Foto: Gratit.hr

JEDNA u moru priča o predstečajnim nagodbama u kojoj se dug otpisuje velikima, a uništava male je i ona o tvrtki Gratit iz Virja. Predstečajnom nagodbom sklopljenom 11. studenog prošle godine dogovoreno je da gotovo svi vjerovnici Gratitu izbrišu 25 posto duga, dok će im se ostatak isplatiti u roku od šest godina, uz godinu dana počeka te kamate od 4,5 posto godišnje. Dio vjerovnika morao im je otpisati i ogromne kamate. Malim tvrtkama je to, kako same navode, bila - smrt.

Država im od 3,7 milijuna kuna duga oprostila 1,3 milijuna

Ukupni dug Gratita prema Ministarstvu financija, tijelima javne uprave te državnim tvrtkama iznosio je 3.702.052,71, a nakon otpisa kamata i 25 posto glavnice taj je iznos srezan na 2.429.233,19 kuna.

17 milijuna kuna duga prema bankama

Iako ih se u samom dokumentu sklopljene Predstečajne nagodbe ne spominje jer su razlučni vjerovnici pa njihova potraživanja nisu bila dijelom nagodbe, Gratit je nagomilao i više od 17 milijuna kuna prema bankama.

Tako su Zagrebačkoj banci, prema stanju od 29. svibnja 2013. godine evidentiranom u Izmijenjenom planu financijskog restrukturiranja, dugovali 12,7 milijuna kuna, Erste & Steiermarkische banci 2,1 milijuna kuna, a HBOR-u 2,3 milijuna kuna.

S bankama je dogovoren reprogram dugova, a kao instrument osiguranja uzete su već postojeće hipoteke na nekretnine u vlasništvu Gratita - razni poslovni, stambeni i drugi prostori.

Sami sebi najviše duguju

Zanimljivo je kako i u ovom slučaju predstečajne nagodbe tvrtka najviše novca duguje svom vlasniku te sestrinskoj tvrtki. Tako od oko 44 milijuna kuna utvrđenih tražbina (43.986.833,77 kuna), 14.050.000 kuna otpada na Dragutina Šklebara, a istovjetan iznos tražbina prijavila je i tvrtka Gratit Logistika u vlasništvu Šklebarove kćeri Martine Šklebar. Sami sebi tako duguju 28,1 milijuna kuna, odnosno 64 posto ukupnog iznosa!

Upravo je pripajanje Gratit Logistike tvrtki Gratit bilo jedna od točaka Plana operativnog restrukturiranja Gratita, u kojem se navodi kako je "Gratit Logistika stabilna i zdrava tvrtka". Istovremeno, Gratit je u bazi Poslovna.hr "u zelenom" uz uobičajenu provjeru, a za "stabilnu i zdravu" Gratit Logistiku se provjeru tvrtke preporučuje. Gratit je prošlu godinu završio s minusom većim od pola milijuna kuna, dok je prema financijskim podacima Gratit Logistika ostvarila dobit od dva milijuna kuna.

Zanimljivo je da je Martina Šklebar prošle godine otvorila još jednu tvrtku za građevinarstvo, trgovinu i usluge - GT Jura, registriranu na istoj adresi. Ranije je njen otac bio vlasnik još jedne povezane tvrtke, Gratit Gradnje, no ona je ugašena 2012. godine.

Godinama pokušavali naplatiti dug, predstečajna Gratita ih dokrajčila: "Moju tvrtku je upropastio sustav!"

Jedan od vjerovnika Gratita koji je posve uništen ovom predstečajnom nagodbom je koprivnička tvrtka Proterm, koja je godinama pokušavala naplatiti nekoliko stotina tisuća kuna vrijedne radove. Račun za kooperantske radove na projektu iz 2008. godine Proterm je Gratitu isporučio krajem 2010. godine, a kasnije su bezuspješno sudskim ovrhama pokušavali doći do novca. Gratit je prisilnu naplatu preduhitrio traženjem predstečajne nagodbe.

Predstečajnom nagodbom Proterm je Gratitu od ukupnih 569.034,39 kuna duga morao otpisati kamate (141.768,90 kuna) i 25 posto glavnice (106.816,37 kuna) pa u roku od šest godina, uz godinu dana počeka, imaju pravo na svega 320.449,12 kuna. Proterm taj novac nema vremena čekati.

