MALO je filmova koji se mogu pohvaliti da su napravljeni u pravo vrijeme kao što je to slučaj sa "Smrtonosnom utrkom", futurističkom akcijadom Paula W. S. Andersona. Kada su započinjali snimanje prije nekoliko mjeseci, njegovi tvorci nisu ni mogli sanjati da će vizija Amerike u 2012. godini već u vrijeme premijere biti nevjerojatno aktualna gledateljima. Prolog filma, naime, opisuje najveću svjetsku supersilu pod udarom dotada nezapamćene ekonomske krize zbog koje caruju nezaposlenost, siromaštvo i sveopće beznađe, a država je zbog ispražnjenih trezora i potrošenih kredita prisiljena na nekonvencionalne metode borbe protiv kriminala.

Među žrtvama krize je i Jensen Ames (Statham), bivši profesionalni vozač NASCAR-ovih utrka prisiljen svoju obitelj uzdržavati crkavicom koju zarađuje kao radnik u čeličani. Kada se čeličana zatvori, to nije najgore što će mu se dogoditi – netko mu ubije suprugu i namjesti kao krivca za zločin. Ames je osuđen na doživotni zatvor, a kaznu će izdržavati u kaznionici koju vodi privatna korporacija. Beskrupuloznoj direktorici Hennessey (Allen) glavni izvor prihoda je Smrtonosna utrka – natjecanje u automobilskoj vožnji između zatvorenika gdje je dozvoljeno ubijati suparnike, a čije gledanje preko Interneta se masno naplaćuje. Najpopularniji natjecatelj po imenu Frankenstein je stradao u posljednjoj utrci, te je Amesu ponuđeno da preuzme njegov identitet i pokuša pobijediti u natjecanju poput opakih tipova kao što je Machinegun Joe (Tyrese Gibson). Ames nevoljko pristaje jer mu je u slučaju pobjede obećana sloboda. Međutim, kada mu udijele bivšu Frankensteinovu navigatoricu Case (Martinez) koja je bila s njim za vrijeme posljednje utrke, Ames počinje sumnjati u to misli li Hennessey uistinu ispuniti svoj dio pogodbe.

Može se pretpostaviti kako je scenarist i režiser Anderson, koji je ovaj film pokušavao snimiti punih šest godina, bio najviše privučen idejom o auto-utrci gdje se koriste vozila opremljena s mitraljezima i raketnim bacačima. Ta ideja, kao i mnoge druge u Hollywoodu, izgleda sjajno na papiru, ali ne toliko dobro u Andersonovoj izvedbi. Umjesto spektakularnih uzbudljivih adrenalinskih utrki gledatelji dobijaju prilično banalne, traljavo režirane scene s ishodom koji je prilično predvidljiv, čim se shvati da Andersonov scenarij ne odstupa od nijednog holivudskog klišeja o dobrim i lošim momcima, odnosno obaveznom sentimentalnom hepi endu i iskupljenju loših momaka koji možda i nisu tako loši.

"Smrtonosna utrka", koja bi sama po sebi trebala izgledati kao još jedna propuštena holivudska prilika, ima i dodatni problem u tome što je još jedan holivudski remake. Daleke 1976. godine je legendarni producent B-filmova Roger Corman dao ekranizirati "The Racer", morbidnu SF-priču o futurističkom natjecanju u gaženju pješaka automobilom (na ovim prostorima objavljenoj u "Politikinom zabavniku"). Rezultat je bila "Death Race 2000", ostvarenje  Paula Bartela koje danas uživa kult-status kao jedan od rijetkih filmova gdje je Sylvester Stallone glumio negativca, ali i kao neuobičajeno efektna kombinacija distopijske vizije budućnosti, satire na suvremeni svijet i crnog humora.

Kao što je to deprimirajuće čest slučaj u suvremenom Hollywoodu, usporedba originala i remakea će dati jasnu prevagu starijem filmu, a noviji učiniti još gorim. Andersonov scenarij ne koristi ništa od satiričkog potencijala originala, u filmu gotovo da nema humora, a jednodimenzionalne likove tumače nimalo raspoloženi ni nadahnuti glumci, uključujući neka ugledna imena kao što je Ian McShane u ulozi Amesovog zatvorskog mentora. Zapravo, najupečatljiviji lik je onaj koji tumači Joan Allen, iako on ima najmanje emocija – ugledna glumica se gotovo i nije trebala truditi da bi od njega napravila parodiju hladne, beskrupulozne kuje.

Sa "Smrtonosnom utrkom" se tako ponavlja ista žalosna priča kao i s "Rollerballom", još jednim SF-klasikom 1970-ih čiji je remake završio kao potpuno razočaranje. Andreson, za razliku od McTiernana, nema izgovor u tome da u vedre post-klintonovske godine nije mogao prenijeti mračnu, pesimističnu atmosferu "olovnih godina". Bartelov original, gdje je glavni negativac modeliran po predsjedniku Nixonu, snimljen je u vrijeme kada su se SAD još oporavljale od poraza u Vijetnamu, Watergatea i krize izazvane naftnim šokom. Andersonov remake je napravljen u nova "olovna vremena". Na žalost, to što se neki film snimi u pravo vrijeme ne znači ništa ako ga snimi pogrešan čovjek.

uloge: Jason Statham, Joan Allen, Tyrese Gibson, Ian McShane, Natalie Martinez
režija: Paul W.S. Anderson
proizvodnja: Universal, SAD, 2008.
trajanje: 105 '

OCJENA: 2/10

Dragan Antulov