Foto: Hina

EU se u posljednjim godinama pokazao kao dobar poligon za iživljavanje. Grcima su uskraćeni lijekovi, policija je građane tukla bespoštedno, roditelji su djecu ostavljali pred ubožnicima, a ustavni sud je propustio baš svaku priliku da zaštiti ustavna, pa i ljudska prava. Slično je bilo i u Španjolskoj, gdje su prosvjedi represijom odvedeni u apatiju i gdje se ustav također korigirao kako bi se ispunili zahtjevi troike. Bilo je i svjetlijih primjera, poput Portugala koji je zaigrao poštenije prema svojima pa ustavom odbacio većinu mazohističkih zahtjeva.

Previranja dakako nisu prestala, samo su se prosvjedi i jad s juga i periferije približili srcu EU pa se protiv mjera štednje gunđa na ulicama Bruxellesa. Neka se samo gunđa, ali borba je već završila.

Kraj eksperimenta 

Konsenzus da su mjere štednje nezakonita pušiona, a ne političke smjernice dostojne "filozofa kraljeva" postoji već neko vrijeme. Europski parlament je početkom godine sramežljivo i bez puno pompe proveo mlaku i prezira vrijednu "istragu" troike u kojoj je na mlak i prezira vrijedan način priznao navedeno.

Mario Draghi je pjesmu okrenuo u Jackson Holeu, gdje se na užas i javno negodovanje Njemačke usudio čitav govor posvetiti potrebi za izmjenom mandata Središnje banke vješto je upakiravši u priču o nezaposlenosti i njezinim posljedicama za eurozonu i širi EU.

Pad potrošnje, godine deflacije i interne devalvacije su učinile svoje. Kako ovih dana čitamo u vijestima, bilo da je riječ o jednom od šefova Središnje banke koji javlja o masivnoj slabosti ekonomije eurozone ili potpunom krahu grčke burze, situacija je upravo onoliko ozbiljna koliko to sugeriraju očajnički plan Junckera i Središnja banka spremna da po hitnom postupku, prije nego što nas deflacija i neimaština požderu sve odreda, ponovno usvoji Keynesa i stvori čitav bilijun novih eura.

Nakon pet godina inzistiranja na štednji, vrijeme je za potrošnju.