Foto: Instagram
Video chatovi su najbrže rastući sektor globalne pornografske industrije. U Rumunjskoj tisuće žena radi kao camgirls, bilo iz posebno opremljenih studija ili iz svojih domova. To je posao od 0 do 24, a najviše klijenata imaju iz Sjeverne Amerike, ali i Zapadne Europe.
U srcu Bukurešta, na pločniku ispred visoke stambene zgrade, grupica mladih žena puši, priča i smije se. To je scena koju nećete vidjeti često. Njihova teška šminka i izazovna odjeća te visoke štikle usred bijela dana privlače pozornost prolaznika.
U toj zgradi, Studio 20 zauzima prva dva kata. Tu se nalazi 40 soba povezanih dugačkim bijelim hodnicima na kojima vise erotične fotografije žena. Zatvorena vrata znače da se tu odvija posao. Unutar tih soba su žene koje uživo emitiraju za internacionalne klijente, i dok god je ona u toj sobi sama – sve je potpuno legalno. U svijetu virtualnih veza i cyber seksa, žene ispred kamera smatraju se modelima, a muškarci koji ih gledaju su "članovi", piše BBC.
Lana radi u sobi broj osam. U toj sobi prevladava okrugli krevet s mnoštvom jastuka. Tu je i ormar s nešto njezine odjeće. "Obično nosim haljine, donje rublje i kožne stvari", kaže.
U kutu sobe je ogromni monitor, skupa kamera, a iza nje profesionalna rasvjeta. Deseci ljudi mogu vidjeti Lanu u toj sobi, live u stvarnom remenu, ali ona neće zaraditi ništa dok je netko od njih ne pozove na "privatno" druženje, web kamere jedan na jedan.
Radeći smjene od osam sati radnim danima, Lana zaradi oko 4000 eura mjesečno. To je skoro deset puta više od rumunjskog prosjeka. Kao njezini poslodavci, Studio 20 također zaradi 4000 eura mjesečno od njezinih online sesija. A na vrhu te financijske piramide je LiveJasmin, stranica putem koje se emitiraju streamovi Studija 20 i koja je zadužena za naplaćivanje od strane klijenata. Oni mjesečno zarade 8000 eura od Laninih streamova.
LiveJasmin je najveća takva stranica na svijetu. Ima između 35 i 40 milijuna posjetitelja dnevno, a u svakom trenutku online streama 2000 modela pa nije teško povjerovati da je webcam industrija u 2016. zaradila dvije-tri milijarde dolara.
Lana je završila fakultet i radila je s nekretninama do ekonomske krize 2008. godine. Tada je prvi put pokrenula video chat ovakve vrste.
"Bila sam sama u sobi, bilo je kao da su stotine ljudi oko mene. I nisam mogla pohvatati sve što su mi govorili i što su tražili od mene. Bilo mi je šokantno. Ali onda sam naučila obraćati pozornost na one koji su se činili kao klijenti koji bi mogli platiti i prestati trošiti vrijeme s drugima u tom besplatnom online svijetu“, prisjetila se.
Što se događa u tom privatnom chatu?
"Najčešće razgovor. Ponekad igram uloge, a skroz mali dio toga je golotinja i masturbiranje“, kaže.
Iako se često dogodi da je "članovi" traže da radi nešto što ona ne želi, uspije ih "smiriti".
"Na ženi je da vodi i to je zaista osnažujuće", kaže Lana.
Važno je držati klijenta online što je više minuta moguće.
"Imaš 10 minuta da budeš slatka i seksi i onda ti je bolje da imaš o čemu razgovarati s njim jer će on inače otići", kaže Andra Chirnogeanu, PR menadžerica Studija 20.
Studio 20 ima zaposlene trenere, psihologa i učiteljicu engleskog jezika. Većina klijenata je iz Zapadne Europe i Sjeverne Amerike pa je nužno da djevojka može pričati s njima. Ali učiteljica engleskog, Andrea, uči djevojke i mnogo više od samo jezika.
"Učim ih o fetišima, što je fetiš, zašto neka osoba ima fetiš... Učimo Freuda i mnogo psihologije. Čitamo i knjige o gestama jer žena mora biti senzualna, pametna i lijepa", kaže.
Važna je i geografija da modeli mogu razgovarati s članovima o mjestu odakle dolaze.
"O tome ili o egzotičnim mjestima. Ovo nije samo seks, kao što mnogi misle, modeli moraju s članovima pričati kao da su u normalnoj, online vezi. Mogućnost da raspravljaju o mnogo tema stvara opuštenu atmosferu i ugodu za obje strane", kaže Andrea.
Studio 20 je najveća web cam franšiza na svijetu. Ima devet podružnica u Rumunjskoj, uključujući i onu s muškim modelima koji rade za gay tržište. Ima podružnice i u Kolumbiji, Mađarskoj, ali i u SAD- u, točnije u Los Angelesu.
