JEDAN od boljih primjera po čemu se Clintonovo doba razlikuje od Bushovog bi bila usporedba povijesnog filma "Elizabeth" iz 1998. godine sa svojim ovogodišnjim nastavkom "Zlatne godine kraljice Elizabete". Oba filma opisuju život istog lika, dijele veliki dio glumačke ekipe, scenarista i režisera, ali je sasvim jasno da se između njih nalazi nešto više od pukih deset godina – ti su filmovi napravljeni u bitno drukčijim svjetovima.

Kao i original, koji je doživio brojne pohvale, najviše zbog maestralne Cate Blanchett u naslovnoj ulozi, i ovaj se film bavi životom Elizabete I (1533 – 1603), engleske kraljice koju mnogi drže jednim od najvećih i najsposobnijih vladara u povijesti Otoka, odnosno državnicom čiju je vladavinu obilježio nezapamćeni procvat ekonomije i kulture te udaranje temelja budućeg Britanskog imperija. Dok se prvi film bavio Elizabetom kao tinejdžerkom koja nakon niza krvavih intriga dolazi na prijestolje vjerski podijeljene zemlje, drugi film započinje godine 1585. kada je Elizabeta već čvrsto na prijestolju. Dok neudatu i već sredovječnu vladaricu, koja je stekla nadimak Djevičanska kraljica, opsjedaju prosci u obliku europskih prinčeva, njen glavni problem je španjolski Filip II (Molla),  fanatični katolik koji se sprema goleme resurse španjolskog kolonijalnog imperija iskoristiti kako bi pomoću Nepobjedive armade svrgnuo protestantkinju Elizabetu i tako Englesku vratio u okrilje Katoličke crkve. Opasnosti za Elizabetu prijete i iznutra, od strane engleskih katolika koji snuju atentat nakon koje bi prijestolje trebala naslijediti Marija Stuart (Morton), škotska kraljica i katolkinja koju je Elizabeta dala zatočiti. Elizabetu pak od svega daleko više intrigiraju moreplovci i pustolovi poput Waltera Raleigha (Owen), koji je zabavlja pričama o Novom svijetu.

Kada je prije devet godina Kapur snimio "Elizabeth", i kritika i publika je film dočekala povoljno. U liku mlade, karizmatske, slobodoumne i sposobne vladarice se lako moglo vidjeti svojevrsnu žensku varijantu Billa Clintona u 16. stoljeću – odnosno lik s kojim se moglo identificirati, dok su njeni neprijatelji, usprkos eksplicitnog nasilja i krvoprolića u filmu, bili tek aveti prevaziđene prošlosti nalik na bezazlene republikanske senatore koji se pjene zbog nekakve afere Lewinsky. Devet godina kasnije, Elizabeta je mnogim kritičarima, pogotovo onima salonsko-ljevičarske orijentacije, daleko bliža liku i djelu Georgea W. Busha, a Kapurov film ništa do bezočno i "politički nekorektno" slavljenje angloameričkog imperijalizma i rata protiv terorizma, pogotovo zato što Filip sliči na Osamu Bin Ladena. S druge strane, teško da će se veliki dio publike u Hrvatskoj moći identificirati s likom čija crvena kosa ukazuje na "bezbožne" komunističke ideje, predstavlja mrske Engleze, tlačitelje bratskog irskog i škotskog naroda, odnosno neprijatelje Katoličke crkve.

Kritikama i s jedne i s druge strane će pripomoći to da je Kapur napravio daleko lošiji film od onog prije devet godina. Glavni je razlog u scenarističkoj zbrci koju su izazvali pokušaji da se mrtvački ozbiljan prikaz jednog od najdramatičnijih događaja engleske i svjetske povijesti "začini" s jeftinom melodramom, odnosno svojevrsnim ljubavnim trokutom koju čine Elizabeth, Raleigh i dvorska dama Bess Throckmorton (koju tumači Abbie Cornish, jedino ugodno iznenađenje filma). Prikaz špijunsko-političkih spletki, pak, će izazvati zijevanje odnosno "deja vu" efekt, pogotovo s obzirom da su iste daleko bolje obrađene u nizu hvaljenih britanskih mini-serija na temu elizabetanskog doba, kao i da je Kapurov film "uškopljen" PG-13 cenzorskim rejtingom. Najveće razočaranje je veliki pomorski okršaj Engleza i Armade koji usprkos sve sile CGI-efekata izgleda zbrzan, nejasan, uz istovremeno grcanje u patetici i engleskom nacionalizmu koje kao da je zalutalo iz propagandnih filmova snimljenih za vrijeme drugog svjetskog rata. O tome da je ovaj film po dobrim starim holivudskim običajima u svrhu lakše dramatizacije silovao cijeli niz povijesnih činjenica nije ni potrebno govoriti.

Iako je ovo ostvarenje u suštini gledljivo, kraljica Elizabeta i njene zlatne godine su ipak zaslužile daleko bolji film od ovog koji odaje sve nedostatke i ograničenja olovnih vremena u kojima je nastao.

uloge: Cate Blanchett, Clive Owen, Abbie Cornish, Geoffrey Rush, Samantha Morton, Jordi Molla

režija: Shekhar Kapur

proizvodnja: Universal/Working Title, Britanija/SAD, 2007.

trajanje: 114 '

OCJENA: 4/10

Dragan Antulov