Ilustracija: Index

SLAVKO LINIĆ sa svojom mrežom ljudi već je više od desetljeća jedan od najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj, a svoju moć dodatno je osnažio Zakonom o predstečajnim nagodbama te tako proširio vlastitu mrežu pomoćnika, prijatelja i zahvalnih podatnika. Linić se spretno kao Milan Bandić godinama provlačio kroz afere, medijske napise i istrage da bi u isto vrijeme kao i zagrebački kum, jačao svoju moć.

Danas se gotovo nitko ne usudi ići protiv Linića, pa ni u SDP-u. Tek ga je okrznula afera Pomoćnik s obzirom da je šef te stranke Zoran Milanović procijenio kako bi javno prokazani Linićevi poslovi s pomoćnikom Brankom Šegonom bili preskupi za njegovu stranku. Osim Šegona pod skutima moćnog Linića nalazi se i Marina Lovrić Merzel koja je uz pomoć svog kuma isplivala iz svih dosadašnjih afera koje godinama terete SDP ali i samu Vladu.

A Linić se ne da.

Uostalom, podsjetimo za početak na nikad istraženu, krajnje sumnjivu privatizaciju Jadranskog pomorskog servisa (JPS), zbog koje je Mirja Tomas putem Indexa Linića optužila da je primio mito. U cijelu priču upetljano je i talijansko ministarstvo unutarnjih poslova, a navodno je i DORH pod pritiskom javnosti odlučio istražiti ove navode.

Za sada je Linić tek okrznut u aferi Pomoćnik, koju je otkrio Index, a zbog koje je premijer Zoran Milanović naredio Liniću da smjeni Branka Šegona. Šegonova je firma, podsjećamo, putem Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR) osigurala 31 milijun kuna kredita, od čega polovica otpada na državni novac. Linić je do kraja branio svog pomoćnika, a kao šef Nadzornog odbora HBOR-a zaključio je da je kredit, za koji se interesiraju DORH i krim policija, sasvim čist.

No, nije Šegon jedini Linićev prijatelji koji se našao u sumnjivoj poziciji.

Linićevi prijatelji

Radi se tu prvenstveno o Linićevoj riječkoj skupini u koju spadaju Jozo Kalem, Ante Maras, Robert Ježić i Kosta Minovski. Osim što su zajedno dočekali Novu godinu godinu u Dubaiju, s Kalemom je Linić prošle godine proveo ljetni godišnji odmor; na jahti su plovili Jadranom.

Svoje bogatstvo Kalem može zahvaliti trgovini naftnim derivatima. Optuživalo ga se i da je tijekom rata švercao gorivo preko granice, ali to nikada nije dokazano. Pravi vjetar u leđa dobio je početkom novog milenija, kada je Linić ušao u Vladu, te postao šef NO-a Ine. Ta je priča bila interesantna i mjerodavnim institucijama pa je pokrenuta i istraga o povlaštenoj prodaji derivata i pogodovanju Ine Kalemovom Europetrolu.

Tijekom 2010. godine Kalema se spominjalo u aferama pogodovanja javnih poduzeća, točnije državne tvrtke Autocesta Rijeka Zagreb i riječkog prijevoznika Autotroleja, njegovom Europetrolu. Tad su niže ponude drugih naftnih tvrtki pristigle na natječaj odbijene iz banalnih razloga, a posao je pripao skupljem ponuđaču Kalemu. No, ni od te priče nije bilo ništa - sve prigovore na zakonitost tog postupka Državna komisija za kontrolu javne nabave je odbacila, iako su i sami priznali da je bilo nekih nelogičnosti.

Do danas se Kalem riješio Europetrola na kojem je sagradio svoje milijunsko poslovno carstvo - slovenski Petrol je prvo 2008. kupio 51 posto udjela, a potom je 2011. godine posve otkupio Europetrol od Kalema. Ipak, Kalem je ostao i dalje na čelu kompanije, kao direktor Europetrola.

Policija je Kalema krajem 2010. godine osumnjičila za gospodarske malverzacije tijekom preuzimanja tounjskog IGM-a te prijevaru tešku gotovo 27 milijuna kuna. Kalem je, očekivano, sve opovrgnuo i za stanje u IGM-u Tounj krivnju svalio na bivšeg vlasnika i predsjednika uprave Ivana Pađena.

