MONTAŽA: Index, Ilustracija u tekstu: HRstat

DR.SC.  Josip Glaurdić (University of Cambridge) i mr.sc. Vuk Vuković (Zagrebačka škola ekonomije i managementa) komentiraju analizu nezaposlenosti i plaća u Hrvatskoj objavljenu u sklopu projekta HRstat.

Ekonomija i ratno naslijeđe

Mape nezaposlenosti i realnih plaća jasno pokazuju da su upravo područja najviše zahvaćena ratnim stradanjem ona u kojima je nezaposlenost (p)ostala visoka. Dijelovi Slavonije, Korduna, Dalmatinske Zagore i Like izgleda da se nisu još uvijek u svojim ekonomskim učincima oporavili od rata. Ljudi su u tim općinama relativno manje obrazovani, imaju niže plaće i veću nezaposlenost. Moguće je da u tim regijama upravo nedostatak obrazovanog ljudskog kapitala uzrokuje produbljenje stagnacije što im onemogućava bilo kakvu perspektivu da će negativni ciklus nezaposlenosti biti prekinut.

Na to ukazuje i prikaz udjela nezaposlenih po županijama u odnosu na udio invalida domovinskog rata kao potencijalno dobar proxy za ratno stradala područja. U područjima sa više invalida rata, veća je korelacija sa brojem nezaposlenih, te su prosjeku niže plaće, odnosno korelacija sa plaćama je negativna.

Ako bismo povezali ove brojke sa tradicionalnim izbornim rezultatima u Hrvatskoj, možemo vidjeti kako je nezaposlenost viša, a plaće u prosjeku niže u područjima u kojima pretežito pobjeđuju stranke desnice, odnosno dominantni HDZ – Dalmatinska zagora, Lika, Slavonija, Kordun. To su ujedno i rezultati naše analize u radu "Izbori nakon rata: ekonomija i ratno naslijeđe kao odrednice izborne podrške u Hrvatskoj" koji je pred objavom.

Gura li HDZ stanovnike nerazvijenih krajeva u još dublje nazadovanje?

Dubljom multivarijantnom analizom u tom radu uspjeli smo pokazati ono što ISZD-ova analiza deskriptivno daje naslutiti. Ratno nasljeđe najznačajnija je determinanta obrasca izbornih rezultata u Hrvatskoj, s tim da područja jače pogođena ratom glasaju više za HDZ. Pri tom ekonomske varijable imaju limitiran utjecaj na geografski uzorak izbornih rezultata. Ipak, nezaposlenost se pokazuje kao izrazito stranačko pitanje koje konstantno favorizira desnicu. Takav trend ne treba čuditi, uzmemo li u obzir politike koje su promovirali HDZ s jedne odnosno SDP s druge strane, kao i slične trendove u ostatku post-komunističke Europe gdje su stranke ljevice zapravo stranke budžetskih rezova.

U hrvatskom kontekstu, HDZ je redovito bio stranka koja je provodila socijalno osjetljivije politike – a naravno i stranka koja je proširivala braniteljske beneficije te si tako dodatno ojačavala vlastitu izbornu bazu upravo u područjima snažnije pogođenim ratom.

S obzirom na takvu konstelaciju ekonomskih i "državotvornih" političkih rascjepa, nameće se nekoliko pitanja. Prije svega, je li HDZ-ov socijalno-gospodarski model stvorio preveliku ovisnost stanovnika iz nerazvijenih općina o socijalnoj (i/ili braniteljskoj) pomoći te time efektivno onemogućio njihove razvojne inicijative, gurajući ih u još dublje nazadovanje?

Drugo, ako se ekonomske razlike u ovolikoj mjeri preklapaju s drastičnim razlikama u iskustvu rata i poraća, što sprječava političke aktere da prenesu izrazito polarizirajući diskurs viktimizacije u ekonomsku sferu? I konačno, što sve ovo znači za moguće nove igrače na političkoj sceni? Kako najbolje iskoristiti trenutni "raspored snaga" na izbornom tržištu i doprijeti do birača u dovoljnoj mjeri da se hrvatski bipolarizam razbije? Odgovor na ovo posljednje pitanje možda ćemo dobiti već za dva tjedna.