Screenshot: YOTUBE

KAKO smo sinoć prvi objavili, Arbitražni sud u presudi kojom je Hrvatska izgubila proces protiv MOL-a zbog Ine, ustvrdio je da je ukratko -  Robert Ježić lagao da uništi Ivu Sanadera, da je sudac Ivan Turudić bio nedopustivo pristran na suđenju Sanaderu, da je čuvena snimka iz Marcellina vjerojatno mijenjana na Sanaderovu štetu i da je USKOK sudjelovao u smišljanju lažnog svjedočenja.

> EKSKLUZIVNO OBJAVLJUJEMO PRESUDU Ina je izgubljena jer je USKOK lažirao, a Turudić je bio pristran

Quick je iskusni bivši policajac iz Engleske specijaliziran za borbu protiv korupcije, organiziranog kriminala i terorizma.

Što je Sanaderov odvjetnik govorio o snimci?

"Taj ručak održao se četiri mjeseca nakon što je izvršena uplata na Ježićev račun. Priča o tome da su oni izmjenjivali nekakve papire s ciframa mita je smiješna i deplasirana. Sve je dogovoreno, ugovori su sklopljeni, novac isplaćen i oni se nalaze četiri mjeseca nakon toga i svaki put se to vadi kao krunski dokaz, ne znam čega osim da su ručali", rekao je Prodanović prije par godina kada se snimka pojavila.

Sanader se smješkao gledajući je

Nakon što je puštena u sudnici. Sanader se tijekom gledanja samo smješkao.

Obrana se protivila da se snimka uvrsti za dokaz jer je smatraju nezakonitom. Sanaderova odvjetnica Jadranka Sloković rekla je da je očito da se radi o montiranom dijelu snimke, da se ne vidi tko dolazi, a tko odlazi.

Kako je Hernadi komentirao snimku?

U prvom obraćanju javnosti predsjednik i glavni direktor MOL-a Zsolt Hernádi, u travnju 2014. godine, komentirao je također snimku iz Marcellina.

"To je bila prilično siromašna sudska rasprava ako je to bio najvažniji dokaz. Ja sam dosad vjerovao kako je vrlo zanimljiv iskaz Roberta Ježića bio najvažniji dokaz. Naime, time što se čovjek s nekim sretne u nekom restoranu i razgovara zapravo nije počinio ništa loše i ne vjerujem da to bilo tko može i predmnijevati. Inače, ne znam na koji naš razgovor u restoranu mislite.

Sigurno je da ja nisam izvadio bateriju iz svoga mobitela, tu je netko nešto krivo vidio. Treba pogledati tu snimku, Robert Ježić uopće nije bio prisutan na tom susretu. A na snimci se i vidi da ručak još nije završen, da je stol postavljen za četiri osobe, da još nitko nije jeo, da je riječ o razgovoru još prije ručka.

Sanader me tražio telefonski broj

To je zanimljivo zato što s bivšim premijerom razgovara šef najveće kompanije u regiji. Zastupnik najvećeg investitora u Hrvatskoj. Mi razgovaramo, a bivši premijer me nešto upita. Ja vadim telefon, uključujem ga, čekam malo jer iziskuje nešto vremena dok se telefon uključi, provjeravam nešto, zatražim komadić papira jer ga nisam imao, a nemam ni sada. Nemam ni olovku. Ali kakve to veze ima s kriminalom? Neka mi to netko objasni. A ako to netko želi podastrijeti kao dokaz, ja mogu samo raširiti ruke i reći: Bože moj, gdje mi to živimo!?

