Foto: Index, Akademska solidarnost

STUDENTSKI prosvjed na Filozofskom fakultetu u Zagrebu povodom odbijanja rektora Sveučilišta Damira Borasa da uvrsti u dnevni red sjednice Fakultetskog vijeća točku o razrješenju dužnosti dekana Vlatka Previšića, ugodno je osvježenje u javnom životu. Napokon se netko ozbiljno pobunio protiv autodestruktivne samovolje moćnika i bizarnih tumačenja zakona. U konkretnom slučaju, pokazan je srednji studentski prst besmislenoj inicijativi rektora Damira Borasa i dekana Vlatka Previšića da spoje Filozofski fakultet s Bogoslovnim fakultetom.

Zasad nitko ne popušta, rektor Boras je u birokratskom manevru raspustio Studentski zbor i njegovih trinaest predstavnika isključio iz donošenja odluka, a studenti su najavili plenum i ujedno pozvali na ultimativnu smjenu dekana Previšića. Tenzična situacija “meksičkog pata”, nitko ne povlači okidač.

Povratak biblijskim vrijednostima

Za neupućene, rektor FF-a u Zagrebu Damir Boras, predvodnik sveučilišta koje neslavno boravi na 38. mjestu liste po izvrsnosti studenata koji se upisuju u Hrvatskoj, živopisan je lik koji je postao poznat po nizu kontroverznih izjava čudnovata sadržaja. Prilikom inauguracije 2014. na položaj rektora koju je režirao opskurni Jakov Sedlar za 600 uzvanika, ozareno je izjavio “kako će vratiti biblijske vrijednosti Sveučilištu”.

Nakon toga, upustio se u borbu za proračunski novac s ostalim jedinicama znanstvene zajednice, pa je ničim izazvan ispalio tvrdnju “da nestanu pojedini fizičari i Instituti za nuklearni program u Hrvatskoj, nitko ne bi to na svijetu zamijetio, a da nestanu indolozi, nastao bi potres u struci”. Odgovor koji je dobio od teorijskog fizičara na Institutu “Ruđer Bošković” dr.sc. Nevenka Bilića “da niti jedno niti drugo ne bi bilo dobro, ali bez indologa bi se već nekako snašli”, još se prepričava po akademskim kuloarima.

Kad su mu predbacili nezakonite postupke i nestatutarno djelovanje, izjavio je “da Ugovor sa Svetom stolicom daje snagu Sveučilištu u Zagrebu jer je iznad Ustava Republike Hrvatske”. Niti manje, niti više. Nastavio je obranom odluke povijesno najgoreg ministra znanosti Predraga Šustara o imenovanju Janice Kostelić za pomoćnicu u resoru, urnebesnom tvrdnjom kako je nevažno da li je “maturirala ili ne”, a da bi svoj lunarni misaoni ciklus zaokružio prekjučerašnjom izjavom “da On, a ne Senat donosi odluke”. Luj XIV, “Kralj Sunca” u punom elementu.

No, sve bi se to moglo podvesti pod tipičan društveni folklor za hrvatske prilike, da rektoru Borasu, u skladu s “povratkom biblijskih vrijednosti” na Sveučilište i s kaptolskim vjetrom u jedrima, nije palo na um spojiti Filozofski fakultet s Bogoslovnim fakultetom.

Kako najlakše uvesti Boga na Sveučilišta? Dovedeš teologe, oni znaju svoj posao, odrađuju ga vojnički od Svete Inkvizicije naovamo.

A za tu akciju pročišćenja tragova Nečastivog na Filozofskom fakultetu, kao operativca na terenu imenovao je na položaj dekana Vlatka Previšića koji zbog poodmakle dobi (71 godina) i ukupnog staža ima već dvije osnove za mirovinu, ali se ne da smesti u svojoj ambiciji.

Imenovanje nije prošlo bez gunđanja akademske zajednice koja je priželjkivala mlađeg i svjetonazorski suvremenijeg znanstvenika na položaju dekana poput dr.sc. Matea Žagara. No, da su znali što im se sprema, rukama i nogama bi se branili, a ne samo mrsili psovke u zube.

Uglavnom, dekan Previšić, kao da je odluka o spajanju dvaju fakulteta samo tehnička formalnost, uredno je provodio projekt sve dok mu se nije otvoreno suprostavila prodekanica Branka Galić. Suspendirao je ženu, na koncu, prisilio na časnu ostavku.

I tad su studenti prvi put pokazali zube i rekli što misle o toj suludoj ideji. Uspjeli su prolongirati spajanje fakulteta, a onda su dočekali i dan kad će se riješiti nepopularnog dekana Previšića, na 30. rujan 2016., kada mu ističe Ugovor o produljenju radnog odnosa. Odlučili su dati do znanja svoje mišljenje o liku i djelu dekana Previšića i prije isteka ugovora. Naravno, nastao je lom.

