Gotovo otkako je prohodala, majka je upozoravala Amandu Mull da će uništiti stopala. Mull je provela veći dio djetinjstva odbijajući nositi išta drugo osim natikača. U srednjoj školi majka joj nije htjela kupiti cipele s visokim potpeticama, pa je pronašla posao i sama si ih kupila. Tijekom studija počela je nositi balerinke i Ugg čizme.
"Kad sam imala 25 godina, fizioterapeut koji mi je liječio gležanj, uništen tijekom nekoliko godina rekreativne nogometne lige, rekao mi je da nikada nije imao klijenticu s ozljedom noge koja se pojavila u japankama. Sada imam 37 godina, a ako ste već imali 37 godina, vjerojatno znate kamo ovo vodi. Riješila sam se najgorih navika oko obuće, ali umjereni ustupak podijatrijskom zdravlju nije bio dovoljan da me spasi", piše Mull za The Atlantic.
Nedavno je dobila plantarni fasciitis, čestu i mučnu ozljedu vezivnog tkiva u stopalu koja pogađa ljude koji puno vremena provode na nogama: medicinske sestre, barmene, sportaše, pogotovo u NBA ligi.
"Također je moguće dobiti plantarni fasciitis ako si glupan koji voli šetkati u groznim tenisicama, što je bila moja metoda. Kad sam prije nekoliko tjedana nazvala mamu da joj priznam kako sam naručila ortopedske kućne papuče, počela se smijati prije nego što sam završila rečenicu. Ona se također muči s plantarnim fasciitisom, a godinama sam je zadirkivala zbog njezina odabira medicinski ispravne obuće", nastavlja Mull.
Međutim, za razliku od svoje mame, Amanda nije bila dovoljno pametna. Tenisice koje bi mogle pomoći stanju njezinih stopala - mekane, stabilizirane i s puno potpore - nosile su tete, bake i djedovi. Ali tijekom prošlog desetljeća, ultraudobne tenisice, mekane klompe, posebne sandale i svakakva kvaziortopedska obuća postala je ne samo svakodnevica, nego i cool. Onako, za mlade.
Cijeli tekst Amande Mull, objavljen u The Atlanticu, prenosimo u nastavku.
"Da bi modni trend funkcionirao, mora biti estetski uvjerljiv"
Ortopedski zdravi stilovi tenisica imali su neobično široku privlačnost populacije. Prodaja robnih marki, poznatijih po hipertehničkom i pomalo ružnom dizajnu - New Balance, Hoka, Birkenstock, Teva i Merrell - raste. I svačija bi stopala zbog toga mogla profitirati.
Da bi modni trend funkcionirao, mora biti estetski uvjerljiv. Ne možete uvjeriti ljudi da nose nešto, ako to na neki način nije estetski dopadljivo ili zanimljivo. Ali estetika sama po sebi nije dovoljna da bi trend bio postojan. Umjesto toga, ovi brendovi su iskra koja raspiruje vatru, a veličina požara uvelike ovisi o okolini u kojoj gori i o tome kakve su potrebe i želje dostupne da ga potaknu.
U slučaju ružno-cool tenisica, estetska iskra došla je sredinom 2010-ih, jer je ciklus trendova koji je dominirao mainstream normama odijevanja u prethodnom desetljeću - uske traperice, visoke potpetice, uski krojevi i minimalističke tenisice poput Adidasovih Stan Smiths - bio na izmaku među onom vrstom mladih, kreativnih ljudi koji određuju norme odijevanja. Sam ciklus bio je odbacivanje vrećastih traperica, prevelikih flanela i debelih potplata iz 90-ih.
