga davno potpuno skliznuo u povijesni zaborav jer, realno, kojeg se još predsjednika gradskog ogranka bilo koje stranke iz devedesetih možete sjetiti, da nije postao predsjednik Dinama.

Pardon, Croatije.

Baš će tih nekoliko godina u Tuđmanovoj Croatiji obilježiti karijeru Zlatka Canjuge. Tuđmanov suludi projekt svehrvatskog kluba bio je omražen i među navijačima Dinama, a kamoli među navijačima rivalskih klubova. A baš je Zlatko Canjuga bio fizičko utjelovljenje te i takve Croatije.

Canjuga je provodio Tuđmanovu aristokratsku vladavinu klubu i za njega obavljao ključne privatne poslove u Zagrebu. Miroslav Blažević više puta kazao je kako je Canjuga najveći izdajnik i čovjek koji nanosi veliko zlo. 

Represija nad Bad Blue Boysima

Svoj mandat na čelu zagrebačkog kluba Canjuga će provesti u svakodnevnoj borbi s Bad Blue Boysima koji se nisu mirili s time da se njihov Dinamo zove Croatia. Nad navijačima Dinama provodila se strahovita represija. Zbog transparenta "Dinamo je svetinja", izvješenog na Maksimiru, prvi put 1996. godine Canjuga je sazvao i press konferenciju te poručio kako je riječ o "politički sponzoriranom natpisu kojim Mesić i Manolić prkose Tuđmanu". 

Državna pomoć i privilegiranost Canjugine Croatije dala je rezultate, pa valja ovdje zabilježiti da je u Canjugino vrijeme klub dva puta nastupao u Ligi prvaka, a u kolektivnu nacionalnu memoriju ušla je i pobjeda nad Partizanom od 5-0 u pretkolu Lige prvaka u ljeto 1997. godine.

U Canjugino doba otvoren je put malverzacijama u Dinamu

1998. godine Dinamo se preoblikovao iz sportskog dioničkog društva u udrugu građana, čime je otvoren put malverzacijama u klubu. Stručnjaci smatraju da je tom odlukom Dinamo trebao prijeći i u najniži rang natjecanja, jer se radi o novom klubu. No, Dinamo je nastavio igrati u prvoj ligi, poslovati kao udruga građana, ali paralelno i kao dioničko društvo. Tako su pobrisali više od 200 milijuna kuna duga prema igračima i državi.

Na dan Svih svetih 1999. godine, teško bolesni Tuđman završio je u bolnici, a Canjuga je nakon posjete predsjedniku najavio referendum za povratak imena Dinamo. Uvjeravao je javnost da mu je predsjednik na samrti kazao: "Vratite djeci ime Dinamo." Gotovo nitko mu nije vjerovao. Bio je to pokušaj da spasi vlastitu glavu jer predsjednik odlazi, HDZ bi nakon devet godina mogao izgubiti izbore, a ispred kluba čeka sada već dobro umreženi Zdravko Mamić.

Canjuga je predvodio Skupštinu Dinama koja je jednoglasno vratila klubu ime Dinamo i održao svečani govor. Bio je to vrhunac licemjerstva i početak njegovog kraja u klubu. 

Usporedno s karijerom u Croatiji, rasla je i Canjugina politička karijera. Godine 1997. on će postati predsjednik Skupštine Grada Zagreba. HDZ je, naime, te 1997. godine u zadnji čas pridobio dva HSS-ovca koji su osigurali da gradonačelnica ostaje Marina Matulović Dropulić, a da Canjuga zamijeni Zdravka Tomca na čelu Gradske skupštine.

No, uza sve političke funkcije, Canjuga u to vrijeme pronalazi mjesta za još političkih funkcija. Tako je on bio član Državnog povjerenstva za povijesne i ratne žrtve, član Predsjedničkog vijeća za strateške odluke i slično.

No to, kako bi rekli spikeri u onim reklamama, nije sve.

Canjuga je 1997. godine, u doba svoje najveće moći, izdao knjigu "Posljednji razgovor s hrvatskim Judom". Dvije godine kasnije, u godini Tuđmanove smrti, izdaje i svoje drugo djelo: "Vizija Hrvatske: hrvatska pomirba".

Bizarne izjave i posljednje Tuđmanove riječi

U javnosti Zlatko Canjuga nije bio odveć omiljen. Prvo, on je, kako smo spomenuli, bio fizička personifikacija omraženog projekta Croatia. Drugo, kao Tuđmanov potrčko često je služio kao štit HDZ-ovoj vlasti koja se u drugoj polovici devedesetih prilično istrošila.

No, nije baš slučajno Canjuga bio na udaru javnosti, tome je upravo svojim bizarnim i suludim izjavama često kumovao.

Osim kao Tuđmanov potrčko i šef Croatije, Canjuga je ostao poznat po svojim izjavama koje su često graničile sa zdravom pameću, a nekad su tu granicu i prelazile.