Sanader je od mene tražio telefonski broj jedne mađarske javne osobe jer ju je htio nazvati. Ja sam rekao kako ću provjeriti imam li njen broj i provjerio sam u telefonu. Imao sam broj i napisao sam ga na komadiću papira. Nemojmo zaboraviti da tada Sanader već 3-4 mjeseca više nije bio predsjednik vlade. Više nije imao ono staro tajništvo, lako pokretljive ekipe koje je imao dok je bio premijer. To je bila jednostavna molba, s jednostavnim odgovorom. Napisao sam telefonski broj i spremio svoj telefon", kazao je Hernadi i nastavio:

"Ručak koji je spominjao Ježić bio je drugi ručak. A na tom drugom ručku Ježić je doista izišao sa zahtjevom da mu u Ivanić Gradu prepustimo pogon plina, da mu ga predamo. Ja sam kolegama u Ini naredio da to provjere, a oni su, kada su provjerili stvar, rekli da se to ne može napraviti jer je to nepovoljno za Inu. Zašto je Državno odvjetništvo odlučilo da će kao dokaz priložiti snimku ručka dvojice ljudi, za koji je Ježić rekao da je i on bio prisutan?

On nije bio prisutan na tom ručku. Treba pogledati snimku. Ježić je rekao kako je stigao poslije ručka, ali to je bio drugi ručak, a ne ovaj sa snimke. Na taj ručak nije stigao ni jedan drugi gost, a nitko nije još ni ručao, ta je snimka načinjena prije ručka, to se vidi kad se pogleda snimka. Za mene to ništa drugo ne dokazuje nego da opet samo tražimo dokaze za koncepciju. To je potpuno isto kao i priča o dvjema tvrtkama u MOL-ovu vlasništvu koje su preko Ježića Sanaderu uplatile 10 milijuna eura.

Ježić je imao dobar razlog

A onda se ta priča promijenila da te tvrtke nisu u vlasništvu MOL-a, a kada se saznalo da one imaju stvarne vlasnike, direktori tih tvrtki ispričali su iz kojeg su razloga doznačili taj novac. A onda je postalo jasno i da Ježić neće vratiti novac, a i ne može ga vratiti jer ga je potrošio. Iako je rekao da ga čuva za Sanadera, on ga nije čuvao za njega, nego ga je utopio u svakodnevno poslovanje DIOKI-ja, ili je kupio svoju drugu jahtu, ne znam na što ga je potrošio, ali jedno je sigurno: znamo da taj novac Ježić nije uplatio Hrvatskoj. A o tomu se ne govori. Ne govori se o tomu da je to bila koncepcija za koju su se tražili dokazi. A staviti među dokaze snimku na kojoj dvojica ljudi razgovara u jednom restoranu, više je nego smiješno. Trebalo je radije pogledati u čijem je interesu da se sve to dogodi.

Ježić je zasigurno imao dobar razlog za to: kao što svi dobro znamo, prije toga je sjedio u zatvoru, a za čudo je pušten. Zasigurno je imao dobar razlog reći pred sudom ono što je rekao. Ili pred Državnim odvjetništvom, ispričavam se. A Državno odvjetništvo u to je željelo povjerovati.

Državno odvjetništvo povjerovalo je u ono što im je on rekao jer se to uklapalo u koncepciju da se veliku ribu treba uloviti. Ježić je izašao iz zatvora, odletio je u Švicarsku, doveo je Hurlimanna kako bi ovaj svjedočio, a Hurlimann nije ništa drugo učinio nego je samo rekao da je on doista dobio novac i da ga je doista čuvao za Ježića. Hurlimann, doduše, nije rekao, a nije niti mogao reći da je taj novac stigao od MOL-a, kao što i nije. Hurlimann takvo što nikada nije ni rekao u svom iskazu, ali Državno odvjetništvo je to prihvatilo. I odmah su imali kaput za gumb. Odmah je postojala priča za koncepciju. A to što je nju u hodu nekoliko puta trebalo ispraviti? Onda je postalo jasno da se nije dogodilo ono što su tvrdili.

A što se novca tiče, Ježić ga je već odavno potrošio. Ali to je nebitno, time se ne bavimo. U svim državama svijeta zadaća državnoga odvjetništva nije da dokaže optužbu i da za optužnicu prikuplja dokaze, nego da otkrije istinu. I da za istinu prikupi dokaze. A njih mora predočiti i ako su suprotni optužbi. Državno odvjetništvo nije to činilo. A to je, po mom mišljenju, ozbiljna pogreška."