Filozofski fakultet fiksacija svake vlasti

I što studenti mogu sad kad je rektor Boras doveo zaštitare i izbacio ih sa Sveučilišta? Mogu sve, posebno ukoliko im leđa ne okrene profesorska opozicija u Falultetskom vijeću, odnosno Senatu, bez čije prešutne podrške ne bi niti otpočeo studentski prosvjed. Povijest studentskih prosvjeda na Filozoskom fakultetu u Zagrebu - točno, postoji i tema je nekoliko zanimljivih znanstvenih studija - zapravo se svodi na čuvene studentske nemire 1968., nakon što je prethodila Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog jezika. Generacija koja je iznjedrila čitav niz hrvatskih političara i građanskih aktivista, tako je temeljito prodrmala državu, da je Filozofski fakultet stekao političku reputaciju koja je postala preokupacija svake vlasti kao mogućeg žarišta i pokreta otpora. Od Tita preko Tuđmana i Račana do Karamarka i Milanovića, oduvijek je bilo važno tko je na čelu Filozofskog fakulteta u Zagrebu kao institucije koja odgaja buduću društvenu elitu. Važno im je bilo pacifizirati intelektualni sloj i akademsku zajednicu čija riječ ima težinu.

Otud je proistekla i visoka autonomija zagrebačkog Sveučilišta koje je, zanimljivo, u stalnim prijeporima s ostatkom sveučilišnog korpusa, recimo u Rijeci ili Osijeku, Sami si propisuju koeficijente plaće, određuju benefite, imenovanja redovnih profesora, program i financiranje znanstvenih projekata. Riječ je, prema procjeni rektora Borasa, o 8 tisuća zaposlenika i 70 tisuća polaznika studija, veliki je novac u igri. I sve bi to bilo sjajno kada bi postojala transparentnost u spomenutim procesima.

Studenti, kao živo tkivo Sveučilišta, osjećaju da su stvari pošle po zlu. Studentska populacija diljem svijeta predstavlja najaktivniji i najprogresivni sloj društva. U životnoj su dobi kada su ideali vrijedniji od materijalnog. I zato ih treba podržati.

Ipak, daleko je to od studentskih nemira koji bi svojom snagom razmrvili ugruške u društvenom sustavu. Studentska zajednica nije jedinstvena, recimo, na riječkom Sveučilištu je Studentski zbor potpuno pacifiziran i rektor Pero Lučin drži sve pod kontrolom, čak i navodno negativan revizijski nalaz poslovanja. Na Sveučilištu u Zadru na odsjeku Filozofskog fakulteta, profesori, a ne studenti su ukazali na neprimjeren sadržaj doktorske disertacije mr. Ante Delića o poglavniku NDH-a Anti Paveliću u postratnom razdoblju. Studentska zajednica je rascjepkana, umrtvljena i uglavnom, demotivirana kao potencijalni korektiv društva. Stoga je studentski prosvjed na FF-u u Zagrebu gotovo pa neprocjenjiv.

Faljen Isus i Friedrich Nietzsche ne idu zajedno

Budimo načisto: ideja o spajanju Filozofskog fakulteta s Bogoslovnim fakultetom iracionalna je i štetna po interese Sveučilišta. Ništa ne dobivaju, puno gube, posebice na autonomiji bitnih odluka. Način na koji odluke donosi rektor Boras su nedemokratske i autodestruktivne naravi poput posljednje kojom tvrdoglavo štiti dekana Previšića od razrješenja dužnosti, iako su akademska zajednica i studenti izrekli nepovoljan sud. Ne postoji niti jedan dobar razlog zašto bi opstali dekan Previšić i ideja o spajanju fakulteta, posebno kad su jedini argumenti dominacija ovlasti i gola sila. Riječ je o stanovitom vidu nasilja nad voljom većine.

No, najgore je ono što se iza brda valja, a to je intencija da se Filozofski fakultet pretvori u studij koji će sustavno producirati mlade intelektualce strogo katoličkog svjetonazora i tako dugoročno osakatiti razvoj suvremenog hrvatskog društva. Nemam ništa protiv “katoličkih intelektualaca”, ali kad čujemo stavove fizičara i izumitelja dr.sc. Davora Pavune u stilu teorija zavjera, reptila i masonskih loža koji kontroliraju društvene procese i pritom, procijenimo ga kao mogućeg kandidata za voditelja kurikularne reforme, najbolje je “povući ručnu” kad su u pitanju takvi sveučilišni programi.

Cilj svakog studiranja jest da se usvoje znanja koja će omogućiti slobodno mišljenje. Nametanje konzervativnih svjetonazora, utopijsko promišljanje o hrvatskoj znanosti temeljenoj “na biblijskim vrijednostima” i neposredan utjecaj politike u programskim smjernicama, kolektivno nas vraća u prošla i glupa vremena.

Faljen Isus i Friedrich Nietzsche ne idu skupa. Vrijeme dekana Previšića i Boga kao gospodara svih znanosti je okončano. Teleportirali smo fotonsku česticu, osmislili projekt lifta za Mjesec nanotehnologijom. Namjeravamo ovladati prirodnim silama, otkrili smo Božju česticu, Higgsov bozon i još rujemo po tajnama svemira. Napredne zemlje žive socijalni kapitalizam.

A rektor Boras bi mlade intelektualce filozofskog usmjerenja koji nam trebaju za protumačiti moderni svijet obogatio s vrijednostima Starog zavjeta? Svašta. Da nisam tako naopak, sutra bih sjeo na stepke s njima i gađao trulim jajima prozore.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

*Nenad Bunjac je istraživački novinar, kolumnist i reporter. Završio je Grafičku školu u Zagrebu i studirao psihologiju na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Pisao je za više hrvatskih medija, uključujući Nacional i Feral Tribune.