Kako je postalo cool odijevati se poput Seinfeldovih likova
Časopis New York 2014. godine predstavio je javnosti novu riječ za opis ovog novog estetskog fenomena: normcore. Vjerojatno ste negdje u prošlom desetljeću primijetili da je mladim, zgodnim ljudima cool odijevati se nejasno poput likova iz Seinfelda - mamine traperice, tatini šeširi, majice s okruglim izrezom, cvjetni motivi iz 90-ih i glomazne tenisice marki kao što su New Balance i Reebok. Ljudi su općenito spremniji riskirati s dodacima nego s odjećom, a tenisice su posebno za muškarce uobičajeni predmet za isprobavanje nečeg novog.
Promjene plime i oseke unutar samog tržišta tenisica pomogle su. Kako je raslo zanimanje za ograničenu seriju poznatih brendova kao što su Nike i Adidas, zahvaljujući ekspanzivnom kulturnom utjecaju hip-hopa u kombinaciji s američkim prihvaćanjem sportske zabave, mnoštvo preprodavača nekoliko je puta podiglo cijene novih modela.
Modnoj industriji nije trebalo dugo da alkemizira ove zdepaste tenisice, udobne za nošenje, u vlastite skupe proizvode ograničenog izdanja. Schlossman je putanju ružno-cool tenisica u kasnim 2010-ima opisao kao "trickle-up efekt tijekom kojeg su vrhunski brendovi, kao što su Balenciaga, Off-White i Dior, preuzeli zdepasti izgled tenisica iz 90-ih. Izgled je stekao naklonost među utjecajnim slavnim osobama i reperima - Rihanna, Yung Thug i Bella Hadid bili su među pristašama - a zatim se vratio do običnih tinejdžera koji su oponašali izgled jednostavnijim i pristupačnijim tenisicama u stilu 90-ih. Do 2020., potplata od debele pjene bila je u izobilju. Glomazne, niske bijele Air Force 1 tenisice bile su toliko tražene da ih Nike nije mogao isporučiti dovoljno. Crocsice su postale dio srednjoškolske garderobe.
Trendovi se mijenjaju, ali ružne ortopedske tenisice ne izlaze iz mode
Trend se ovdje mogao ispuhati nakon što je tijekom više od pola desetljeća zahvatio velik dio javnosti mlađe od 40 godina. Ali u priču o ružno-cool ortopedskim tenisicama ulazi pandemija koronavirusa. Odjednom su se milijuni Amerikanaca počeli kretati ili su počeli provoditi mnogo vremena kod kuće. Određeni dio njih pritom se ozlijedio.
Većina modnih trendova ne traje desetljeće. Prema svim pokazateljima, ružno-cool ortopedske tenisice potrajat će duže. U međuvremenu, industrija vrhunske mode općenito se počela odmicati od tenisica, mijenjajući fokus prema cipelama koje izgledaju poput onih koje proizvode Clarks i Birkenstock, kao i prema klasičnim mokasinkama.
Barem sljedećih nekoliko godina, udobnost neće biti prolazni stil nego temelj na kojem će se stvarati novi trendovi u obući. Jednom kada saznate kakav je osjećaj nositi dobre cipele, može biti vrlo teško vratiti se nošenju loših. To je najveća prednost brenda u pridobivanju ljudi koji preferiraju elegantan izgled: samo im na noge stavite dobro podstavljene i vrlo stabilne alternative.
Odijevanje je način na koji gradimo razumijevanje samih sebe
Poput mene, nastavlja autorica teksta u The Atlanticu, mnogi su svoje živote proveli u užasnim tenisicama iz prethodnog doba, premladi i besmrtni da bi razmišljali o stvarima poput vezivnog tkiva u našim stopalima. Čak i da nisu, možda su tek sada na teži način naučili da ne bi smjeli hodati bosi po kući.
Međutim, nije sigurno da će ljudi koji ulaze u srednje godine napraviti prirodan prijelaz na zdraviju obuću. U prošlosti, mnogi se nisu željeli odreći cipela zbog kojih su uopće dospjeli u liječničku ordinaciju. Odijevanje je, naposljetku, način na koji gradimo razumijevanje samih sebe, a ono što nosimo jezik je kojim komuniciramo sa svima koji nas vide.