"Moja je tvrtka u blokadi, otpustila sam sve zaposlenike, isplatila im plaće. Iznos koji nam Gratit duguje, za moju malu tvrtku bio je nepremostiv. To je godišnji iznos naših plaća. Plaće nisu bile visoke, ali nikada ni minimalac. Prodala sam poslovnu zgradu u pola cijene samo da riješim kredit banke. Uračunali su mi svašta, čak i štetu koju trpe zbog prijevremene otplate. Obilazila Poreznu, pisala Ministarstvima, obavještavala o nedozvoljenim radnjama i načinu provedbe odnosno neprovedbe ovrha - to uopće nikoga ne zanima. Dužna sam jedino Poreznoj, i da sam uspjela namiriti svoje potraživanje ne bi bilo problema - danas bi tvrtka radila. Moju tvrtku je upropastio sustav!", ispričala je za Index, između ostalog, Ana Šubić, prokuristica tvrtke Proterm.

Uskoku ništa sporno

Šubić je u ožujku ove godine, ogorčena raspletom događaja, Uskoku podnijela kaznenu prijavu protiv Gratita i čelnih ljudi te tvrtke zbog, kako je navela, "inkriminiranih radnji prije predstečajne nagodbe, otuđivanje nekretnina i zemljišta s ciljem oštećenjem vjerovnika u predstečajnoj nagodbi prijevarnim postupanjem te stjecanja protupravne imovinske koristi". Šubić u prijavi Šklebarove optužuje da su nekretnine i zemljišta tvrtke prepisali na sebe kako bi osiromašili tvrtku i izbjegli plaćanje vjerovnika.

Krajem travnja ove godine, Šubić je iz Uskoka dobila razočaravajući odgovor na svoju prijavu: "Vezano za Vašu kaznenu prijavu protiv Hrvoja Šklebar i dr. zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela prijevara u gospodarskom poslovanju iz čl.247.st.2. KZ-a i prouzročenja stečaja iz čl.249.st.1 KZ-a, obavještavamo Vas kako nije utvrđen osnov sumnje na počinjenje bilo kojeg kaznenog djela iz nadležnosti ovog Ureda, zbog čega je Vaša kaznena prijava dostavljena na daljnje postupanje nadležnim Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu".

Gratit od dvorca Inkey planirao izgraditi luksuzni hotel

Gore spomenuti barunski dvorac Inkey u Rasinji kod Koprivnice, iznimno vrijedni spomenik kulture koji je danas opterećen hipotekom Zagrebačke banke, tvrtka Gratit od lokalne je zajednice kupila početkom 2006. godine za milijun i pol kuna.

Nakon kupnje je Dragutin Šklebar ponosno najavljivao kako će do kraja 2008. godine od dvorca napraviti najelitniji hotel u sjevernoj Hrvatskoj, s restoranom, wellness centrom i velikim kompleksom ribnjaka. Iako su se tad svi nadali kako je tužna priča o višedesetljetnom propadanju dvorca dovršena, od tog dana sudbina tog spomenika kulture nije se nimalo promijenila nabolje - kriza je Šklebaru pomutila planove.

Dvorac je oko 1885. godine izgradila barunska obitelj Inkey de Pallin i u njihovu posjedu je bio sve do potkraj Drugog svjetskog rata, nakon čega im se gubi svaki trag. Njihovi su nasljednici više puta pozivani putem hrvatskoga Ureda za povrat nacionalizirane imovine, ali nitko se nikad nije javio. Dvorac je zbog toga kasnije pripao Općini koja ga je 2006. godine, nakon više pokušaja, konačno prodala. No, kako su s krizom planovi propali, godinama se dvorca pokušava riješiti i Gratit, koji ne može naći za njega ni investitore, ni kupca.

Do danas je dvorac dospio u takvo stanje da mu prijeti urušavanje. Zbog toga Općina Rasinja, koja novca za otkup dvorca nema, razmišlja o prisilnom oduzimanju dvorca uz pomoć Ministarstva kulture, pokretanjem mjera zakonskog povrata budući da je u privatnom vlasništvu dvorac nastavio propadati, odnosno Gratit se nije pridržavao obveze renoviranja. Kako to misle izvesti, budući da je dvorac pod hipotekom, nije poznato.

Uspiju li u tom naumu, Općina Rasinja po uzoru na Mađare dvorac planira obnoviti namjenskim sredstvima iz EU fondova koja će im biti dostupna kao lokalnoj zajednici, a do kojih Gratit kao privatna tvrtka ne može doći. Mnogi strahuju kako bi ovaj spomenik kulture, itekako već nagrižen zubom vremena, naposljetku mogao postati samo jedna u nizu žrtava neuspjelih privatnih poslovnih ambicija.