TORINSKO platno, u kojem je po vjerovanju kršćana bio pokopan Isus, možda nije falsifikat kako su ranije zaključili znanstvenici analizirajući zakrpu na platnu, objavili su u petak američki stručnjaci.

Raymond Rogers iz Nacionalnog laboratorija Los Alamos u New Mexicu rekao je da novi testovi pokazuju kako je 1988. godine analizirana zakrpa prišivena platnu nakon oštećenja u požaru 1532. godine.

Na lanenom platnu, veličine 4.4 puta 1.2 metra, vidljiv je obris raspetog čovjeka za kojega mnogi kršćani vjeruju da je Isus.

Jedna od najosporavanijih kršćanskih relikvija čuva se u torinskoj katedrali i vrlo se rijetko izlaže. Posljednji je put prikazana javnosti 2000. godine, a slijedeći put možda tek 2025. godine.

Analiza radioaktivnim ugljikom provedena 1988. godine u laboratorijima u Oxfordu, Zurichu i Tucsonu pokazala se senzacionalnom datiravši platno između 1260. i 1390. godine. Skeptici su govorili da je riječ o podvali, kako bi se u Srednjem vijeku privukli hodočasnici.

No, Rogers tvrdi da se boja koja je tada pronađena na platnu nije u Europi koristila prije 1291. godine.

Također kaže da su analize, kojima se utvrđuje postupno iščezavanje vanilina iz tkanine, pokazale kako je vanilin prisutan u zakrpi analiziranoj 1988. godine, ali ne i u izvornom platnu.

Po njegovim riječima, u lanu pronađenom u Svicima s Mrtvog mora koji potječu iz Kristova vremena, također nema vanilina. Rodgers stoga procjenjuje da je tkanina stara između 1.300 i 3.000 godina.

Znanstvenici još ne mogu sa sigurnošću objasniti kako je na platnu nastao otisak tijela, no većina se slaže da nije naslikan.

Katolička crkva službeno nije priznala autentičnost platna, koje je navodno doneseno u Europu u 14. stoljeću s križarskih pohoda po Bliskom istoku.