U RAZDOBLJU od 1976. do 1980. godine 15 posto odraslih osoba u SAD-u bilo je pretilo. Danas je taj postotak oko 40 posto uz još 33 posto osoba s prekomjernom tjelesnom težinom. Paralelno s povećanjem ovih brojki idu i nikad više stope srčanih bolesti, dijabetesa, raka i ostalih zdravstvenih problema povezanih s težinom. Čak se i Alzheimerova bolest djelomično može povezati s pretilošću i fizičkom neaktivnosti.
“Prehrana u SAD-u i ostalim dijelovima svijeta dramatično se promijenila u zadnjih 50 godina. Problem je visoko prerađena hrana dostupna u svako doba dana i noći na svakom koraku i po izrazito povoljnim cijenama”, kaže Ali Güler, profesorica biologije na Sveučilištu u Virdžiniji. “Mnogo te hrane ima izuzetno visok postotak šećera, ugljikohidrata i kalorija što, ako se konzumira kontinuirano tijekom godina, predstavlja vrlo nezdravu prehranu.”
U nedavno objavljenom istraživanju, Güler i njezine kolege dokazali su da su centar za užitak u mozgu koji proizvodi dopamin i odvojeni dio mozga koji regulira dnevni fiziološki ritam povezani i da visokokalorična hrana remeti normalan ritam prehrane u organizmu, što rezultira prejedanjem. Istraživanje je pokazalo da dopamin u mozgu upravlja cirkadijskim ritmom i dovodi do konzumiranja nezdrave hrane između obroka te čak i u neobično doba dana (kasno u noći). Ta dodatna nepotrebna konzumacija dovodi do pohranjivanja viška kalorija direktno u salo, što s vremenom rezultira pretilošću i dovodi do bolesti koje su s pretilošću povezane.
Prema Güler, ljudsko tijelo je kroz tisuće godina evolucije dovedeno do toga da može konzumirati puno više hrane nego što mu je potrebno i uskladištiti je. Jedan od razloga za to je i što su u ranoj povijesti civilizacije ljudi, koji su lovili ili skupljali hranu, imali periode kada bi te hrane imali mnogo i periode kada je nisu imali uopće pa su u vremenu obilja jeli više da bi se pripremili za nestašicu. Zbog toga je našem tijelu normalno da želi konzumirati što je više moguće jer ne zna kada dolazi sljedeći obrok. Naravno, danas je to besmisleno budući da sami dirigiramo vrijeme kada ćemo jesti, ali navika je ostala.
Dodatno, Güler kaže da je, prije nego što je društvo postalo potpuno ovisno o struji, bilo najnormalnije ustati u zoru, raditi cijeli dan (najčešće fizičke poslove) i leći kada zađe sunce pa je time i cijela naša tjelesna aktivnost bila sinkronizirana za praćenje dana i noći. Danas više nema te podjele što je utjecalo na naš bioritam, koji je onda dalje poremetio raspored obroka u danu. Za međuobroke konzumiramo ono što nam je najjednostavnije ili najbrže, a to je često i najnezdravije. Često se konzumira visokokalorična hrana s puno masti i šećera i zbog toga nam djeluje ukusno. S takvom hranom je vrlo lako pretjerati, što nam s vremenom počne utjecati na zdravlje. Nisu sve kalorije samo kalorije - one kalorije koje konzumiramo između normalnih obroka ili u neobično doba dana direktno idu u naslage sala i to je recept za slabo zdravlje.