Nominacija filma Nebojše Slijepčevića za Oscara u kategoriji kratkog igranog filma, nema sumnje, najveći je uspjeh hrvatskog filma još od 1962. godine, kada je animirani film Surogat Dušana Vukotića osvojio Oscara, doduše kao dio jugoslavenske kinematografije.
U kategoriji koja većinom nije pod svjetlima reflektora, no iznimno je zahtjevna zbog velikog broja filmova i teške selekcije, Čovjek koji nije mogao šutjeti izdvojio se univerzalnom i gotovo svima razumljivom pričom o bivšem oficiru JNA, Hrvatu Tomi Buzovu koji kao običan putnik u jednom putničkom vlaku te ratne 1993. godine u Bosni i Hercegovini nije mogao otrpjeti teror srpskih paravojnih jedinica nad muslimanskim putnicima te ga je njegova građanska hrabrost stajala života.
Priča je razumljiva gotovo svima
Nadahnut tekstom koji je o sudbini Tome Buzova napisao Boris Dežulović, film Nebojše Slijepčevića, dosad poznatog kao vrsnog dokumentarista, autora cjelovečernjih dokumentaraca Gangster te voli i Srbenka, pretvorio se u 13-minutno remek-djelo, trijumf filmskog minimalizma i moralnog univerzalizma.
To je potvrđeno prošlog proljeća Zlatnom palmom na filmskom festivalu u Cannesu, a zatim i tzv. europskim Oscarom za najbolji europski kratki film. Ove nagrade i nominacija za Oscara potvrđuju kako je film uspio doprijeti do srca i umova zaista velikog broja ljudi širom svijeta, no kad kažemo kako je priča razumljiva gotovo svima, iz toga ipak treba izuzeti likove poput Slobodana Prosperova Novaka, koji je nakon osvojene Zlatne palme u Cannesu zaprijetio da će "Domovinski pokret ući u mnoge pore vlasti, uključujući i kulturu te naročito HAVC, pa ćemo vidjeti hoće li Slijepčević ubuduće dobivati sredstva za svoje filmove".
Nakon uspjeha polučenih u Ministarstvu poljoprivrede nema razloga za sumnju da bi Domovinski pokret uz pomoć one legendarne "pištolj i lijepa riječ efikasniji su od lijepe riječi" i u Ministarstvu kulture požnjeli brojne uspjehe.
Pridodamo li tome promucane čestitke ministrice kulture i predsjednika vlade prilikom pobjede u Cannesu, a koje su pak, koliko mi je poznato, izostale nakon osvajanja europskog Oscara, jasno je da uspjesi Čovjeka koji nije mogao šutjeti imaju određene probleme s recepcijom u domovini pa će biti zanimljivo vidjeti kako će novi uspjeh filma o hrvatskom bivšem oficiru JNA koji od četnika spašava jednog muslimana odjeknuti u domaćim političkim krugovima.
Veselje zbog uspjeha ovog filma je nepodijeljeno
Istovremeno, Nebojša Slijepčević kao osoba i kao autor ne nailazi ni na kakve prijepore čak i u poslovično antagoniziranoj filmskoj zajednici, tako da je veselje zbog uspjeha ovog filma doista nepodijeljeno i nepomućeno, a njemu se svim srcem pridružuje i autor ovoga teksta.
Nebojša Slijepčević kao scenarist i redatelj kompletan je autor filma, no važno je spomenuti i ključne suradnike, snimatelja Gregora Božiča i montažera Tomislava Stojanovića, sjajne glumce Gorana Bogdana i Dragana Mićanovića te producente Katarinicu Prpić i Danijela Peka, koji su u okviru produkcijske kuće Antitalent napravili sjajan posao ne samo zatvarajući produkciju filma, u kojoj su sudjelovali i koproducenti iz Slovenije, Bugarske i Francuske, već i kroz distribuciju i marketiranje filma.
Istinski favorit predstojećih Oscara
Inače, kategorija najboljeg kratkog igranog filma ustanovljena je tek 1957. godine i otada je vrlo nepredvidljiva, stoga se i tradicionalno pouzdani prognozeri Oscara teško upuštaju u njezinu prognozu. Ipak, filmski časopis Variety točno je prognozirao da će Čovjek dobiti nominaciju, no kao favorita za Oscara dao je prednost talijanskom filmu Dovecote. I zeznuo se, jer za razliku od Čovjeka, talijanski film uopće nije nominiran.
Tako se Čovjek koji nije mogao šutjeti nakon Zlatne palme i europskog Oscara pretvara u istinskog favorita predstojećih Oscara te ima šansu postati prvi kratki film koji je ostvario ovakav hat-trick.
Sad je red na onih nešto malo više od 9900 glasača Američke filmske akademije da između pet nominiranih (tu su još dva američka naslova, A Lien i Anuja, belgijsko-nizozemski I Am Not a Robot i južnoafrički The Last Ranger) izglasa najboljeg, zatim na vrijednim djelatnicima tvrtke PricewaterhouseCoopers da prebroje glasove te da na svečanosti koja će se pod voditeljskom palicom Conana O'Briena održati 2. ožujka u Dolby Theatreu osvojimo i prvog hrvatskog Oscara od osamostaljenja.