Foto: FAH

OKO 200 tisuća Korejki prisilno je služilo u japanskim vojnim bordelima u Drugom svjetskom ratu, ali se Kim Bok-dong ne nada da će se japanski premijer Shinzo Abe zbog toga ispričati.

On je jedna od 47 još živih "žena za utjehu", kako ih se eufemistički zvalo. Ima ih mnogo više, ali samo ih je 238 javno istupilo i ispričalo svoju priču. Bile su prisilno odvedene iz svojih domova kako bi japanskim vojnicima služile kao seksualne robinje.

Znanstvenici i dalje raspravljaju o broju žena koje su bile tako zlostavljane i brutalno iskorištavane, a aktivisti tvrde da ih je samo iz Koreje moglo biti i do 200 tisuća.

Procjene o tome koliko je seksualnih robinja bilo iz Kine rjeđe su, ali se također spominje brojka od 200 tisuća. Povjesničari su identificirali samo 200 žrtava.

Ističe vrijeme za ispriku

U subotu će se obilježiti 70. godišnjica japanske kapitulacije u Drugom svjetskom ratu i s velikom se pažnjom očekuje govor premijera Abea i moguća isprika. "Ženama za utjehu" vrijeme istječe da je napokon čuju. U Južnoj Koreji ih je osmero umrlo ove godine, pet od lipnja. Južnokorejska predsjednica Park Guen-hye rekla je prošli tjedan da je sada možda i posljednja prilika da japanski premijer riješi to pitanje.

"Nisam znala da će to trajati tako dugo. Da jesam... nikad ne bih javno istupila", kaže Kim. "A dok se to ne riješi, nikad nećemo biti iskonski slobodne".

Kim je imala 14 godina kada su je Japanci odveli, navodno da pomaže u tekstilnoj tvornici. "Moja majka je prosvjedovala: 'Ona je tako mala, što će vam?'. Ali su oni rekli da mogu učiti i da će biti sve u redu. Mislila sam da je to samo na nekoliko dana", govori Kim.

"Nekoliko dana" pretvorilo se sedam godina. Držali su je u vojnim bordelima u Kini, Indoneziji i Singapuru.

Abe tvrdi da vlast nije bila upletena

Japanski konzervativci, i Abe među njima, tvrde da nema dokaza o izravnoj upletenosti državne ili vojne vlasti u otmice djevojčica.

Godine 1993. tadašnji glavni tajnik u vladi Yohei Kono ponudio je "iskreno žaljenje onima koje su nezamislivo fizički i psihički patile kao žene za utjehu". Japan je 1995. upostavio fond koji nudi individualnu financijsku pomoć ženama za utjehu.

Stručnjaci i aktivisti Konovu izjavu i taj fond smatraju tek parcijalnim priznanjem. Preživjeli traže formalnu vladinu ispriku i plaćanje reparacija, ali Abe i njegovi saveznici to odbijaju.

Velika većina preživjelih "žena za utjehu" ne očekuje da će to doživjeti.