Foto: Arhiva

MILAN MLADENOVIĆ bi, da je poživio malo duže, u rujnu ove godine proslavio 53. rođendan. Umjesto rođendanskog slavlja Mladenović će, čini se, dobiti još jednu ulicu. Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova Grada Zagreba na svojoj zadnjoj sjednici prihvatio je prijedlog jednog građanina hrvatske metropole da Mladenović dobije svoju ulicu u Zagrebu.

Mladenović već ima svoje ulice u Beogradu i Podgorici, a njegovo ime nosi i plato pred beogradskim Domom omladine.

"Popularna kultura 80-ih vodi živahan zagrobni život koji prati veliki medijski i općenito kulturni utjecaj. Zato nazvati neku ulicu, trg ili park po Milanu Mladenoviću znači dati i priznanje jednoj epohi, jednoj mladosti i jednom načinu razmišljanja brutalno zatučenom tijekom 90-ih godina 20. stoljeća", napisao je na svom blogu Marin Knezović, predsjednik gradskog odbora koji odlučuje o imenima ulica.

Pravi jugoslavenski umjetnik

Iako ga se vrlo često titulira kao srpskog glazbenika, Mladenović je u svakom pogledu bio jugoslavenski umjetnik. Rođen je u Zagrebu, kao dijete miješanog braka; otac mu je bio Srbin, a majka Hrvatica. Kad je Mladenović imao šest godina njegova obitelj preselila se u Sarajevo, a sa 12 godina je već živio u Beogradu.

Prva asocijacija na Mladenovića većini je EKV, no utjecaj koji je ovaj kultni glazbenik imao na ex-Yu rock'n'roll puno je širi. Dio pokreta novog vala Mladenović je postao već krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, sa svojim prvim bendom Limunovo drvo. No, prava prekretnica dogodila se 1980. godine kada je Mladenović zajedno s Dragomirom Mihajlovićem, Dušanom Kojićem i Ivanom Vdovićem osnovao bend Šarlo Akrobata čije su četiri pjesme uvrštene na kultnu kompilaciju "Paket aranžman".

Mladenović i Štulić - stupovi novog vala

Iako je Šarlo Akrobata izbacio samo jedan album, ostavio je dubok trag. No, jugoslavenska kultura još je više obogaćena Šarlovim raspadom, iz kojeg su se razvila dva glazbena dragulja kojima ni danas, 30 godina kasnije, nije lako parirati - Disciplina kičme i Katarina II (kasnije Ekatarina Velika odnosno EKV).

Upravo zahvaljujući EKV-u, koji pod tim imenom počinje djelovati od 1985. godine, Mladenović je postao jedan od dva kamena temeljca na kojima je izgrađen kult novog vala. Drugi je, naravno, Branimir "Đoni" Štulić. Poetika dvojice najvećih jugoslavenskih glazbenika 80-ih, međutim, nije mogla biti oprečnija nego što je bila. Štulić je bio drčni pjesnik ulice, glas malog čovjeka i borac protiv trulog sistema, dok se Mladenović u svojim melankoličnim i introspektivnim pjesmama uglavnom obračunavao s vlastitim demonima.

"Mir, brate, mir"

Međutim, možda još važniji od same glazbe je Mladenovićev angažman krajem 80-ih i početkom 90-ih godina. U vrijeme kad je mnoge njegove kolege s tadašnje rock scene ponio žar nacionalne ideologije, Mladenović je postao jedan od vodećih jugoslavenskih antiratnih tribuna. Poruka je to koja dominira na zadnjim albumima EKV-a i koja je misao vodilja projekta Rimtutituki, kojeg je Mladenović osnovao zajedno s Partibrejkersima i Električnim orgazmom.

Rimtutituki bio je beogradski all-star rock sastav osnovan samo s jednim ciljem. Poruka koju su Mladenović, Cane i Gile naumili prenijeti krajnje je jednostavna; ona je, uostalom, i refren njihovog poznatog singla "Slušaj 'vamo", a glasi: "Mir, brate, mir".

"Moja prva i najveća želja bi bila da se probudim i da ustanovim da je 1990. godina i da kažem: Uh, al sam nešto ružno sanjao", poznata je Mladenovićeva izjava koja je obilježila ovo razdoblje. Nažalost, Mladenović nije dočekao kraj svoje noćne more. Frontmen EKV-a umro je 5. studenog 1994. godine u Beogradu, nedugo nakon što je otkrio da boluje od raka gušterače. Njegovom smrću EKV je prestala postojati, ali Mladenovićevo naslijeđe i dalje živi diljem bivše Juge, u zadimljenim klubovima i studentskim sobama, gdje god još ima onih koji vjeruju da kalašnjikov nije igračka i da devedesete nisu bile super.