Foto: Hina, 123rf, Index

JOŠ uvijek nitko nije završio u zatvoru zbog svega što se događalo u i oko Agrokora, a jučerašnja vijest o ovrsi nad Todorićevim otokom podsjetila nas je na to koliko su, uhljebi iz državne administracije i pravosuđa, bili ponizni pred svojim kraljem Ivicom Todorićem.

Todorić je prije desetak godina preuzeo tvrtku koja je imala koncesiju za otok Smokvica kod Rogoznice.

U veljači ove godine, kada se Agrokor već pred očima javnosti počeo raspadati, procurile su informacije da se za taj otok ne plaća koncesija te je Todorić nagomilao dug od oko 30 milijuna kuna.

Nisu se usudili Todorića potjerati s otoka

Administracija koja inače voli maltretirati male tvrtke - pečatiti ih zbog benignih prekršaja, kažnjavati desecima tisuća kuna, što često dovodi do zatvaranja posla - nije imala snage potjerati Todorića s otoka koji je koristio kao privatno ljetovalište.

Ista ta administracija, koja je nepoštenim ovršnim zakonodavstvom u dugotrajnu blokadu potjerala više od 300 tisuća ljudi, nije imala hrabrosti, sve do sada, ovršiti Todorića.

Osim ovog otoka postoji i cijelo more problema oko Todorića, koji su nastali nedjelovanjem državne administracije.

Kako je radilo Ministarstvo financija, koje sada vodi bivši Agrokorov menadžer Zdravko Marić, najbolje pokazuje činjenica da do danas nisu objavljena konačna izvješća Todorićevih kompanija.

Porezna uprava, koja zna biti vrlo brutalna prema prodavačima na štandovima, ugostiteljima i sličnima, nije godinama imala potrebu pročešljati Todorićevo poslovanje.

Na primjer, u travnju ove godine ministar državne imovine, Goran Marić, upozorio je na fiktivne ugovore Todorićevih kompanija.

Administracija okreće glavu od kriminala

Prema Marićevim tvrdnjama, Ledo, Jamnica i Tisak godišnje su plaćali desetke milijuna kuna, a da za njih nije bilo nikakve "protučinidbe", odnosno da se radi o fiktivnim ugovorima. To je posao za Poreznu upravu koja, po svemu sudeći, nije radila svoj posao.

Administracija je Agrokoru gledala kroz prste i kada je riječ o rokovima plaćanja.

Iako Hrvatska ima zakone prema kojima su rokovi plaćanja 60 ili 90 dana, a samo u iznimnim slučajevima mogu biti do godinu dana, Todoriću se dozvolilo da od iznimke napravi pravilo, a od svojih dobavljača kreditore.