Foto: Facebook

"MARKO FRANCIŠKOVIĆ je psihički jedna od najstabilnijih osoba koje sam u životu vidjela", kaže za Index Sanja Sarnavka, predsjednica udruge B.a.B.e. i Kuće ljudskih prava.

Zahvaljujući između ostalog i njenom djelovanju, desničarski aktivist Francišković je 3. svibnja pušten na slobodu nakon što je devet mjeseci proveo po psihijatrijskim bolnicama. Proglašen je paranoidnim shizofrenikom i prisilno hospitaliziran nakon što se na Facebooku žestoko posvađao s ministrom policije Rankom Ostojićem.

U sitne noćne sate početkom kolovoza 2013. godine Francišković je Ostojiću u javnoj prepisci na Facebooku poručio da će ga objesiti na banderu zajedno s ostalim veleizdajnicima, okarakterizirao ga kao kriminalca i britanskog agenta, te nastranog lažova kojeg seksualno privlače dječaci. Sipajući ove izjave, Francišković nije ni pokušao prikriti vlastitu homofobiju.

Ostojić mu nije ostao dužan: Franciškoviću je, jednako homofobnim tonom, imputirao homoseksualizam i incestuoznu vezu s vlastitim ocem. "Nemoj biti ljubomoran Markić, idi na kolodvor. I tebe će netko htjeti, makar takvog smrdljivog. Da te bocne, kad te više ni tata neće", napisao je Ostojić Franciškoviću.

Dva razgovora dovoljna za prisilnu hospitalizaciju

Ostala bi to samo jedna od zadrtih i primitivnih svađa, kakvih je Facebook prepun, da Franciškoviću već idući dan na vrata nije pokucala policija. Ostojić je njegovu poruku o vješanju na banderu shvatio kao prijetnju i protiv Franciškovića podnio prijavu. Pretresom Franciškovićevog stana pronađen je asortiman oružja za koje nije imao dozvolu, te je završio u pritvoru.

Zbog prijetnje Ostojiću Francišković nikad nije osuđen. Ta prijava je odbačena. No, zbog optužbe za ilegalno posjedovanje oružja završio je na psihijatrijskom vještačenju. Francišković se branio tvrdnjom da se radi o oružju koje je zadržao kao trofej, s obzirom da je bio ratni dragovoljac, i da ga nikad nije upotrijebio. No, dr. Anica Biško, šefica psihijatrijskog odjela u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj proglasila je Franciškovića paranoidnim shizofrenikom. Dijagnozu je donijela nakon dva razgovora koji su ukupno trajali tri sata.

Vještačenje je naložio Marko Benčić, sudac Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poznat i po sramotnoj presudi za sramoćenje protiv novinarke Slavice Lukić. Benčić je Franciškovića proglasio krivim za ilegalno posjedovanje oružja i temeljem vještačenja mu odredio prisilnu hospitalizaciju. Županijski sud u Zagrebu potvrdio je ovakav Benčićev pravorijek.

"Psihijatrica koja mu je dala dijagnozu napisala je da je natprosječno inteligentan pa zna prikrivati znakove svoje psihičke bolesti. Kako god se netko ponašao, oni to interpretiraju kako im paše. Da je vikao i divljao, vjerojatno bi i to tumačili kao siguran znak da je lud", kaže nam Sarnavka, te dodaje da za dijagnosticiranje bolesti koju su napakirali Franciškoviću, nikako nisu dovoljna dva kratka razgovora, već je morao biti podvrgnut dugotrajnijem promatranju.

Dijagnoza je Franciškoviću, naime, postavljena na temelju njegovih kontroverznih izjava i stavova. Francisković se zalaže za uvođenje smrtne kazne, a u više je navrata najavljivao vješanje domaćih političara koje smatra veleizdajnicima. A radi se o gotovo svima koji su obnašali visoke političke dužnosti od devedesetih naovamo. Bio mu je to uostalom i politički program, kada se 2013. kandidirao za zagrebačku skupštinu.

Prisilno ga pumpali antipsihoticima

Nakon što je proglašen psihički bolesnim, Franciškoviću je prisilno nametnuta i terapija. Tretirali su ga Zyprexom, izuzetno snažnim antipsihotikom koji se koristi za liječenje shizofrenije i bipolarnog poremećaja. Radi se o kontroverznom lijeku, koji može izazvati čitav niz opasnih nuspojava, zbog čega je i zabranjen u pojedinim europskim zemljama.

