"OVA ĆE uspomena mirisati na lavandu", poručio je Đorđe Balašević napuštajući pulsku Arenu prije desetak godina. Kakav će miris ostati vezan uz uspomenu sinoćnjeg koncerta u zagrebačkom kazalištu Kerempuh nismo uspjeli doznati, jer je Đole ravno s pozornice sjeo u auto i napustio Zagreb. Nakon četverosatne interakcije s publikom, nije iznenađujuće što "panonski mornar" nije više imao snage da novinarima prenese svoje dojmove sa zagrebačkog koncerta koji smo čekali više od pet godina.

No, prema onome što smo vidjeli u Kerempuhu, jedna je stvar sigurna - nitko nije otišao razočaran. Moglo se među publikom čuti kako su neke od Đoletovih priča čuli već na desetke puta, ali i dalje zvuče jednako originalno i zabavno kao prvi put. Što je na koncertu poput ovog, "promocije nenapisane knjige", kako ga je sam pjesnik nazvao izuzetno bitno. Jer, Balašević je odustao od velikih koncerata. I sam je, posljednji put kad je gostovao u Zagrebu, najavio kako "ćemo se idući put vidjeti u manjem, prisnijem prostoru". I ispunio je obećanje. Koncerti koje je Đole održao (ili će tek održati) u Kerempuhu, poput svih ostalih koncerata koji tek predstoje na ovogodišnjoj turneji, zapravo su monodrame.

Balašević je uvijek bio tip izvođača na čijim nastupima ima puno priča, puno humora i puno (reći će zlobnici) patetike. Ali čak ni Đole nikad nije ovoliko pričao; pjesme su tu, zapravo, samo ilustracija. Ilustracija romana o jednom sretnom djetinjstvu. "Mi tamburaši u svom rodnom gradu možemo eventualno dobiti neki zabiti sokak. A ja bih, eto, želio barem jednu dvosmjernu ulicu, pa sam tako za svaki slučaj odlučio napisati roman. Književnici ipak prolaze bolje od tamburaša", opisao je Balašević, u svom stilu, svoje spisateljske ambicije uz dodatak kako je ipak bolje da svoju biografiju sroči sam, prije nego je se dohvati neki biograf "koji zna o čemu je on razmišljao čak i dok je bio sam u automobilu".

Stari majstor patetike i "manipulator ljudskim emocijama", kako su ga znali opisivati oni koji ga već godinama prozivaju kao pozera i ratnog profitera, sinoć je čvrsto odlučio da publici neće dopustiti nikakvo "spuštanje". "Želim da s mog koncerta odete sa smiješkom", poručio je Đole na samom početku večeri. I ispunio svoj cilj. Ispred Kerempuha su nakon ponoći, kad je koncert završio, defilirala samo nasmijana lica. Ostao je jedino žal što je koncert "već" gotov.

"Sutra će na naslovnicama biti da ste pljeskali komunističkim blagdanima"

U skladu s naslovom romana u nastojanju, "Kalendar mog detinjstva", Balašević nas je proveo kroz jednu godinu svog tada mladog života. Iako ni danas nije tako "mator" kakvim se predstavlja - upravo suprotno; mladenačkom energijom s pozornice zarazio je publiku, koju su njegove priče nasmijale do suza i koja je svaku pjesmu pjevala od riječi do riječi. Kroz "Laganu stvar", "Divlji badem", "Priču o Vasi Ladačkom", "Nedostaje mi naša ljubav mila", "Portret mog života", "Lepu protinu hći" i brojne druge pjesme, Đole nas je uveo svoju intimu, podijelio s nama anegdote iz djetinjstva i upoznao nas s ekscentričnim likovima iz svoje obitelji, kakvi, uostalom, samo u obiteljima mogu postojati.

Saznali smo tako koje su čari blagdana u pravoslavno-katoličkoj obitelji, u kojoj se Božić obilježava dvaput (što znači dvostruko više poklona), ali ništa se, priča Đole, nije moglo usporediti s Prvim majem "praznikom rada koji je omogućavao deset neradnih dana". "Nemojte, moramo biti oprezni", reagirao je Balašević nakon što se gromoglasni pljesak (jedan od mnogih) prolomio dvoranom. "Još će sutra na naslovnicama pisati kako smo usred Zagreba pljeskali komunističkim blagdanima".

Preostala četiri koncerta teško će biti dovoljna

Iako interes za koncerte u Kerempuhu pokazuje određenu dozu ekskluzivnosti, Balaševićevi nastupi nisu mjesta koja će okupiti društveni "jes-set" pa tako u Kerempuhu nije bilo moguće uočiti previše poznatih faca. Pojavila se tek jedna; svog je prijatelja došao podržati Rade Šerbedžija, koji će glumiti Vasu Ladačkog u flimu na kojem je Đole (pre)dugo radio. Čekanje će se, ne sumnjamo, isplatiti.

Pred Balaševićem su još četiri koncerta u Kerempuhu, koji se vjerojatno neće drastično razlikovati od sinoćnjeg, ali nema sumnje da će se mnogi poželjeti vratiti u "Kalendar njegovog detinjstva". Ukoliko uspiju opet nabaviti ulaznicu, naravno. Preostala dva koncerta koje će Đole do kraja ožujka održati u Kerempuhu odavno su rasprodana, a zbog interesa publike dogovorena su i dodatna dva nastupa u travnju. No, teško da će i to biti dovoljno svim obožavateljima najveće "jugoslavenske" zvijezde. Jer, Balaševića u Areni Zagreb, Domu sportova ili nekom sličnom, masovnom, prostoru nećemo gledati tako skoro. No, Možda je tako i bolje; neki su doživljaji ipak preosobni da bi se dijelili s tisućama ljudi.