IAKO je Božić prvenstveno kršćanski blagdan i još uvijek se slavi kao takav, ljudi iz cijelog svijeta, bili kršćani ili ne, prihvatili su ovu blagdansku sezonu i usput dodali svoje tradicije, kojih se drže iz godine u godinu, od kojih su neke vrlo neobične i nesvakidašnje.
Na prvu bismo vjerojatno pomislili na jaslice, Djeda Božićnjaka ili snjegoviće, no diljem svijeta postoje i neke neobične tradicije koje nikako ne bismo mogli povezati s ovim najljepšim razdobljem godine, kao što su vještice ili divovske mačke koje jedu ljude. U nastavku smo izdvojili neke najneobičnije božićne tradicije koje su nas iznenadile.
Austrija i Krampus
Djeca dobro poznaju Djeda Božićnjaka i Svetog Nikolu, no blagdanska sezona u Austriji ne može proći bez Krampusa, zlog pratitelja Svetog Nikole, koji luta ulicama u potrazi za loše odgojenom djecom. Tijekom prosinca ljudi se odijevaju u ove zastrašujuće kostime, a iako je kod nas običaj da Krampus ide uz Svetog Nikolu, diljem Austrije postoje parade Krampusa u kojima oni šeću i plaše sve oko sebe - poznate i kao Krampuslauf.
Ukrajina i paučina kao božićni ukras
Jedna od omiljenih ukrajinskih blagdanskih tradicija nije za one koji se boje paukova jer na božićna drvca, gdje mi obično stavljamo kuglice i ostale dekoracije, Ukrajinci stavljaju ukrase koji podsjećaju na paukovu mrežu. Prema narodnoj priči, siromašna udovica nije si mogla priuštiti da okiti drvce za svoju djecu, a legenda kaže da su se pauci u kući sažalili nad obitelji i ispleli prekrasne mreže po drvcu. Paukove mreže također se smatraju srećom u ukrajinskoj kulturi.
Japan i večera u restoranu brze hrane
Davne 1974. godine američki restoran brze hrane KFC izradio je blagdansku marketinšku kampanju u Japanu. Naizgled jednostavan slogan "Kurisumasu ni wa kentakkii!" (Kentucky za Božić!) iznjedrio je nacionalnu tradiciju, koja se i danas poštuje. Iako Božić nije blagdan u Japanu, obitelji iz cijele zemlje odlaze u svoj lokalni KFC na poseban obrok za Badnjak.
Njemačka i kiseli krastavac na božićnom drvcu
Vjeruje se da je tradicija ukrašavanja božićnog drvca, koja je danas prihvaćena diljem svijeta, započela u Njemačkoj još u 16. stoljeću, a Nijemci imaju neke svoje običaje kada je riječ o ukrašavanju drvca. Jedan od njih je sakriti kiseli krastavac negdje u grane stabla i dati dar onom djetetu koje ga nađe.
Caracas i misa na koturaljkama
U glavnom gradu Venezuele Caracasu stanovnici svake godine na božićno jutro na misu idu na koturaljkama. Tradicija je toliko zaživjela da su mnoge gradske ulice zatvorene za promet od 8 ujutro kako bi vjernici mogli sigurno doći do crkve. Čak se kaže da će djeca spavati s jednom vezicom koturaljki zavezanom oko nožnog prsta, a druga koturaljka obično visi s prozora.
Finska i blagdanska sauna
Mnogi domovi u Finskoj opremljeni su vlastitom saunom, a u vrijeme Božića sauna postaje sveto mjesto povezano s davno umrlim precima. Na Badnjak je običaj skinuti se do gola i dugo i s poštovanjem boraviti u sauni, za koju se također vjeruje da je dom legendarnog saunskog vilenjaka. Nakon saune Finci odlaze na večernje proslave.