Zanimljivo je i kako se Kalemova tvrtka Ri-Most dugo nalazila na popisu poreznih dužnika kojeg je objavila Porezna uprava, i to zbog duga od 7,7 milijuna kuna. Kalem je demantirao dugovanja prema Poreznoj tada govoreći kako je neplaćeni porez na nekretnine i porez na dobit kojeg se spominje "nepostojeći". Na koji je točno način spor između Kalema i Porezne naposljetku okončan, nije poznato, ali na najnovijem popisu poreznih dužnika Kalema više nema.

Za Linića nije bitno je li netko u HDZ-u ili SDP-u, a ne smeta ga ni činjenica je li netko kompromitiran aferama ili nije. Tako je samo za rijetke bilo iznenađenje kada je Linić za vrijeme svog godišnjeg odmora u Zadru popio kavu s gradonačelnikom Božidarom Kalmetom. Neki rezultati Predstečajnih nagodbi za koje se veže ime Rene Sinovčića mogli bi biti epilog tog sastanka. Ili možda ne? Naime, kontroverznom Zadraninu Renu Sinovčiću u predstečajnoj nagodbi oprošteno 53 milijuna kuna dugovanja, od čega 5,6 milijuna otpada na porezni dug.

Plovio je svojedobno Linić i s Robertom Ježićem, na njegovoj jahti "Riva". Bilo je to prije nego je Ježić 2004. godine uspio preuzeti Dioki, uz pomoć još jednog svog prijatelja, odnosno sada već bivšeg prijatelja, Ive Sanadera.

S Ježićevim preuzimanjem počinje i dugi poslovni pad Diokija, ali i Novog lista, lokalnog novinskog brenda kojeg Ježić kupuje, a potom novcem te izdavačke kuće kreditira svoje druge tvrtke. Pokazalo se da je dio svojih poslovnih aranžmana Ježić ostvario korupcijom. Na Županijskom Sudu u Zagrebu lani je svjedočio u postupku protiv Ive Sanadera, tvrdeći da je posredovao u isplati mita Sanaderu za prodaju upravljačkih prava Ine mađarskom MOL-u. Pet milijuna eura koje je MOL, kako tvrdi Ježić, Sanaderu uplatio preko njegovog računa u Švicarskoj, riječki je tajkun trebao uplatiti na račun suda u prosincu 2010. No, to još nije učinio iako se pred sudom obvezao. Prisilnu naplatu može pokrenuti nadležni Županijski sud u Zagrebu, ali tek po pravomoćnosti presude Ivi Sanaderu. Do tada, Ježić može slobodno koristiti prljave novce.

Nakon poslovnog kraha Diokija Linić se uključio u spašavanje te tvrtke, naloživši poreznoj upravi da se odrekne naplate milijunskog potraživanje kojeg je državni proračun imao prema Diokiju. Nakon pokušaja preuzimanja Diokija od strane turske grupacije Caliskan, mediji su izvještavali kako je Linić, zapravo, zainteresiran za spašavanje svog prijatelja Ježića, a ne radnih mjesta u Diokiju. Caliskan je financirao kupnju Diokijeve tvrtke kreditom uz garanciju hrvatske vlade, koja je aktivirana nakon što je Caliskan odustao od posla. Hrvatski proračun je, tako, ostao bez pet milijuna eura, a Dioki bez kupca.

Linićev prijatelj Maras jedna je od glavnih figura ranije spomenute afere oko privatizacija JPS-a. Maras je, naime, nakon privatizacije postao vlasnik te firme, a njegova višegodišnja tajnica Tomas tvrdi da se nije radilo o čistom poslu. Linića je optužila za mito, iskaz je dala i policiji i Uskoku, ali pravda je u Hrvatskoj, kao što je dobro poznato, vrlo spora.

