U SRBIJI se počela prikazivati serija Crna svadba Strahinje Madžarevića i Nemanje Ćipranića. Serija je opisana kao psihološki triler s elementima horora i mistike, a puna je bizarnih scena, orgija i pomalo nevjerojatnih događaja. Odmah po početku prikazivanja postala je veliki hit, a gleda se u cijeloj regiji.
Radnja serije odvija se u malom selu u istočnoj Srbiji, gdje mještanin Mitar iznenada i na brutalan način ubije dvanaestero svojih susjeda.
Pregovarač sigurnosne agencije Petar Ćirić pokušava uvjeriti ubojicu da se preda, a nakon što izgovori riječ "katabaza", Mitar si pred Petrovim očima puca u glavu. Pokušavajući rasvijetliti motive zločina, inspektori pozivaju psihologinju Natašu Janković da utvrdi je li ubojica psihički obolio ili se iza zločina krije neki drugi motiv. Nakon što ekipa ode na "crnu svadbu" u selu, počnu vjerovati da se iza zločina kriju natprirodne sile.
Glavne uloge u seriji igraju Uliks Fehmiu, Nikola Kojo, Jelena Đokić i Nebojša Milovanović. Na IMDb-u ima ocjenu 8.4.
Tema serije inspirirana je istinitim događajem koji se dogodio u istočnoj Srbiji 2007. godine, kada je u selu Jabukovac pokraj Negotina jedan muškarac iz vatrenog oružja usmrtio nekoliko osoba. Kada ga je policija konačno uhvatila, on se pravdao riječima da ga je obuzela neka zla sila i da je začaran vlaškom magijom.
Što je uopće crna svadba?
Specifičan naziv serije Crna svadba dolazi od starog vlaškog obreda koji se, doduše vrlo rijetko, prakticira u Srbiji. Kada umre mladić stasao za ženidbu taj običaj nalaže da mu se na pokopu napravi svojevrsna svadba. Sahranjuju ga u svadbenoj odjeći, a ispraća ga zaručnica ili neka druga djevojka odjevena u vjenčanicu. Ona potom godinu dana ostaje vjerna pokojniku, a nakon godinu dana ponovno se može udati.
Običaj je nedavno u podcastu Život na srpskom objasnio etnolog Aleksandar Repedžić.
"Ja sam svoj terenski rad i započeo s crnom svadbom. Velika je tuga, jako je teško kada se izgubi sin jedinac ili unuk, pogotovo u punoj mladosti, u punoj snazi. Upravo to se dogodilo 2003. godine, kada je nastradao dečko iz Ranovca, išao je na Gitarijadu u Zaječaru i napravili su pauzu na Borskom jezeru. On nije znao plivati i utopio se", prisjetio se.
Ispričao je da je crna svadba organizirana nakon sna njegove bake.
"Sanjala je da je on našao ženu na onom svijetu, ali da mora biti oženjen i na ovom svijetu kako bi mogao tamo nastaviti život s njom. Zato je netko trebao prihvatiti da mu bude nevjesta tih godinu dana i to je prihvatila njegova najbolja prijateljica. Ona tih godinu dana nije smjela imati seksualne odnose, imati dečka, zaljubiti se… Nakon godinu dana događa se raskidanje crne svadbe, kad ona može nastaviti sa svojim životom", dodao je.
Rekao je da crna svadba nalikuje pravoj.
"Samo što se umjesto povika i smijeha mogao čuti samo plač i naricanje. Oni se obuku i okite kao svatovi. Povorka kreće do centra sela, trubi se, ide muzika, ali svi plaču. Onda se dolazi do groblja, do mjesta gdje je sahranjen, tu se lomi barjak. Nakon toga slijedi klasična gozba, ali samo uz muziku. Pleše se posljednje kolo, koje se ne pleše kao klasično kolo u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, već upravo u pravcu kazaljke na satu. I taj trenutak je za mene bio jako i težak i bolan jer svi plaču, a plešu. Mladi su tu ljudi bili, mojih godina, s njegovim slikama i vesela je muzika, a prevelika tuga. Poanta je da se njemu osigura sve ono što nije imao, čak i svadba", zaključio je etnolog.