SMEĐI medvjed (Ursus arctos) najveća je kopnena zvijer u Hrvatskoj. Ovaj smeđi div izaziva i strahopoštovanje i divljenje gdje god se pojavi. Ljudi mu se dive i boje ga se u isto vrijeme, malo tko ga je vidio slobodnog u divljini i gotovo nitko od planinara nije siguran što napraviti u slučaju susreta s njim.
Većina ljudi imala je priliku vidjeti medvjeda, no za razliku od utočišta, zooloških vrtova, čak i ''cirkusa'' uz neke naše restorane gdje ove divne zvijeri nisu slobodne, imao sam sreću sretati medvjede u divljini, na njihovom teritoriju. Jednom sam se u prostranim šumama Gorskog kotara, zajedno s lovnikom Hrvatskih šuma, približio na manje od desetak metara medvjeđoj obitelji – mami s tri medvjedića! Medvjedica me oprezno gledala, dok su preslatki medvjedići, krznene lopte, šuštali u palom jesenskom lišću, tražeći kakav slastan zalogaj. Na sreću, majka nas nije doživljavala kao prijetnju i uspio sam snimiti kadrove izbliza, zaista rijetka prilika za zaviriti u privatni život medvjeđe obitelji. Najčešće bi se medvjedići popeli brzo kao strijele visoko na stablo i ostali gore sve dok ne bismo otišli, odnosno dok ne bi prestala prijetnja.
Jedan je preplivao do Krka
Mnogim planinarima strah ledi krv u žilama na pomisao da bi mogli naletjeti na ovakav prizor, no mnogi bi ga isto tako jako željeli vidjeti, naravno, sa sigurne udaljenosti. To čak i nije tako teško jer gotovo 1000 medvjeda živi na otprilike petini površine Hrvatske, a poneki se znaju prošetati i dalje. Jedan je tako čak preplivao do Krka. Medvjedu treba kvalitetno stanište na kojem će naći i hranu i mir te mjesto za razmnožavanje. Najviše mu odgovaraju listopadne šume koje proizvode krupno sjeme (bukvica, kesten, žir), ali mu trebaju i zeljaste biljke u proljeće te šumski plodovi (maline, kupine, borovnice) tijekom ljeta.
Narastu do 4 metra visine, a trče do 50 km/h
Nije teško prepoznati medvjeda smeđe boje s njegovih više od dva metra dužine od njuške do repa te 150 kilograma težine. Visina mu je do ramena kada hoda četveronoške između 100 i 120 cm, ali se može propeti na stražnje noge i dosegnuti gotovo četiri metra. Snažne leđne grbe, ali kratkih nogu, medvjed djeluje nezgrapno, no može itekako brzo potrčati, i do 50 km/h. Zato se ne treba ni pokušavati utrkivati s njim, pogotovo na neravnom krškom terenu gdje je medvjed doslovno doma.
Na masivnoj glavi s malim ušima i očima ističe se dugačka njuška. Veliki očnjaci jasno pokazuju da je medvjed zvijer, no uglavnom je biljojed. U proljeće i ljeto pase travu, zeljaste biljke i plodove, a ujesen traži plodove bukve i hrasta bogate masnoćama i proteinima. Jede i životinje, uglavnom ličinke beskralježnjaka poput mrava i osa. Katkad ulovi mladunče jelena ili srne jer rijetko može uhvatiti odrasli plijen. Ubija udarcem vrlo snažne šape i potom ugrizom u vrat ili rame. I dok osobno nisam imao prilike vidjeti kako ova zvijer ubija, kolega mi je pričao da je vidio kako je medvjed jednim udarcem šape nokautirao neku divlju svinju koja se previše gurala na mrciništu!
Oduvijek blizu čovjeka
Nažalost, nekad napada i domaće životinje, a medvjedovo se (ne)djelo prepoznaje po polomljenom vratu, lubanji i kralježnici te širini između očnjaka na mjestu ugriza. Često se pogosti plijenom risa i vuka, a kao oportunist se neće libiti ni strvina, kao ni otpada koji stvara čovjek. Važno je da prije zime osigura zalihe sala, zbog energije i toplinske izolacije. Tada može udvostručiti svoju težinu. Medvjed spava zimski san, ali se može probuditi pa otud oni tragovi u snijegu koje planinari često nalaze. Za blagih zima čak ni ne zaspi. Brlog gradi u pukotini stijena ili na tlu između korijenja velikih stabala, obložen suhim lišćem, travom i grančicama.
Ženka se koti u brlogu usred zime i najčešće na svijet donosi dva mladunca koje hrani mlijekom sve do kasnog proljeća ili čak ljeta. Mladunci ostaju s majkom dvije godine i za to ih vrijeme ona priprema za samostalan život. Kad odrastu, mladunci mužjaci udaljavaju se, a mlade ženke mogu ostati u blizini područja na kojem su okoćene.
Medvjed je oduvijek živio uz čovjeka, bio takmac za hranu, stalna prijetnja, lovna divljač, ali i predmet divljenja. Danas ovaj div postaje zaštitni znak planina, posebice Gorskog kotara i Velebita. Njegova glava mnogo vrijedi lovcima, a sve više ljudi bi ga željelo i uživo vidjeti, kao na safariju. Medvjeda u Hrvatskoj godinama istražuju znanstvenici, ponajviše s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.
Što napraviti u slučaju bliskog susreta s medvjedom?
Ne postoji neki univerzalni recept, ali panika je uvijek najgora stvar. U većini slučajeva će medvjed pobjeći čim osjeti prisustvo čovjeka, no to nije uvijek tako. Medvjed se diže na stražnje noge kako bi bolje pregledao svoju okolinu. Tada djeluje zastrašujuće, no to nije agresivan stav. Ako medvjed ide prema vama i blizu je, a još vas nije zamijetio (ima osrednji vid), dajte mu do znanja da ste tu glasnim pričanjem i polako se povlačite.
Iznenadni susreti su opasni i tu nije moguće reći ni za kojeg medvjeda kako će reagirati. Najopasnija je majka s mladuncima. Vrlo ih agresivno brani, što je instinkt svake majke, i u to je doba ženka opasna i nasrće na moguću opasnost. Tada treba ostati miran i ne paničariti. Izbjegavati direktni kontakt očima i povlačiti se mirno bez vike. U slučaju napada, ne bježati nego leći na trbuh i zaštititi glavu rukama. I mladi medvjed zna se zaletjeti, no to je više blef. Obično se radi o dvogodišnjacima koji se još nisu naučili bojati čovjeka, ali ga doživljavaju kao nešto zanimljivo. Često će puhnuti, poskočiti prednjim nogama, zatim se zaletjeti prema čovjeku. Tada je najgora stvar dati petama vjetra jer to mladom medvjedu daje dodatnog elana i priliku da se pošteno istrči. Najčešće, ukoliko čovjek ostaje na mjestu, mladi medvjed vidi da ga se čovjek ne boji i povlači se nekoliko metara od njega.
Na kraju treba reći da su napadi medvjeda vrlo rijetki te da ih treba poštovati u njihovom ambijentu. Šume su medvjedima dom, a mi smo tamo ipak samo gosti. O velikim zvijerima vuku, risu i medvjedu, još će biti riječi.