Jedna od izjava po kojoj ga se pamti, a koja se odlično uklopila prije nekoliko dana kad im je kroz vrata provirila sluškinja, bila je teza Zlatka Canjuge o stališima iz 1998. godine koju je podnio na Općem saboru HDZ-a.

"Prvi i, po mnogo čemu, najelitniji hrvatski stališ je Hrvatska vojska, sa svim svojim časnicima, generalima i ostalim visokim dužnosnicima. Drugi hrvatski stališ čine redarstvenici, treći državni činovnici, a četvrti plemstvo, koje je komunistički sustav uspio uništiti kao nešto 'kontrarevolucionarno', ali u tome nije uspio. Peti hrvatski stališ čine više i niže svećenstvo, a onda, kao najmasovniji stališi, slijede seljaštvo i radništvo", tvrdio je Canjuga tad.

Ili, kako je ostalo zabilježeno u Feralovim Greatest Shitsima, ona o usporedbi hrvatske i američke demokracije.

"Kad smo mi imali demokraciju, Amerika nije ni znala što je to."

Nakon Tuđmanove smrti, kad je bilo jasno da će Dinamo dobiti staro ime, Canjuga je tvrdio, gore smo to spomenuli, da mu je Tuđman, u maniri umirućeg kralja u nekom hollywodskom spektaklu, na samrti šapnuo: "Vratite ime Dinamo."

U veljači 2000. godine, svega par mjeseci nakon Tuđmanove smrti, Canjuga je smijenjen, a Croatia je opet postala Dinamo. Vodstvo kluba umjesto Canjuge pruzimaju Mirko Barišić i Zdravko Mamić, čovjek koji će navijačima uskoro, ma kako se to tada činilo nemogućim, postati omraženiji od Zlatka Canjuge.

Tuđmanova smrt je početak kraja Canjugine političke karijere

Tuđmanova smrt početak je kraja političke karijere Zlatka Canjuge. HDZ će, u svojim stalnim putovanjima između ekstremne desnice i centra, tih godina krenuti u detuđmanizaciju, proces čišćenja od politike Franje Tuđmana. A tu za Canjugu, kao najizloženiji štit Tuđmanove politike, više neće biti mjesta.

Na izborima 2000. godine Canjuga je dobio mandat u saboru na listi HDZ-a. Ali već u ožujku iste godine, Šeks ga miče s mjesta predsjednika zagrebačkog HDZ-a i potpredsjednika stranke. Kako se tada navodilo u medijima, razlog je bio to što je Canjuga naštetio ugledu stranke.

I to je bio kraj moćnog HDZ-ovca Zlatka Canjuge, čovjeka koji je u pet- šest godina obnašao funkcije koje neki političari ne uspiju obnašati za 30-40 godina karijere.

Ipak, potrošenom Canjugi ostao je saborski mandat pa on prelazi u Manolićeve Hrvatske nezavisne demokrate i svojim mandatom tu stranku čini parlamentarnom. Uskoro postaje predsjednik te strančice. Poput nekad velikog nogometaša koji u poznim godinama dođe u neki provincijski klub, tako je i Canjuga govorio da će s novom strankom postizati rezultate.

"Želim osjetiti sportsko natjecanje, a jedini od svih političara znam kako se igra Liga prvaka", govorio je Canjuga u studenom 2003. godine, pripremajući svoj HND za izbore.

No, u politici više ništa nije napravio, bio je to kraj političara Zlatka Canjuge.

Umjesto toga, dao se u poslovne vode, a valja spomenuti da je kratko vrijeme vodio emisiju "Ispod pojasa" na kutinskoj lokalnoj televiziji. Sredinom dvijetisućetih u Zaboku, Canjuga pokreće firmu koja se zove Hamburger Recycling Ens, a koju je otvorio zajedno s partnerima iz Austrije. Tu će se zadržati do 2015. godine kad prestaje biti suvlasnik firme.

"S dolaskom recesije radikalno su u Europi pali otkup i reciklaža papira, ali kako je pad na tržištu sekundarnih sirovina nedavno zaustavljen, i mi se intenzivnije bavimo sakupljanjem i zbrinjavanjem otkupnog papira", govorio je Canjuga 2009., dodavši kako mu politika nimalo ne nedostaje.

"Nemam problema s tim, ni od jednog posla ne treba bježati, treba raditi i zaraditi za život, a ne se toga stidjeti", govorio je Canjuga. O skupljanju starog papira, ne o bavljenju politikom.

U međuvremenu je u Svetoj Heleni izradio tvornicu papirnatih vrećica. Firma C Pakiranje godinama je poslovala s brojnim poznatim trgovačkim lancima, primjerice s Konzumom.

Danas živi u vili na Tuškancu, istoj onoj kući koju je prije nekoliko dana posjetila policija kako bi mu odvela suprugu na ispitivanje.

U drugom automobilu, iza nje su krenuli Anto Nobilo i Zlatko Canjuga, nekada jedan od najmoćnijih političara, a danas suprug uhašene bivše šefice Agrokora.