U DEVEDESETIM godinama prošlog stoljeća čovjek po imenu Reed Hastings imao je toliku zakasninu u videoteci da je za taj iznos mogao kupiti više kopija filma koji je unajmio.
"Imao sam veliku kaznu za Apollo 13. Kasnio sam šest tjedana i morao sam videoteci platiti 40 dolara. Zagubio sam kasetu. Bila je to moja krivnja", prisjetio se.
"Nisam to želio reći ženi. Pa sam pomislio hoću li zaista kompromitirati integritet braka zbog zakasnine u videoteci. Kasnije, na putu u teretanu, shvatio sam da oni imaju puno bolji model. Mogli ste platiti 30 ili 40 dolara mjesečno i vježbati koliko ste htjeli - ili nimalo."
Godine 1997. Hastings je osnovao Netflix te tako dobio svojevrsnu slatku osvetu nad videotekama, koje danas jedva da više i postoje.
Prošle godine Netflix je uprihodio gotovo 12 milijardi dolara i to na sve konkurentnijem tržištu, piše Bro Bible.
Nemoguće je izgraditi carstvo poput toga ako niste okruženi sjajnom ekipom, a The Wall Street Journal piše kako Hastings koristi posebnu strategiju kako bi osigurao da tvrtka zapošljava samo najbolje ljude.
Hastings, jedan od osnivača i CEO Netflixa, test za zadržavanje radnika svodi na jedno pitanje:
"Razmišlja li jedan od članova tima o odlasku u drugu tvrtku, hoće li se menadžer boriti da ga zadrži?"
Hastings test navodno koristi kako bi odvojio emocije od razuma, no čini se kako to ima negativan utjecaj na moral u tvrtki, s obzirom na to da neki menadžeri tvrde da su bili prisiljeni otpuštati ljude koji su dali nezadovoljavajuće odgovore, a i sami su u stalnom strahu za svoj posao.
A koliko se Hastings drži te metode, dokazuje i otkaz chief product officeru i bliskom prijatelju Neilu Huntu prošle godine, nakon 18 godina suradnje. "Morate odvojiti emocije od razuma", rekao je za Journal.