Ljepotančić bez mane. Takav je Pero. Sluša svaku, baš svaku izgovorenu riječ, čak i kada je gladan kao vuk, pristojan je i čeka svoj red. Obožava svoje prijatelje, tješi ih kada su tužni, razigrava ih i predvodi, vodi u šetnju, u ispust ili maziti se. Srednjeg je rasta, ali bez problema bi stao u svako krilo.
Šeće i s djecom, drugim riječima, rado bi i klince u svojoj familiji imao. Uvijek pozira za fotkanje, a nažalost, oproštajne iz Azila i one sretnog udomljenja, njegovog, još uvijek nedostaju.
Nedostaju nam i ljudi uz koje bi se smiješio, onako kao nikada do sada, punog srca. Pero je rođen 2010., većinu godina proveo je u Azilu, a prethodno životno iskustvo stekao je na ulici. Prilagodio bi se na bolji standard, čeka još samo da ga netko ponudi.