Zaostale afere iz Račanovog doba

Ostalo je iza Linića dosta afera i iz vremena kada je sjedio u Vladi Ivice Račana. Brodogradilište Viktor Lenac svog kuma Damira Vrhovnika Linić je u Račanovom mandatu sanirao s 56 milijuna dolara. Svoje prste Linić je imao i na privatizaciji Večernjeg lista, koji je austrijskoj Styriji prodan za 50-ak milijuna eura manje od realne vrijednosti. Sanirao je Linić 2001. sa 100 milijuna eura i Hrvatsku poštansku banku, čime su zapravo pokriveni krediti Miroslava Kutle.

A zatim je tu i afera s Riječkom bankom, iz koje je nestalo 100 milijuna maraka. Ivan Štokić, šef uprave te banke, svojih 520.000 eura izvukao je na vrijeme, ali Linić ga je svejedno žestoko branio. Linića se povezivalo i s aferom u Hrvatskom teniskom savezu; 2002. je na teret državnog proračuna prebacio 10,5 milijuna kuna duga privatne firme Alplan tadašnjeg zagrebačkog vijećnika Aladara Metzingera, koji je u Gradsku skupštinu ušao na listi Miroslava Tuđmana. Negdje u to vrijeme Goranu Štroku je, također pod Linićevim pokroviteljstvom, prodan hotel Excelsior u Dubrovniku za milijun maraka, odnosno za oko 30 puta manje od realne cijene.

Dok je Linić bio šef Fonda za privatizaciju, prodan je i hotel Alan. Na toj je privatizaciji država izgubila više od 18 milijuna kuna. Kako je nedavno objavio HTV, u toj aferi osumnjičeni su bili Joško Miliša i Krešimir Starčević, koji je tada bio zamjenik predsjednika HFP-a, i već godinama se spominje kao Linićev čovjek, a Linić ga je želio dovesti na čelo Croatia Osiguranja te unatoč protivljenju iz Vlade zbog afera s kojima se Starčević povezivao, i uspio.

Linićevo ime spominjalo se i u aferi Riječke tržnice, zbog koje je Grad Rijeka oštećen za oko 80 milijuna kuna. Uz Linića, ta se afera vezivala i uz SDP-ovog gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela. Rasplet slučaja još nismo dočekali.

Milijunska šteta u predstečajnim nagodbama

Linićevi prijatelji i poznanici dobro prolaze i u predstečajnim nagodbama. Vlasnik Taxi Cammea Vladimir Minovski reći će za Index kako ministra Linića osobno ne poznaje, kao ni njegova obitelj, no navodno su upravo dobri odnosi s čelnicima Ministarstva financija bili presudni da država u predstečajnom postupku oprosti Cammeu  ogromnih 7,5 milijuna kuna. 

Linić je dobar i sa čelnikom Erste Banke Petrom Radakovićem, a njegov sin Ratomir s tvrtkom Drvna industrija Čazma (DI Čazma) preko noći se našla u problemima te je zatražena Predstečajna nagodba. Ministarstvo financija oprostilo im je kamate u visini od 937 tisuća kuna te otpisalo 60 posto glavnice u iznosu od 9,8 milijuna kuna.

Kada govorimo o gotovo monarhističkom položaju i utjecaju Linića na Predstečajne nagodbe i njegova pomoćnika Šegona s obzirom da imaju diskrecijska prava na odluku o oprostu dugova svakako je neizostavna priča o nagodbi za Europapress Holding. O kakvim se isprepletenim interesima radi najbolje dokazuje napad Jutarnjeg lista nakon što je Index otkrio Aferu Pomoćnik.

Tu su i dobri odnosi s gradonačelnikom Dubrovnika Androm Vlahušićem, a poznanstvo seže još iz vremena Vlade Ivice Račana. Tako je mala dubrovačka građevinska tvrtka VIAM s manje od 20 zaposlenika, a  koja preživljava kao podizvođač na velikim projektima kojima je investitor Grad Dubrovnik, uspjela je u predstečajnoj nagodbi postići da im Ministarstvo financija i državne tvrtke oproste više od 4,5 milijuna kuna! Tajna uspjeha ove male tvrtke mogla bi se kriti u samom nazivu tvrtke VIAM koja označava kraticu "Vlahušić, Ivo, Andro, Mladen", a koju vodi Mladen Vlahušić, brat dubrovačkog gradonačelnika Andra Vlahušića.