Iako je Francišković pokušao odbiti lijek, što se vidi i iz njegove medicinske dokumentacije, u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj prisilno su ga pumpali antipsihoticima. Početna doza bila mu je pet miligrama. Uskoro su je povećali na 20 miligrama, iako je čitavo vrijeme bio miran i stabilan.

U zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj Francišković je, kaže nam Sarnavka, proveo pet mjeseci u groznim uvjetima. Nešto bolje mu je bilo kada je prebačen u psihijatrijsku bolnicu u Popovači. "I tamo je bio zatvoren, nije mogao izaći iz zgrade. Ali barem nije bio zaključan u ćeliji, mogao je prošetati, otvoriti prozor, udahnuti malo zraka... Također, u Popovači više nije bio podvrgnut prisilnoj terapiji", kaže Sarnavka.

Ignorirali mu ljudska i ustavna prava

Na slobodu je Francišković napokon pušten zahvaljujući odvjetnici Ines Bojić. Osim što je zbog Franciškovićevog slučaja predala tužbu Ustavnom sudu, o čemu se odluka i dalje očekuje, Bojić je na temelju medicinske dokumentacije iz Svetošimunske zatražila novo psihijatrijsko vještačenje. Županijski sud u Sisku, koji je za Franciškovića postao nadležan nakon što su ga prebacili u Popovaču, prihvatio je argumente koje je Bojić prezentirala.

Franciškovića je odvjetnica, naime, uspjela dokazati da su mu povrijeđena ljudska i ustavna prava. U zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj nije dobio pravo na drugo liječničko mišljenje, što mu jamče Ustav RH i Europska konvencija o ljudskim pravima. Također, Bojić je pokazala i da je dr. Biško, koja je Franciškoviću postavila pogrešnu dijagnozu, u sukobu interesa - osim što mu je kao vještakinja utvrdila duševnu bolest, kasnije ga je i liječila.

Županijski sud u Sisku naložio je da se nad Franciškovićem provede novo vještačenje. Dva tjedna je proveo u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, gdje su liječnici sačinili sasvim drugačiji nalaz od vještakinje iz Svetošimunske. Utvrđeno je da je Francišković psihički sasvim zdrav, te je sud odmah naložio da ga se smjesta pusti na slobodu.

"Ako se Francišković s time bude složio, i ako ovdje ne dobije sudsku zadovoljštinu, s ovim ćemo slučajem ići do Europskog suda za ljudska prava", kaže Sarnavka. Bojić nam pak kaže da sa svojim klijentom o budućim pravnim aktivnostima još nije konkretno razgovarala. "Ne mogu još ništa reći o tome, tek je pušten na slobodu i vjerojatno se najprije želi vidjeti sa svojim najbližima, nekako nadoknaditi to propušteno vrijeme", kaže Bojić.

Franciskovićev slučaj nije jedini

Kakvi su mu daljnji planovi, željeli smo čuti i od samog Franciškovića. U telefonskom razgovoru nam je kazao da za sada ne želi davati nikakve izjave, ali da će vrlo rado s nama porazgovarati ako dođemo do Kuće ljudskih prava. Tamo će se Francišković, naime, u ponedjeljak obratiti javnosti u sklopu podnošenja izvještaja Kuće ljudskih prava u kojem su posebno izdvojeni upravo psihijatrijski slučajevi.

Prisilna psihijatrijska vještačenja i hospitalizacija zbog neutemeljenih dijagnoza u Hrvatskoj, kako nam kaže Sarnavka, nisu rijetkost. "Samo ja sam prošle godine imala tri takva slučaja. I u svakom slučaju nešto je bilo sporno u postupcima sudaca i psihijatara. Meni se čini da se niti u jednoj državi ne može dogoditi ništa gore od ovoga što se dogodilo Franciškoviću. Svašta mi možeš raditi, ali ništa nije gore od uskraćivanja slobode i prisilnog tretmana teškim lijekovima", ističe Sarnavka.

"Zgrozilo me što se o slučaju Marka Franciškovića govori tako malo. Što se mene tiče, ovo je najteži oblik kršenja ljudskih prava i ponižavajućeg postupanja prema osobi. A to je vjerojatno tako zato što se mi s njim ne slažemo. Kada se nekome krše ljudska prava, mene ne zanima ideološka razlika u našem razumijevanju svijeta. To je nedopustivo", zaključuje Sarnavka.