Nizozemska i cipele pored vatre
Svake godine u danima koji vode do 25. prosinca nizozemska djeca stavljaju svoje cipele pored vatre u nadi da će ih Sinterklaas ili Sveti Nikola napuniti darovima i poslasticama tijekom noći. U cipelama ostavljaju i mrkve za Sinterklaasovog vjernog konja po imenu Amerigo. Nekad su zločesta djeca umjesto darova dobivala krumpir, ali kažnjavanje krumpirom više se ne smatra prikladnom taktikom zastrašivanja.
Italija i vještica Belfana
Zaboravite Djeda Božićnjaka i 25. prosinca kada ste u Italiji jer se sva radnja odvija uoči 5. siječnja. Prema narodnoj predaji, starica po imenu Belfana posjećuje svu djecu u Italiji kako bi im napunila čarape slatkišima i ostavila im darove ako su bila dobra. Baš poput Djeda Božićnjaka, Belfana ulazi kroz dimnjak, a djeca joj ostavljaju poslastice - to obično budu vino i lokalne delicije.
Island i božićna mačka
Jedna od neobičnijih blagdanskih tradicija dolazi s Islanda, gdje se kaže da divovska mačka luta snježnim krajolikom u vrijeme Božića. Tradicionalno, farmeri bi koristili božićnu mačku kao poticaj za svoje radnike - oni koji su marljivo radili, dobit će novu odjeću, a oni koji nisu, njih će ta mačka pojesti. Zato je i danas običaj da svi na Islandu dobiju novu odjeću za Božić.
Južnoafrička Republika i pržene gusjenice
Kada razmišljamo o božićnoj hrani, prvo nam na pamet padaju purica s mlincima, sarma i pregršt kolača. Ipak, u Južnoafričkoj Republici lokalna djeca raduju se nečemu drugome - prženim gusjenicama. Ovo je jedna od neobičnijih božićnih tradicija, ali ove gusjenice nisu bilo kakve - riječ je o Pine Tree Emperor Moth ili božićnoj gusjenici koja je prekrivena blagdanskim bojama, a svi koji je pojedu imat će sreće u nadolazećoj godini.
Norveška i leteće vještice
Prema norveškom folkloru, Badnjak je dan kada nestašni duhovi i vještice lete nebom, luduju i rade nepodopštine, a budući da vještice često koriste metle kao svoj preferirani način prijevoza, norveške obitelji imaju običaj sakriti svoje metle negdje gdje ih vještice neće moći pronaći.
Švedska i Disney specijal
Švedske obitelji svakog se Božića točno u 15 sati okupljaju ispred televizije kako bi gledale božićni specijal iz 1958. pod nazivom "Kalle Anka och hans vänner önskar God Jul" ili "From All of Us to All of You".
Sve je na Božić isplanirano oko tog televizijskog specijala, a više od 40 posto stanovništva Švedske to još uvijek prati. Tradicija datira iz 1960-ih kada su televizori bili nova roba u Švedskoj i kada su se emitirala samo dva kanala - od kojih je jedan vrtio Disneyjeve crtiće za Božić.
Novi Zeland i drugačije božićno drvce
Mislili ste da su sva božićna drvca jednaka? Baš i ne - Novozelanđani svoje crkve i domove za Božić ukrašavaju jarko obojenim granama predivnog stabla pōhutukawa s grimiznim cvjetovima. Danas je stablo pōhutukawa prepoznatljiv simbol Božića diljem Novog Zelanda i nalazi se na božićnim čestitkama, ukrasima, pa čak i u božićnim pjesmama koje djeca pjevaju u školi.
Švedska i božićni jarac
Ovo je možda najstarija tradicija na popisu koja datira barem iz 11. stoljeća, a karakteristična je za Švedsku. Tamo se spominje figura jarca veličine čovjeka, predvođena Svetim Nikolom, koji je imao moć kontrolirati vraga.
Danas čovjek jarac više ne postoji i božićni jarac zauzeo je svoje mjesto u modernoj povijesti kao tradicionalni božićni ukras na božićnim drvcima diljem Švedske. U većim gradovima divovske verzije ovih ukrasa izrađuju se od slame i crvenih vrpci.