No, ne rade svi modeli iz studija. Sandy Bell, djevojka s dvije fakultetske diplome, jedna je od žena koje rade od kuće. Ona zarađuje oko 100 eura dnevno, a preko web camova si podebljava kućni budžet čiju glavninu zarađuje kao dizajnerica interijera. Njezina prednost pred curama koje rade iz studija je to što ona direktno radi s kompanijom koja emitira njezine liveove pa može uzeti veći postotak od zarade.
"Uglavnom su to jako dragi dečki, nisu luđaci. Mnogo njih traži ljubav, povezanost s nekim. Neki od njih žele da ih zovem imenom. Ili da pričam s njima dok plešem i skidam se. Ja sam jako iskrena s njima, znaju da imam dečka i znaju da se nećemo seksati u stvarnom životu", kaže.
Sandyn dečko živi s njom u stanu iz kojeg radi. On zna čime se ona bavi, no njezini roditelji to ne znaju. Često se događa da ni članovi obitelji vlasnika studija iz kojih modeli rade, ne znaju za što ti prostori služe.
Za razliku od mnogih kolegica, Sandy se ne boji za svoju sigurnost.
"Što mi oni mogu učiniti? Ako prijeđe granicu ili bude nepristojan prema meni, samo je jedan klik miša dovoljan da ga zaustavim. I mogu se obratiti administratorima koji mu mogu jednostavno blokirati IP adresu da više nikad ne može doći na stranicu. Ti ljudi su tisućama kilometara daleko, ne diraju te, nitko te ne dira. Ideš online i radiš online. Ovo nema veze s prostitucijom", kaže.
Je li Sandy žrtva? Ona kaže da nije, no feministkinja Irina Illisei kaže da je stvar ipak malo kompliciranija.
"Pričamo li o ženama koje su prisiljene to raditi ili o ženama koje odaberu ovo zanimanje? Ili su možda psihološki izmanipulirane da misle da to žele raditi, ili nemaju dovoljnu
ekonomsku stabilnost. Vjerojatno je kombinacija tih faktora", kaže ona.
Irina misli da je jedan od razloga zbog kojih se žene počnu baviti ovim poslom, visoka stopa tinejdžerskih trudnoća u Rumunjskoj te činjenica da 30 posto visokoobrazovanih ne može pronaći posao u struci.
Također, webcam industrija radi velik posao da privuče žene.
"Imaju reklame čak i na sveučilišnim kampusima. Studentice dobivaju poruke na Facebooku s ponudama. Jezik kojim se služe da ih privuku veoma je korporativan i mudro smišljen. Govore o osnaživanju mladih žena, neovisnosti, učenju, pa čak spominju i dobivanje bonusa ako u branšu dovedu i prijateljice", kaže Irina.
Za 31-godišnju Lanu s početka priče, webcam snimanja omogućila su dovoljno novca da sama odgoji kćer, a planira i uložiti novac u nešto „što će donijeti novac državi“. Planira se prestati baviti s tim u roku od dvije godine. No, nemaju sve žene mogućnost da naprave tu odluku. 28-godišnja Oana sebe gleda kao bjegunku iz seksualne industrije. Sa 16 se zaljubila u dečka koji ju je nagovorio da počne snimati video chatove.
"Rekao mi je da samo moram pričati, da je to sve. Ali on je bio sa mnom u sobi i to što smo mi snimali bila je pornografija", kaže.
U Rumunjskoj je ilegalno da muškarac i žena u isto vrijeme, s istog mjesta snimaju video chatove ove vrste. Nakon toga, Oana je otišla u Njemačku raditi kao prostitutka i tamo je bila sve dok nije stekla hrabrosti vratiti se u Rumunjsku i početi novi život. Sada radi u udruzi koja podiže svijest o seks industriji – priča s mladim ženama o svojim iskustvima i upozorava ih na opasnosti koje se kriju iza video chata.
"Ima cura koje misle da samo stoje ispred kamere i zarađuju novac. Ali sve ono što rade tamo itekako utječe na njihovu svijest. Sljedeći korak je prostitucija, ja to sad znam", kaže.
Lana se ipak s njom ne slaže.
"Ovdje se radi o prodavanju mozga, ne tijela. Ja to gledam kao performans, show. Ali to svakako nije posao za svakoga, mnogo cura vrlo brzo odustane jer stalno imaju osjećaj da prodaju svoje tijelo. Tvoja psiha je ono što je važno u ovom poslu. Imam granice i zaista se ne osjećam iskorišteno“, kaže ona.
I Andra, PR menadžerica Studija 20, misli da ovo nije riskantan posao te da ne utječe štetno na psihu žena.
"Štetno je za psihu biti zatvoren u uredu 12 sati dnevno za minimalnu plaću", kaže ona.
No, činjenica da modeli uglavnom svoj posao drže u tajnosti govori mnogo toga. Da su Lana i Sandy mogle pronaći dobar posao sa svojim kvalifikacijama koji bi im omogućio da pristojno žive, bi li one i dalje odabrale skidati se za nepoznate muškarce iz New Yorka, Londona i Frankfurta?